Manje oborina od višegodišnjeg prosjeka i visoke temperature ove su godine ubrzale dozrijevanje kukuruza. Zbog toga je kombajniranje kukuruza za zrno počelo vrlo rano, a kukuruzna silaža već je spremljena. Kukuruz u suši trpi najveće štete u vrijeme oplodnje, a vrućina pogoduje i nekim bolestima i štetnicima.
Koliko vode treba kukuruzu
Kukuruz ima velike potrebe za vodom, ali je troši vrlo ekonomično. Ovisno o vegetacijskoj skupini hibrida, tijekom vegetacije treba mu između 450 i 600 mm vode. Potrošnja se mijenja kroz sezonu te ovisi o vremenu i fazi rasta. Mlade biljke troše manje vode jer imaju manju lisnu površinu.
Stanje tla jednako je važno
Pritom ne smijemo zaboraviti ni stanje naših tala, odnosno njihov kapacitet za zadržavanje vode. Poljski vodni kapacitet tla označava najveću količinu vode koja će biti dostupna biljci. Međutim, u našim tlima posljednjih je godina sve manje organske tvari, pa se mijenja i njihov kapacitet za vodu. Unosom organske tvari u lakša tla povećavamo njihovu sposobnost zadržavanja vode, a u teža tla njihov kapacitet za zrak.
Kada nema dovoljno oborina, tlo se isušuje i biljke sve teže usvajaju vodu. Šteta na usjevu tada ovisi o fazi razvoja u kojoj nastupi manjak vode te o tome koliko dugo traje.
| Mjesec | Srednje dnevne temperature (°C) | Količina oborina (mm) |
|---|---|---|
| Svibanj | 18,3 | 87,5 |
| Lipanj | 21,7 | 87,5 |
| Srpanj | 22,8 | 112,5 |
| Kolovoz | 22,8 | 112,5 |
| Rujan | Toplije i suše od prosjeka | |
Voda je ključna za prinos kukuruza
Potrošnja vode raste kako usjev izgrađuje biljnu masu. Zato najveće štete nastaju ako voda nedostaje u kasnijim vegetativnim i ranim generativnim stadijima razvoja.
Od nicanja do faze 7 do 8 listova kukuruz troši oko 12 % ukupnih potreba za vodom. U razdoblju metličanja troši oko 19 %, a u cvatnji i do 23 %. Najviše vode, oko 28 do 30 %, treba mu od cvatnje do završetka oplodnje.
Kritično razdoblje kukuruza u potrošnji vode traje od 10 dana prije metličanja do 20 dana nakon cvatnje. Manjak vlage u tom razdoblju snažno smanjuje prinos i ne može se nadoknaditi u kasnijim fazama razvoja.
Zašto kukuruz u suši ostaje jalov
Kukuruz je najosjetljiviji na visoke temperature i manjak oborina tijekom metličanja, svilanja i oplodnje. Nepovoljni uvjeti u tim fazama zato uzrokuju najveće štete. Vrlo toplo i suho vrijeme prije i tijekom izbijanja metlice iz vršnog lista slabi oplodnju. U krajnjim slučajevima oplodnja gotovo potpuno izostane, pa biljke ostaju jalove.
Naime, pri visokim temperaturama metlica raste vrlo brzo i prijevremeno izbija iz vršnog lista. Ponekad pelud praši već tijekom samog izbijanja. S druge strane, rast svile tada se usporava. Svila iz komušine izbija 5 do 6 dana kasnije nego inače, odnosno pri kraju prašenja peluda ili nakon njega.
Posljedica je slaba oplodnja i loša ozrnjenost klipova. Biljke u konačnici ostaju jalove jer u vrijeme svilanja nema dovoljno peluda.
Suša pogoduje nekim bolestima i štetnicima
U sušnim godinama s iznadprosječnim temperaturama kukuruz je izložen fiziološkom stresu. U takvim uvjetima često možemo primijetiti razvoj klipa na metlici ili obrnuto. Osim toga, mijenja se i dinamika pojave bolesti i štetnika na usjevu.
Obično se u sušnim godinama smanjuje pojava bolesti kojima za razvoj treba vlaga. Ipak, vrućina i manjak vode ubrzavaju razmnožavanje štetnika i razvoj nekih gljivičnih bolesti. Suša slabi obrambeni mehanizam kukuruza i pogoduje određenim patogenima. Biljka pod stresom gubi turgor, a njezina tkiva lakše pucaju. Oštećenja od kukaca, koji su po suhom vremenu aktivniji, tako postaju savršen ulaz za infekcije.
Mjehurasta snijet
Najraširenija i najuočljivija bolest kukuruza u sušnim uvjetima jest mjehurasta snijet (Ustilago maydis), iako se u manjem opsegu javlja i u normalnim godinama. Na bilo kojem dijelu biljke, a najčešće na klipu, pojavljuju se velike, izobličene mjehuraste izrasline (tumori). Isprva su srebrnastobijele, a kasnije pucaju i oslobađaju crnu, prašnjavu masu spora.
Gljiva prezimljuje u biljnim ostacima u tlu. Zrele spore šire se vjetrom ili kišom, kliju kroz puči i zaražavaju meristemsko tkivo. Infekciji pogoduje kišno i vlažno vrijeme. Ulazna mjesta za zarazu jesu oštećenja od tuče, vjetra i oborina, mehanička oštećenja stabljike pri kultivaciji ili prihrani te oštećenja od štetnika.
Suho i vruće vrijeme u vrijeme oplodnje dodatno pogoršava stanje. Pelud kukuruza slabije klije, svila se isušuje, a oplodnja kasni. Zbog toga mlada, neoplođena tkiva klipa dugo ostaju izložena sporama koje vjetar raznosi po polju, pa je zaraza jača.
Plijesan klipa i aflatoksini
Klasičnoj fuzariozi klipa više pogoduje vlažna jesen. Nasuprot tome, plijesni klipa koju uzrokuje gljiva Aspergillus flavus trebaju više temperature i suša. Riječ je o toploljubivoj gljivi koja se razvija na temperaturama iznad 30 °C. Na zrnu i između redova na klipu stvara svojstvenu žućkastozelenu ili maslinastu prašnjavu plijesan.
Ova je gljiva iznimno opasna jer proizvodi aflatoksine, visoko kancerogene tvari. Ako takav kukuruz završi u stočnoj hrani, toksini prelaze u mlijeko i meso. Zato takav urod postaje neupotrebljiv za prehranu i prodaju.
Slabljenje stabljike i ugljenasta trulež
Kada tijekom nalijevanja zrna nedostaje vode, kukuruz povlači ugljikohidrate iz stabljike i korijena kako bi osigurao dovoljno tvari za izgradnju klipa. Stabljika zbog toga slabi, pa se biljke lakše zaraze gljivama iz roda Fusarium te gljivom Macrophomina phaseolina, uzročnikom ugljenaste truleži.
