Poljoprivredna proizvodnja posljednjih godina suočena je s brojnim izazovima. Promjena vremenskih prilika tijekom vegetacijskih sezona uzgoja (bujične poplave, suše, visoke temperature, jaki vjetrovi itd.) u velikoj mjeri ugrožavaju ostvarivanje zadovoljavajućih prinosa za prehranu rastuće ljudske populacije. Istovremeno s pojavom nepovoljnih vremenskih prilika potrebno je izabrati održivi sustav poljoprivredne proizvodnje kojim se smanjuje utjecaj poljoprivredne proizvodnje na postojeće ekosustave, tlo, vodu i zrak smanjenjem pretjerane uporabe mineralnih gnojiva, pesticida i fosilnih goriva.
Dobre poljoprivredne prakse
Ekološke probleme izazvane poljoprivrednom proizvodnjom poput emisije stakleničkih plinova, ispiranja biljnih hraniva (poglavito dušika) i ostalih mogućih onečišćenja okoliša potrebno je smanjiti provedbom dobrih poljoprivrednih praksi. Kroz dugogodišnju povijest obavljanja poljoprivredne proizvodnje ista se obavljala u sustavu konvencionalnih poljoprivrednih praksi koje uključuju upotrebu mineralnih gnojiva, pesticida i različitih folijarnih pripravaka, navodnjavanja, intenzivnu obradu tla i uzgoj usjeva u uskom plodoredu ili čak u monokulturi. Ovakav pristup upravljanju poljoprivrednim zemljištem smatra se neodrživim u smislu rješavanja ekoloških problema poput klimatskih promjena, onečišćenja okoliša, erozije tla i gubitka prirodnih resursa što dugoročno rezultira progresivnim gubitkom plodnosti tla, dovodi do slabljenje agroekosustava te u konačnici gubitkom bioraznolikosti.
Zbog navedenog, kako bi se očuvali ograničeni prirodni resursi i agroekološka stabilnost, potrebno je primjenjivati dobre poljoprivredne prakse koje istovremeno doprinose ostvarivanju stabilnih prinosa uzgajanih usjeva. Dobre poljoprivredne prakse doprinose agroekološkoj održivosti jer se temelje na različitim ekološkim i biološkim procesima koji kombiniraju visokokvalitetne usjeve bez utjecaja na okoliša, potičući prirodnu regeneraciju tla, povećavajući bioraznolikost i ublažavajući klimatske promjene. Razvoj održivih poljoprivrednih praksi stoga je postala nužnost kako bi se uskladila potreba za proizvodnjom dovoljnih količina hrane za potrošače uz istovremeno svjesno korištenje prirodnih resursa. Zajedničkom poljoprivrednom politikom Europske unije između deset ciljeva u programskom razdoblju od 2023. do 2027. godine su: borba protiv klimatskih promjena; briga za okoliš i očuvanje krajolika i biološke raznolikosti.
U Republici Hrvatskoj u ovom programskom razdoblju ZPP-a kroz provedbu eko shema (dobre poljoprivredne prakse u području klime i okoliša) određenim iznosom novčanih sredstava potiču se poljoprivredni proizvođači koji dobrovoljno primjenjuju ove metode, koje nadilaze po svojim zahtjevima obveze koje trebaju poštivati poljoprivredni proizvođači koji traže putem Jedinstvenog zahtjeva samo osnovna plaćanja. U okviru eko shema za koje se prima dodatna potpora, osim osnovnog plaćanja, osigurava se provedba bolje izmjene usjeva na obradivim površinama, uzgoj usjeva koji vežu dušik, održavanje obilježja krajobraza, upotreba prirodnog gnojiva na obradivom zemljištu, ispaša na pašnjacima i primjena metoda kojima se smanjuje erozija tla (konzervacijska poljoprivreda).
Već sama provedba pravilnog plodoreda na oraničnim površinama, koja ne bi smjela poljoprivrednim proizvođačima predstavljati preveliki izazov, donosi mnogobrojne benefite. Prostornom i vremenskom izmjenom usjeva (pravilni plodored) utječe se na stanje tla, smanjenje korištenje sredstava za zaštitu bilja zbog prekida životnog ciklusa biljnih bolesti i štetnika. Također biljne vrste iz različitih porodica na različitoj dubini tla usvajaju vodu i najvažnija biljna hraniva. Smanjenim korištenje sredstava za zaštitu bilja i mineralnih gnojiva smanjuje se onečišćenje okoliša te u konačnici povećava bioraznolikost.
