Soja je jedna od kultura čiji se uzgoj u Europi izrazito povećao tijekom posljednjih 15-ak godina. Od 2009. do 2019. godine proizvodnja sojinog zrna porasla je za čak 130 %, dok su se površine uzgoja udvostručile. U istom razdoblju u Hrvatskoj, površine pod sojom povećale su se gotovo 80 %. Površine pod sojom u 2022. godini dosegle su 91.000 hektara, a u prošloj godini 71.000 hektara.
Hrvatska je po proizvodnji soje u 2023. godini bila četvrta zemlja u Europskoj uniji, nakon Italije, Francuske i Rumunjske. Iako se prosječna otkupna cijena zrna srozala u 2023. u odnosu na „rekordne“ 2021. i 2022., soja ostaje privlačna kultura domaćim poljoprivrednicima. U sljedećim godinama predviđa se daljnji rast proizvodnje. Soja je mahunarka koja obogaćuje tlo dušikom, vrlo pogodna u plodoredu. Soja se kao krmni proteinski usjev ili kao leguminoza na minimalno 20 % površina potiče proizvodno vezanim plaćanjima ili eko shemama u trenutnom programskom razdoblju Zajedničke poljoprivredne politike.
Proizvodnja soje općenito se potiče u cijeloj Europskoj uniji. Cilj Unije je povećati samodostatnost i smanjiti ovisnost o uvoznoj soji koja je u velikoj mjeri transgena (genetički modificirana ili „GMO“ soja).
Važnost zdravstvenog stanja sjemena soje
Kao i kod svake ratarske kulture, uspješna proizvodnja soje počinje s kvalitetnim sjemenom. Hrvatska ima tradiciju proizvodnje sjemena soje. Domaće oplemenjivačke kuće stvaraju i na tržištu nude vrlo kvalitetne sorte. Po količini proizvedenog certificiranog sjemena soje, Hrvatska je u europskom vrhu. Ipak, poljoprivrednik se može odlučiti i za korištenje vlastitog sjemena s poljoprivrednog gospodarstva, poznatog i kao „farmersko sjeme“. Prema važećem zakonskom okviru, u Hrvatskoj je korištenje takvog sjemena dopušteno. Ako se sije na ukupnim površinama manjima od 7 ha, takvo sjeme nije obavezno doraditi.
Činjenica jest da iskusan i napredan poljoprivrednik može proizvesti kvalitetno sjeme soje za vlastitu uporabu. Međutim, činjenica jest da takvo sjeme ne može imati onu razinu kontrole i jamstva kao certificirano sjeme. To se posebno odnosi na zdravstveno stanje sjemena. Soja je kultura čijim se sjemenom prenosi veći broj bolesti. Većina njih može dovesti do značajnih gubitaka u proizvodnji. Njihova kontrola kod certificiranog sjemena je propisana i relativno stroga. Izuzevši čistoću i sortnu čistoću, jamstvo glede zdravstvenog stanja najvažnije je jamstvo koje nudi certificirano sjeme.
Najčešće se prenose gljivične bolesti
Najčešće bolesti koje se prenose sjemenom soje su gljivične bolesti. Najpoznatija među njima je plamenjača (Peronospora manshurica), tipična bolest čiji je najvažniji način prijenosa zaraženo sjeme.
Zaraženo sjeme prepoznaje se po bjeličastim naslagama (inkrustracijama), koje su zapravo obilje trajnih spora parazita. Međutim, plamenjača soje obično nije štetna bolest koja uzrokuje veće gubitke u proizvodnji. Puno opasniji su neki drugi paraziti koji se prenose zaraženim sjemenom. Među njima osobito štetne mogu biti gljive uzročnici bijele truleži, sušenja stabljike ili fuzarijske truleži. Sjemenom soje prenose se i uzročnici purpurne pjegavosti, antraknoze i koncentrične pjegavosti. Zaraženo sjeme glavni je način prenošenja bakterije Pseudomonas syringae te virusa mozaika soje (SMV). Moguće je reći da se zaraženim sjemenom može prenositi većina gospodarski važnih bolesti soje. Neke parazitske gljive koje se prenose sjemenom soje štetne su uglavnom u najranijim fazama razvoja biljaka. To su ponajprije Fusarium i Phomopsis vrste. Zaraženo sjeme može izgledati naoko zdravo, no može biti sitnije i manje ili više smežurano.
Kad sjeme dođe u vlažne uvjete, što se prirodno događa u tlu nakon sjetve, gljive na sjemenu počinju se obilato razvijati. Stvaraju micelij koji prerasta sjeme i uništava ga često prije nego što pusti klicu. Ako se zaraženo sjeme ipak „izvuče“, parazit može uništiti klicu.
Zaraženo sjeme može i proklijati, no korjenčići često bivaju nekrotični. Zaražene biljke slabije se razvijaju, manje su i zaostaju za zdravima. Na sjemenu soje naročito su agresivne neke Phomopsis vrste koje gotovo u pravilu uzrokuju trulež sjemena, prije nego što isto proklije. Stručnjaci za bolesti soje katkada ističu kako je postotak zaraze sjemena soje Phomopsis vrstama često jednak postotku sjemena koje nije klijavo. Koliko fomopsisa, toliko neklijavog sjemena. Slaba klijavost uslijed zaraze sjemena može dovesti do toga da sklop nije optimalan.
