Zarazna agalakcija ovaca i koza je akutno do kronično oboljenje ženskih i muških životinja koje se u tipičnom obliku očituje mastitisom i naglim presušenjem vimena te promjenama na zglobovima i očima. Bolest je proširena u mediteranskim zemljama i na jugu Europe, Africi, Aziji, Južnoj Americi i u zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza.

Uzročnik bolesti je najčešće Mycoplasma agalactiae, iako i druge mikoplazme mogu uzrokovati zaraznu agalakciju. Bakterija je otporna i može dugo perzistirati u gnoju. Tako su ovčarnici i kozarnici gdje su boravile bolesne životinje izvor zaraze nekoliko mjeseci. Izvor zaraze su bolesne životinje i njihove izlučevine, kao i hrana i voda zaražena uzročnikom. Bolest se prenosi izravnim i neizravnim kontaktom. Javlja se pri nepovoljnim uvjetima držanja, pojačanoj aktivnosti organizma ili zbog poremećaja u mliječnoj žlijezdi. Na bolest su prijemljive životinje u laktaciji, a ulazna vrata infekcije su mliječna žlijezda ili probavni sustav.

Nakon ulaska u organizam alimentarnim putem, mikoplazme dospijevaju u krvotok i limfotok, a zatim za 24 sata dolaze u mliječnu žlijezdu. To je, ujedno, prvi organ u kojem se mikoplazme razmnožavaju, a odatle uzročnici prodiru i u druge organe (slezenu, oči, jetru, mozak i pluća). Petog dana infekcije javljaju se mamarne lezije, a najveća količina uzročnika se nalazi u jetri, mliječnoj žlijezdi i mozgu jer uzročnik ima najveći afinitet prema ovim organima. Uzročnici se u manjoj količini nalaze u slezeni, gušterači i u oku.

 Bolest se prvo manifestira na mliječnoj žlijezdi

Inkubacija bolesti se kreće u širokim granicama i može trajati od 6 do 60 dana. Klinička slika bolesti je raznolika i ovisi od virulencije i količine uzročnika i otpornosti organizma. Bolest počinje povećanjem tjelesne temperature i nevoljkošću. Bolest se najčešće prvo manifestira na mliječnoj žlijezdi, a u nekim slučajevima mogu se prvo javiti promjene na očima. Zglobovi rijetko obole, a promjene se mogu javiti istovremeno s promjenama na očima i mliječnoj žlijezdi.

Prvo dolazi do smanjenja proizvodnje mlijeka ili do potpunog prestanka sekrecije mlijeka. U većini slučajeva sekrecija mlijeka se postupno smanjuje, a na kraju vime potpuno presuši. U mliječnoj žlijezdi dolazi do kataralne ili parenhimatozne upale. Ako se sekrecija mlijeka naglo smanji, mlijeko je slano i neukusno, plavičaste boje, a kasnije žute boje i rastegljivo nakon čega proizvodnja mlijeka potpuno prestaje (agalakcija). Ako se proizvodnja mlijeka postupno smanjuje, ono je vodnjikavo i nakon stajanja se razdvaja na dva sloja: gornji sloj koji je sivo-plavičaste boje i bistar, a donji sloj je sediment sačinjen od grudica žuto-zelene boje. Vime oboljelih životinja je malo, mlitavo i mekano te može atrofirati do mjere da izgleda kao plod oraha.

Promjene na očima uglavnom se javljaju nekoliko dana nakon presušenja vimena. One se mogu javiti na jednom ili oba oka. Promjene na zglobovima se javljaju poslije toga nekoliko dana ili istovremeno sa promjenama na očima. Nastaje edem konjuktiva, lakrimalna sekrecija i mukozni iscjedak. Životinjama smeta svjetlost pa su im oči zatvorene ili malo otvorene. Najveće promjene su na rožnici i to u vidu difuznog zamućenja koje se može javiti i u vidu bijelih točkica. Očna jabučica je izbočena, nastaje parenhimatozni keratitis ili u težim slučajevima panoftalmija. Proces se uglavnom završi prestankom upale i životinja za nekoliko tjedana ponovo progleda. U težim slučajevima dolazi do zagnojavanja po unutrašnjoj strani rožnice i ostalim dijelovima oka i do povećanja unutrašnjeg tlaka zbog čega rožnica perforira i oko postupno iscuri, a životinja oslijepi.

Zbog upalnih promena na zglobovima životinja teško hoda. U nekim slučajevima može doći do brze atrofije mišića ekstenzora i do upale tetivnih ovojnica pa se životinje ne kreću.

U većini slučajeva bolest prođe za 5 do 8 tjedana i životinje se oporave. Nakon novog porođaja mliječna žlijezda se regenerira i ponovo ima normalnu funkciju. Gravidne životinje mogu pobaciti za vrijeme ili nakon prestanka simptoma bolesti. U težim slučajevima bolesti može doći do uginuća životiinja. U svrhu utvrđivanja uzročnika provodi se mikrobiološka pretraga (identifikacija i izolacija uzročnika), RVK, imunoenzimni test (antigen capture ELISA) i dr.

Liječenje antibioticima

Liječenje se provodi antibioticima koji djeluju na mikoplazme (tilozin, eritromicin, tetraciklini i dr.). Antibiotici ublažuju simptome bolesti ali ne smanjuju izlučivanje uzročnika mlijekom.

Oboljele životinje je potrebno ukloniti, a stado izolirati 6 mjeseci nakon neškodljivog uklanjanja oboljelih. Gnoj iz nastambi treba spaliti i izvršiti dezinfekciju.
Potrebno je također osigurati visoki stupanj higijene tijekom mužnje kao i sustava za mužnju, dezinfekciju  pribora za mužnju preparatima koji djeluju na mikoplazme (pripravci što sadrže jod i klorheksidin). U imunoprofilaksi zarazne agalakcije koju uzrokuju vrsta M. agalactiae rabe se s različitim uspjehom inaktivirana cjepiva, rjeđe atenuirana. Cjepiva koja sadrže imunogene komponente mikoplazma (subjedinična cjepiva) za sada su još uvijek dio istraživanja.

Prethodni članakLizavost životinja
Sljedeći članakSezonska neplodnost svinja
prof. dr. sc. Željko Pavičić
Od 1993. godine stručni suradnik Gospodarskog lista. Dosada je objavio više od 400 popularizacijskih članaka u istoimenom časopisu iz područja veterinarske medicine, animalne proizvodnje i biotehnologije te u Biblioteci Obitelj i gospodarstvo stručne knjige „Pripravljanje sira u kućanstvu“ (1996.), „Mlijeko i prerađevine“ (1996.), „Kolinje i mesni specijaliteti“ u tri izdanja (1997., 2001. i 2003.) „Domaće kobasice – od izrade do jela“ (2004.), kao i „Mlijeko od mužnja do sira“ (2006.). Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu završio je 1992. godine, Višu poljoprivrednu školu u Križevcima 1994. i Poljoprivredni fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku 1998. godine. Od 1995. godine zaposlen je na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Područje znanstvenog interesa je ponašanje, dobrobit i higijena životinja te veterinarska sanitacija. Objavio je u autorstvu, odnosno suautorstvu više od 200 znanstvenih radova u časopisima i zbornicima skupova te tri sveučilišna udžbenika i dva priručnika. Redoviti je profesor u trajnom zvanju od 2014. godine. Iste godine izabran je za redovitog člana Akademije medicinskih znanosti Hrvatske. Uvršten je u prvo izdanje WHO is WHO u Hrvatskoj (2011.).