Uloga pokrovnih usjeva
Pokrovni usjevi dio su integrirane tehnologije proizvodnje usjeva na oraničnim površinama koja za cilj ima poticanje mikrobiološke aktivnosti tla, smanjenje uporabe kemikalija (sredstava za zaštitu bilja i mineralna gnojiva), povećanje količine ugljika koja se povlači u tlo (sekvestracija ugljika), povećavaju biološku raznolikost te na kraju povećanje isplativosti poljoprivredne proizvodnje. Provođenje praksi zelene gnojidbe od davnina je poznata poljoprivrednim proizvođačima, dok se pojam pokrovni usjevi ili ekološki plodored koristi u posljednjih nekoliko godina. Iako se čini da su to različiti nazivi za istu praksu (radnju, redoslijed), ove biljke se siju s bitno različitim ciljevima i namjerama.
Cilj sjetve zelene gnojidbe je povećanje biljne mase u tlu i sadržaja hranjivih tvari koji se postiže tek kad se proizvedena biljna masa unese u tlo u zelenom stanju oranjem. Mnogobrojni benefiti za tlo i okoliš pri uzgoju pokrovnih usjeva postižu se uzgojem različitih biljnih vrsta čija se masa ne unosi u tlo već služe kao pokrov koji tlo štiti od utjecaja sunca i oborina. Uzgajane biljne vrste koje se koriste kao zelena gnojidba ili kao pokrovni usjevi u mnogim situacijama su iste i nije im namjena uzgoja berba ili konzumacija. Uzgajani pokrovni usjevi pružaju višestruke potencijalne koristi za zdravlje tla i sljedeće uzgajane usjeve, a istovremeno pomažu u smanjenju onečišćenja površinskih i podzemnih voda.
Uzgoj pokrovnih usjeva provodi se tijekom razdoblja kad bi tlo bilo golo, između uzgoja dvaju uzastopnih glavnih tržišnih usjeva, korištenjem preostalih hraniva iz tla, a njihov rast se prekida ili prije sjetve sljedećeg glavnog usjeva ili nakon sjetve sljedećeg usjeva, u svakom slučaju prije početka konkurencije između pokrovnog usjeva i glavnog usjeva. Pokrovni usjevi povećavaju pokrivenost tla tijekom razdoblja kad bi u uzgoju između dva glavna usjeva tlo bilo nepokriveno, a njihova biomasa obavlja proces fotosinteze, izlučivanje korijena i mikrobnu biomasu, povećavajući bioraznolikost na razini agroekosustava.
Jedna od uloga uzgoja pokrovnih usjeva je prekrivanje površine tla, što može značajno smanjiti potencijal za eroziju tla vjetrom i/ili vodom. U godinama ili dijelu vegetacijske sezone u kojima je povećana količina oborina, i/ili s pojavom intenzivnih vjetrova postoji veća opasnost od erozije tla pa ako je tlo pokriveno glavnim usjevom, pokrovnim usjevom ili biljnim ostacima erozija tla je značajno smanjena.
Nakon prestanka rasta biljaka, listovi, stabljike i korijenje pokrovnih usjeva razgrađuju se, oslobađaju hranjive tvari i potiču mikrobiološku aktivnost i stvaranje agregata u tlu i time dovode do povećanja organske tvari tla. Tijekom tog procesa, dio ostataka pokrovnih usjeva ugrađuje se u tlo kao organska tvar. Organska tvar tla je frakcija tla koja se sastoji od biljnih, životinjskih i/ili mikrobnih tkiva u različitim fazama raspadanja. Količina organske tvari u tlu ovisi prvenstveno o prirodnim čimbenicima kao što su temperatura (hladna mjesta često akumuliraju više organske tvari zbog manjeg raspadanja), tekstura tla (glinovita i muljevita tla u većini slučajeva sadrže više organske tvari od pjeskovitih tala) i drenaža (loša drenaža usporava raspadanje). Organska tvar u tlu ima mnogobrojne korisne uloge za stanje tla, uključujući poboljšanu agregaciju i stabilnost agregata, povećanu plodnost tla i veću biološku aktivnost.