Za vrijeme kišovitog vremena češće je propadanje sjemena
Veće propadanje sjemena te posljedično slabija klijavost češći su kad je vrijeme nakon sjetve kišovito i u težim tlima koja duže zadržavaju vlagu. Usjev kasnije može nadoknaditi početne gubitke, no to se ne događa uvijek. Jača zaraza sjemena, slabija klijavost i slabiji početni razvoj biljaka mogu dovesti do smanjenog uroda. Dodatno smanjenje uroda moguće je i zato što se uzročnici bolesti na sjemenu nastavljaju razvijati zajedno s usjevom. To je slučaj s većinom bolesti koje se prenose sjemenom soje. Primjerice, spomenute Phomopsis vrste ne uzrokuju samo trulež sjemena i propadanje klijanaca, već i čestu bolest soje na našim poljima poznatu kao sušenje stabljike.
Do zaraze može doći iz biljnih ostataka, no češći je izvor zaraženo sjeme. Uzročnik bolesti zaraženim sjemenom unosi se u nasad. Iz zaraženog sjemena razviju se zaražene biljke, a bolest se dalje širi u usjevu tijekom vegetacije. Takav je slučaj i s nekim drugim bolestima koje „svoju priliku“ čekaju na zaraženom sjemenu. Među njima mogu se istaknuti purpurna pjegavost (Cercospora kikuchii), antraknoza (Colletotrichum lagenarium) i koncentrična pjegavost (Alternaria alternata). U nepovoljnim uvjetima za klijanje sjemena i višku vlage, sva tri parazita mogu uništiti sjeme ili klicu. Češće se događa da se te gljive nastavljaju razvijati s biljkom. Simptomi se razvijaju tijekom vegetacije. Kod antraknoze dolazi do prijevremenog sušenja stabljike. Simptomi purpurne i koncentrične pjegavosti razvijaju se na listovima, iako mogu biti vidljivi i na stabljici. Spomenute tri bolesti općenito su rjeđe u Hrvatskoj, no sporadično se javljaju i mogu dovesti do gubitaka u prinosu.
Je li bijela trulež najštetnija bolest?
Mnogi domaći stručnjaci navode kako se najštetnijom bolesti soje u Hrvatskoj može smatrati bijela trulež (Sclerotinia sclerotiorum). I ta bolest može se prenositi sjemenom. Uzročnik bijele truleži stvara trajne strukture koje se nazivaju sklerocije. Izgledaju poput crnih kamenčića, različitog oblika. Stvaraju se u obilju na zaraženim biljkama, uključujući i mahune. Mogu biti pomiješani sa sjemenom soje tijekom žetve. S takvim sjemenom mogu doći u tlo, uništiti mlade biljke ili klijati i zaraziti veći broj biljaka u polju.
Što je zaraza ranija, štete su u pravilu veće. Osim gljivičnih bolesti, zaraženim sjemenom mogu se prenositi i bakterije te virusi. Bakterija Pseudomonas syringae uzročnik je bakterijske pjegavosti, katkad poznate i kao „bakterijska plamenjača“ soje. Bolest se javlja u Hrvatskoj, ovisno o sorti, lokaciji i sezoni. Najvažniji način prijenosa bakterije upravo je zaraženo sjeme. Virusnim bolestima soje proizvođači pridaju vrlo malo pažnje. Međutim, i virusne bolesti mogu značajno smanjiti urod.
Najpoznatiji virus koji se prenosi sjemenom soje je virus mozaika soje (SMV). Zaraženo sjeme prepoznatljivo je po tamnim šarama koje se zrakasto šire iz hiluma. Iz zaraženog sjemena razvijaju se zaražene biljke. Lisne uši mogu dalje širiti virus po usjevu.
Laboratorijsko sjeme pruža jamstvo u pogledu zdravstvenog stanja
Zaraza sjemena svim spomenutim bolestima događa se u vegetaciji. Sjemenski usjevi soje kontroliraju se tijekom vegetacije od strane ovlaštenih stručnih nadzornika. Na njima ne smije biti nekih bolesti, dok se neke toleriraju samo u određenom postotku. U sjemenski usjev ulaže se više nego u merkantilni. Osim nadzora u vegetaciji, sjeme se testira i laboratorijski. Takvo sjeme trebalo bi pružati jamstvo u pogledu zdravstvenog stanja. Razina kontrole vlastitog sjemena u pravilu nije visoka kao kod certificiranog sjemena. Kako je već istaknuto, ne treba imati predrasuda i tvrditi kako je „farmersko sjeme“ sjeme loše kakvoće.
Vlastito sjeme može biti kvalitetno i njime se mogu postići dobri rezultati u proizvodnji. Izbor sjemena u velikoj će mjeri uvjetovati ekonomska računica – ulaganje u proizvodnju, ciljani urod, troškovi i dobitak. Kakav god izbor sjemena bio, za proizvođače soje svakako je korisno imati u vidu zdravstveno stanje sjemena, poznavati bolesti koje se prenose sjemenom soje i predvidjeti moguće posljedice korištenja zaraženog sjemena.
Foto: Dario Ivić