U tlima s višim sadržajem organske tvari veći je postotak iskorištavanja od strane uzgajane vrste dodanih hraniva iz mineralnih gnojiva te uzročno i postoji manja opasnost onečišćenja tla i podzemnih voda. Djelotvornost korištenih herbicida na tlima s većim sadržajem organske tvari je drugačije nego u tlima s nižim sadržajem organske tvari. Poboljšana djelotvornost herbicida i mineralnih gnojiva povezana je povećanom mikrobiološkom aktivnosti u tlima s većim sadržajem organske tvari. Prednosti povećane agregacije tla s povećanjem organske tvari u tlu dovodi do povećanja pora tla, poboljšane infiltracije vode i smanjenje otjecanja, kao i povećanog kapaciteta zadržavanja vode, izmjene plinova, rasta korijena i povećanu mikrobiološku aktivnosti tla.
Ovisno o tipu tla, uzgoj pokrovnih usjeva doprinosi poboljšanju različitih svojstava tla, tako na težim, glinovitim tipovima tala uzgojem pokrovnih usjeva povećavaju se pore za zrak (aeracija) što je ključno za dobar razvoj korijenovog sustava i pravilan rast uzgajane biljne vrste. Na lakšim, pjeskovitim tlima unos biljne mase ili organskog gnojiva (stajnjaka) rezultira povećanjem pora za vodu što je ključno za poboljšanje njihove sposobnosti zadržavanja vlage, smanjenje ispiranja hraniva i bolji rast biljaka.
Uzgoj pokrovnih usjeva utječe na fizikalna, kemijska i biološka svojstva tla. Povećana mikrobiološka aktivnost tala vidljiva je nakon nekoliko godina provođenja pravilnog plodoreda glavnih usjeva i sjetve pokrovnih usjeva. Ljudskim okom je mikrobiološka aktivnost tla vidljiva prema brojnom stanju gujavica (glista) u tlu, no u tlu postoje brojni mikroorganimi koji nisu vidljivu ljudskom oku (bakterije, gljive, nematode, protozoe itd.). Zanimljiv je podatak da se u jednoj čajnoj žličici zdravog, plodnog tla nalazi više mikroorganizama nego što ima ljudi na cijelom planetu. Povećanjem biljne mase na ili u tlu povećava se i broj mikroorganizama koji tu masu trebaju preraditi što u konačnici dovodi do povećanog sadržaja humusa u tlu.
Uloga leguminoznih usjeva
Uzgojem usjeva iz porodice leguminoza koje mogu biološki fiksirati dušik iz atmosfere te opskrbiti tlo dušikom smanjuje se potreba za unosom sintetičkih dušičnih gnojiva. Budući da mineralno gnojivo predstavlja najveći trošak u ukupnim troškovima ratarskih biljnih vrsta, svaka novčana ušteda na ulaganju u mineralna gnojiva doprinosi ostvarivanju veće dobiti ratarskog gospodarstva. Ušteda na mineralnim gnojivima može se ostvariti sjetvom leguminoznih biljnih vrsta (glavni ili postrni usjevi) ili ciljanom, preciznom gnojidbom sukladno provedenim analizama tla. Neki pokrovni usjevi (npr. daikon rotkva) mogu korijenovim sustavom prodrijeti u zbijene slojeve tla, što olakšava korijenju sljedećeg usjeva lakši i potpuniji razvoj. Postoje biljne vrste, poput facelije, koje za svoj rast mogu koristiti slabije pristupačni dušik iz dubljih slojeva tla koje druge biljne vrste ne mogu iskoristiti. Ostavljanjem takve kulture na tlu ili unosom u tlo, vraćamo dušik ponovno u tlo kojeg koristi sljedeći uzgajani usjev.
Stvarne koristi pri uzgoju pokrovnog usjeva ovise o izabranoj vrsti i produktivnosti usjeva koji se uzgaja te o tome koliko vremena preostaje za rast prije pripreme tla za uzgoj sjedećeg usjeva u plodoredu.
Koji su izazovi kod uzgoja pokrovnih usjeva?
Uz mnogobrojne pozitivne učinke uzgoja pokrovnih usjeva tijekom njihovog uzgoja postoje i određeni izazovi kao što su gospodarenje dušikom, pravilna procjena terminacije pokrovnih usjeva, nepovoljni uvjeti vlažnosti tla pri sjetvi glavnih ili pokrovnih usjeva, zagrijavanje tla, pojava štetnika, potreba dodatne opreme i mehanizacije za sjetvu zbog povećane biljne mase na oraničnim površinama. U slučaju jesenskog uzgoja pokrovnog usjeva, on usvaja preostali dušik iz gnojiva dodanog glavnom usjevu i dušik koji se oslobađa iz zaliha organskog dušika u tlu.
Nakon terminacije pokrovnog usjeva vrlo je bitan odnos ugljika i dušika (C/N) uzgajanog pokrovnog usjeva kod širokog odnosa (veći od 25:1). Veći udio N potreban je za rad mikroorganizama tla, dok je manji dio dostupan idućoj uzgajanoj kulturi. Pokrovni usjev može predstavljati korov u glavnom usjevu ako se ne obavi njegova terminacija na vrijeme, npr. heljda koja je ostavljena na parceli do generativne faze. Moguća veća pojava biljnih bolesti glavnog usjeva može nastupiti u slučaju uzgoja glavnog i pokrovnog usjeva biljaka iz istih porodica.
Zbog povećane količine biljne mase pri stalnoj pokrivenosti tla (glavni usjev, pokrovni usjev) te u reduciranim sustavima obrade moguća je veća pojava glodavaca (miševi, voluharice) i puževa. U odnosu na glavni (tržni) usjev sjetva pokrovnih usjeva provodi se na tri načina: sjetva cijele godine, sjetva pokrovnog usjeva nakon žetve glavnog usjeva i prije sjetve ili sadnje sjedećeg glavnog usjeva, usijavanje pokrovnog usjeva između redova glavnog usjeva.
Odabir biljnih vrsta ili smjesa biljnih vrsta koje će se uzgajati kao pokrovni usjev ovisan je o: ciljevima koje želimo postići njegovim uzgojem; vrsti glavnog usjeva; sljedećem glavnom usjevu; vremenskim prilikama (temperaturi i vlazi) na području uzgoja – pogotovo u vrijeme sjetve i nicanja usjeva; vremenu do kad postrni usjev ostaje na parceli (ako ostaje preko zime-sjetva biljnih vrsta koje ne izmrzavaju); opremi i mehanizaciji koju posjeduje poljoprivredno gospodarstvo itd. Valja voditi računa prilikom sjetve da neke biljne vrste imaju ozimu i jaru formu (npr. grahorica), pa da se slučajno ne zasije jara forma ujesen koja će izmrznuti nakon niskih temperatura i neće pokrivati tlo tijekom zimskih mjeseci. Također, pri sjetvi smjese biljnih vrsta pokrovnog usjeva koji ostaje preko zimskog dijela vegetacije smanjit će se pokrivenost tla tijekom zime zbog utjecaja niskih temperatura tijekom zimskog razdoblja.
| Vrsta/Agronomska svojstva | Početni rast i razvoj | Prezimljuje u našim uvjetima proizvodnje (DA/NE) |
| Heljda (Fagopyrum esculentum Moench. ) | brz | NE |
| Bijela gorušica (Sinapis alba L.) | brz | NE |
| Uljna rotkva (Raphanus sativus L. var. oleiformis Pers) | brz | NE |
| Facelija (Phacelia tanacetifolia Benth) | spor | DA/NE |
| Podlanak /kamelina (Camelina sativa (L.) Crantz) | brz | DA |
| Mungo/Niger/crno sjeme (Guizotia abyssinica Cass.) | brz | NE |
| Aleksandrijska djetelina (Trifolium alexandrinum L.) | spor | NE |
| Perzijska djetelina (Trifolium resupinatum L.) | spor | NE |
| Inkarnatka (Trifolium incarnatum L.) | spor | DA |
| Grahorica (Vicia spp.) | spor | DA (ozima) NE (jara) |
Najpravilniji odabir pokrovnog usjeva na osnovi navedenog može napraviti poljoprivredni proizvođač s obzirom na to da najbolje poznaje sve potrebe, stanje svog gospodarstva, stanje tla i vremenske prilike na određenom području. Za sjetvu pokrovnog usjeva od velike je pomoći dobro poznavanje svojstava pojedinih biljnih vrsta, ali i cilju koji želimo postići njihovim uzgojem.
Za pokrovne biljke mogu se koristiti mnogobrojne biljne vrste koje pripadaju različitim porodicama ovisno o pedoklimatskim uvjetima uzgojnog područja, no najčešće ih dijelimo na dvije skupine: leguminozni i neleguminozni usjevi.
Pokrovni usjevi koji nisu leguminoza uključuju:
• Jednogodišnje žitarice: zob (Avena sativa), raž (Secale cereale), pšenoraž (Triticale), ječam (Hordeum vulgare)
• Jednogodišnje ili višegodišnje krmne trave: talijanski ljulj (Lolium multiflorum), sudanska trava (Sorghum sudanense), sirak-sudanska trava (Sorghum bicolor x Sorgumsudanense), vlasulje (Festuca spp.), vlasnjače (Poa spp.)
• Kupusnjače i gorušice: različite vrste gorušica (Sinapis alba, Brassica juncea, Brassica nigra), krmna rotkva (Raphanus sativus var. oleiformis), uljana rotkva (Raphanus sativus), (Brassica napus), ozima repica – Perko (Brassica rapa, cv. Perko)
• ostale vrste: facelija (Phacelia tanacetifolia) i heljda (Fagopyrum esculentum); podlanak (Camelina sativa)
Od leguminoza se najčešće u samostalnom uzgoju ili u smjesama koriste: grahorice (Vicia spp.), inkarnatka (Trifolium incarnatum), aleksandrijska djetelina (Trifolium alexandrium), crvena djetelina (Trifolium pratense), krmni grašak (Pisum sativum), lupine (Lupinus spp.), perzijska djetelina (Trifolium resupinatum), grahor satrica (Lathyrus sativus), bob (Vicia faba L.). Uzgojem pokrovnih usjeva koji ne pripadaju u leguminoze utječe se na uklanjanje hranivih tvari (posebno dušika) preostalih od prethodnih usjeva, smanjenje ili sprječavanje erozije, stvaranje velike količine biljnih ostataka, suzbijanje korova i smanjenje pojave štetočinja.
Jednogodišnje žitarice
Od jednogodišnjih žitarica najčešće se kao pokrovni usjevi uzgajaju ozima raž i ječam. Ozima raž (Secale cereale) se često u konzervacijskoj poljoprivredi uzgaja do proljeća i prije sjetve se obavlja valjanje i njena terminacija te u split till-u sije kukuruz. Takvim uzgojem osigurava se pokrivenost tla biljnim ostacima, manje ispiranje hraniva i veće zadržavanje vode u tlu u godinama s manjkom oborina. Pri sjetvi glavnog, tržnog usjeva kod povećane pokrivenosti biljnim ostacima (što je slučaj i pri navedenom načinu uzgoja) tlo se sporije zagrijava te je sjetvu potrebno odgoditi nekoliko dana u usporedbi s optimalnim rokom sjetve.
Ako se želi poboljšati stanje tla bez velikih ulaganja u pokrovnu kulturu svakako je potrebno razmisliti o sjetvi ozime raži. Ozima raž je brzo rastuća, pouzdana i svestrana biljka za uzgoj gotovo na svim lokalitetima. Ima sposobnost dobrog zadržavanja tla, usvajanja dušika, a visinom nadmašuje korove. Zbog dosta širokog C:N odnosa koji može iznositi do 66:1 poželjna je sjetva u smjesi s grahoricom. Raž ima opsežan korijenov sustav (gust je) koji drži tlo što ima značajnu ulogu u smanjenju erozije tla.
Ječam (Hordeum vulgare) Jednostavan za uzgoj kao postrni usjev no zbog povećanih troškova njegove proizvodnje puno rjeđe se koristi za uzgoj kao pokrovni usjev od raži. Ječam pruža iznimnu kontrolu erozije i suzbijanje korova u polusušnim područjima i laganim tlima. Zbog korištenja većih količina vode zob (Avena sativa) nije prikladna za uzgoj kao pokrovni usjev na svim dijelovima Hrvatske. Sudanska trava (Sorghum sudanense) izuzetno je učinkovit pokrovni usjev i “usjev hvatač” koji se najčešće sije kao postrni usjev. Odličan je izbor za ljetnu sjetvu jer brzo stvara veliku biomasu, suzbija korove, popravlja strukturu tla i zadržava hranjive tvari. Zbog brzog nicanja i stvaranja gustog sklopa učinkovito guši i suzbija korove, sprječavajući pritom eroziju tla. Kao i druge trave, aktivno upija i „hvata” preostali dušik iz tla nakon glavne kulture, sprječavajući njegovo ispiranje u podzemne vode. Nakon usitnjavanja ostavlja veliku količinu biljne mase.
Pokrovni usjevi kupusnjače i gorušice poznati su po brzom jesenskom rastu, proizvodnji velike količine biomase i sposobnosti nakupljanja hranjivih tvari. Interes za njihovim uzgoje također je veliki zbog njihove sposobnosti u upravljanju štetnicima.
Neke biljne vrste iz ove skupine imaju značajnu ulogu u supresiji nematoda (npr. gorušica) te se često siju u područjima gdje dominira kao glavni usjev krumpir ili šećerne repe.
Daikon rotkva (Raphanus sativus var. longipinnatus) izuzetno je učinkovit pokrovni usjev (melioracijska rotkva) koji se sije tijekom ljeta i jeseni. Njezin masivan korijen duboko prodire u tlo (do 60 cm), razbija zbijene slojeve, izvlači hranjive tvari iz dubljih slojeva te ostavlja tlo rastresitim i spremnim za proljetnu sjetvu. Njezin debeli korijen djeluje kao prirodni plug koji razbija teška i zbijena tla bez potrebe za mehanizacijom. Zbog brzog rasta stvara veliku količinu zelene mase koja se zimi smrzava i lako unosi u tlo (zelena gnojidba). Svojim brzim razvojem i velikim listovima učinkovito zasjenjuje tlo i guši rast korova. Korijeni i lišće otpuštaju tvari koje djeluju na smanjenje populacije štetnih nematoda u tlu.
Podlanak suzbija ambroziju
Podlanak (Camelina sativa) izuzetno je koristan pokrovni i postrni usjev, cijenjen zbog iznimne otpornosti i kratke vegetacije. Kao biljka iz porodice krstašica, odlično štiti tlo od erozije i popravlja njegovu strukturu, a u poljoprivredi se najčešće koristi kao zelena gnojidba (siderat) ili pčelinja paša. Uspješno prekriva golo tlo, sprječava isušivanje i eroziju te obogaćuje tlo organskom tvari i dušikom. Zbog svog alelopatskog djelovanja (ispuštanje tvari koje koče rast drugih biljaka) i brzog rasta, prirodno potiskuje korove poput ambrozije. Uspijeva na svim tipovima tala i vrlo je otporan na bolesti i niske temperature. Sitni cvjetovi ove biljke privlače oprašivače, čime se potiče bioraznolikost na parceli.
Leguminoze su vrhunski izbor za pokrovne usjeve (zelenu gnojidbu) zbog svoje sposobnosti vezanja dušika iz zraka, poboljšanja strukture tla i suzbijanja korova. Najčešće korištene vrste u našem podneblju su inkarnatka, crvena i bijela djetelina, grahorice, stočni grašak i bob. Simbiotskim odnosom s kvržičnim bakterijama fiksiraju atmosferski dušik koji ostaje u tlu nakon njihova uzgoja, smanjujući potrebu za korištenjem mineralnih gnojiva. Duboko razvijen korijen ima ulogu u popravku zbijenog sloja tla, a nadzemna masa sprječava eroziju i čuva vlagu. Stvaranjem gustog pokrova smanjuju rast korova.
Prosječna biomasa i količina dušika nekih leguminoza (Sulivan, 2003.)
| Pokrovni usjev | Biomasa (t/ha suhe tvari) | Dušik (kg/ha) |
| Kokotac (Melilotus officinalis) | 3,92 | 135 |
| Aleksandrijska djetelina (Trifolium alexandrium) | 2,46 | 78 |
| Inkarnatka (Trifolium incarnatum) | 3,14 | 112 |
| Ozima grahorica (Vicia villosa) | 3,92 | 123 |
Mungo (Guizotia abyssinica), poznat i kao abisinska krizantema, izvrsna je brzorastuća kultura i zeleni pokrov. Pogodan je za postrnu sjetvu i sjetvu u kasno ljeto. Efikasno suzbija korove, poboljšava strukturu tla i obogaćuje ga organskom tvari. Zbog brzog rasta stvara gustu zelenu masu koja sprječava eroziju tla, a rano zatvaranje redova onemogućuju razvoj korova. Osjetljiv je na mraz i mrazom se prirodno uništava, što olakšava proljetnu pripremu tla.
Heljda je izuzetno učinkovit pokrovni usjev i usjev za zelenu gnojidbu. Zbog izrazito brzog rasta u kratkom roku stvara veliku lisnu masu koja guši korov, štiti tlo od erozije i popravlja njegovu strukturu. Osim toga, otpušta tvari koje potiču otapanje fosfora, čineći ga dostupnijim za sljedeće kulture. Zbog brzog zatvaranja redova, efektivno zasjenjuje tlo i onemogućava razvoj korova. Njezin korijen dobro rahli tlo, a velika količina biljne mase koju stvara brzo se razgrađuje. Usvaja teže topive oblike fosfora i kalija iz dubljih slojeva, koji postaju lako dostupni glavnom uzgajanom usjevu. Cvjeta već 4-6 tjedana nakon sjetve, što je čini idealnom za ispašu pčela i poticanje bioraznolikost. U smjesama ili samostalno uzgaja se obična i tatarska heljda koje se razlikuju u visini i masi koju proizvode, ali i u činjenici da se tatarska heljda ne može koristiti u prehrani ljudi.
Facelija (Phacelia tanacetifolia) je brzorastući jednogodišnji pokrovni usjev koji se koristi za zelenu gnojidbu. Zbog svog dubokog korijena i brze vegetacije izvrsno čuva tlo od erozije, suzbija korove, fiksira hranjive tvari i privlači oprašivače. Zbog iznimno brzog nicanja i rasta stvara gust sklop koji doslovno “guši” korovne biljke. Njezin korijen djeluje prirodno na supresiju nematoda. Uspješno usvaja hranjiva iz dubljih slojeva tla. Kad se zaore ili malčira, obogaćuje tlo organskom tvari i poboljšava njegovu strukturu. Cvjetovi privlače pčele i druge korisne kukce, što ju čini odličnom pčelinjom pašom. Posljednjih godina od kad se intenzivnije uzgajaju pokrovni usjevi bez obzira radi li se o čistoj kulturi ili sjetvi u smjesi, na poljima se mogu pronaći brojne pomalo zaboravljene biljne vrste (grahorice) ili neke koje nismo viđali na našim poljima (tatarska heljda, Sulla-porodica leguminoza). Raznovrsne biljne vrste koje se koriste kao pokrovni usjevi uvelike doprinose bioraznolikosti.
Zašto sijati smjesu?
Za sjetvu pokrovnih usjeva vrlo često se prakticira sjetva smjese nekoliko biljnih vrsta iz različitih porodica. Sjetva smjesa često je mnogo učinkovitija i pouzdanija od sjetve pojedinačne biljne vrste jer su biljne vrste iz različitih porodica različitih zahtjeva prema stanju tla i vremenskim uvjetima te različite otpornosti na biljne štetočinje. Uzgoj različitih biljnih vrsta u smjesi poboljšava prezimljavanje preko zimskog dijela vegetacijske sezone, pridonosi boljoj pokrivenosti tla (moguće je da neka vrsta neće niknuti u željenom sklopu dok će druga vrsta nadoknaditi smanjenje sklopa). Bolje je korištenje sunčeve energije kao i odnos proizvodnje biomase i dušika. Trajanje aktivnog razdoblja rasta pokrovnih smjesa je duže od rasta jedne biljne vrste.
Svakako da sjetva smjese različitih biljnih vrsta kao pokrovni usjev ima i nedostatke: teže ih je posijati zbog različite apsolutne mase sjemena, složenije je upravljanje s takvim usjevima, previše biljnih ostataka, veća cijena sjemena itd. Bez obzira na činjenicu kakvo je stanje određenog tla pokrovni usjevi mogu imati značajnu ulogu u osiguravanju da tlo pruža snažan temelj za izabrani sustav poljoprivredne proizvodnje. Iako su najčešći razlozi uključivanja pokrovnih usjeva u sustave poljoprivredne proizvodnje odnose na neposredne kratkoročne ispravke tla, kontinuirana i planirana praksa uzgoja pokrovnih usjeva postaje ulaganje u izgradnju zdravog tla na duže vrijeme i pomoći kod očuvanja bioraznolikosti.
Foto: Suzana Pajić, dipl. ing. agr.
Naslovna foto: Shuttertsock
