Posjetitelji manifestacije ”Dani otvorenih peljeških podruma” mogu u prosincu doživjeti čak i ljeto. Iako često praćena kišom, poluotočka fešta u kojoj vino ne prestaje teći puna tri dana, budi uspavane podrume i konobe, poziva na pjesmu, zabavu i ples i nudi dobrodošli odmak od kontinentalnih briga i sumorne zime na Pelješcu. Ne čudi stoga da ovu manifestaciju posjećuju ljubitelji vina iz čitave Europe.
Ovaj festival omogućuje posjetiteljima da po cijeni od svega 20 eura po osobi istraže vinarije, upoznaju vinare i kušaju vrhunska vina i slasne zalogaje kroz neograničenu konzumaciju.
Tijekom tih dana, vinari spremno otvaraju vrata svojih podruma, dijeleći svoju strast prema vinu s posjetiteljima. Nađe se tu za svakog ponešto – od klape i folklora na otvorenju u Stonu, cjelodnevne fešte uz živu zabavnu glazbu kod Matuška, harmonike kod Borisa Violića, do unplugged gitare kod Bezeka. A kada u 21 sat vinarije zatvore svoja vrata, slijedi zajednička fešta uz živu glazbu u zadružnom domu Dingač, koja nerijetko potraje do sitnih jutarnjih sati.
Tradicionalni specijaliteti sljubljuju se s vinom
Baš kao što brinu da vino teče u potocima, pelješki vinari na „otvorenim podrumima“ jednako tako brinu da im gosti ne budu gladni. Iako je Pelješac poznat po kamenicama i mušulama, u prosincu svi nekako preferiraju „zimske specijalitete“. Vrijedne domaćice, poput vinarke Željke Matković, spreme tako kontunjatu i mantalu – tradicionalne deserte, prvi na bazi dunje, a drugi na bazi varenika s ukuhanim bademima ili orasima – posluženih na listovima lovora.
Pelješka slavonka Manuela Ferić, jedina u Hrvatskoj koja pravi džemove od plavca malog i pošipa, rasproda tada većinu godišnjih zaliha. Bude tu i riblje paštete, slasnih kanapea i domaćeg sira. O pršutu da ne govorimo, ima ga svagdje i svagdje je vrhunski. No najukusniji nam je ipak bio onaj iz ”privatne arhive”, kojeg smo kušali u boutique vinariji Indijan složne braće Ivana i Juraja Violića. Imaju Indijani, osim pršuta, i neke vinske konje za utrku.
Muzeji vina na Pelješcu
Kad je prije šesnaest godina došao na ideju ”Otvorenih peljeških podruma” kao manifestacije koja bi promovirala Pelješac zimi kao vinsku destinaciju i snažila tržišnu poziciju plavca malog izvan ljetne turističke sezone, Slobodana Rosića, glavnog organizatora te Matu Violića Matuška, najvećeg vinara na Pelješcu, čija su vina došla i do tržišta Kine, dočekali su podsmijesi i odmahivanja rukom.
Rosić se prisjeća da je te davne 2007. godine, na Pelješac stigao jedan jedini autobus, dovezavši svega 37 putnika što nije slutilo na dobro. Dodaje da je trebalo prije svega puno raditi, imati jako puno pozitivne energije, volje i strpljenja, da bi manifestacija saživjela te nakon 16 održanih okupila početkom prosinca prošle godine više od 3000 posjetitelja koji su preplavili podrume, konobe i wine barove na Pelješcu.
Dakle, prava je sreća da, nakon prvog pokušaja, Rosić i Matuško, koji i danas vode cijelu manifestaciju, nisu odustali. Onda se prije deset godina Rosić, koji je 20 godina prije toga bio profesionalni fotograf u jednim dnevnim novinama, primio još jednoga projekta. Riječ je o prvom hrvatskom muzeju vinogradarstva i vinarstva – Muzej vina Putnikovići, koji je nakon pet godina 2019. godine, uz pomoć lokalne zajednice i brojnih vinara, otvorio svoja vrata i danas uspješno radi u velebnoj replici dalmatinske kamene kuće, koja je prije toga bila lokalna škola, koja je davno zatvorena.
Muzej Putnikovići, predstavlja izvanredno putovanje kroz bogatu povijest i tradiciju vinogradarstva na poluotoku. Eksponati obuhvaćaju različite aspekte vinogradarstva, od tradicionalnih alata za berbu grožđa do antiknih bačvi i artefakata povezanih s vinskom proizvodnjom.
Jedinstvenost ovog muzeja leži i u tome što posjetitelji imaju priliku kušati vrhunska vina dok istražuju izložene eksponate. Kroz vođene ture i degustacije, muzej Putnikovići postaje živa slika strasti i posvećenosti lokalnih vinara, doprinoseći promicanju vinske kulture i naslijeđa Pelješca. Ovaj prostor ne samo da oživljava prošlost, već i poziva na uživanje u sadašnjosti i budućnosti peljeških vina.
Rosić kaže da nije bilo lako provesti u djelo inicijativu Želimira Bašića iz Splita, ali da je uspio uz podršku županije, općine i zadruge Putnikovići.
–U početku je to bilo skroz na volonterskoj osnovi. Nismo imali novaca i sve smo radili svojim rukama, ja sam čak posuđivao svoj alat za obradu drva. Obilazili smo kuće i prikupljali vrijedne, ali rijetke eksponate sve do BiH. Kasnije su se uključili županija i općina, pa je bilo nešto lakše. Danas smo ponosni kako sve to izgleda, a reakcije posjetitelja su više nego izvrsne, ističe ponosno.
Turisti vole sve što je autohtono
Danas se Pelješac može pohvaliti ne jednim, već s dva vinska muzeja. Osim Vinskog muzeja Putnikovići, na Pelješcu smo pronašli još jedan. I to obiteljski. Riječ je o ugostiteljsko-vinarskoj obitelji Mikulić iz Orebića, čiji je vlasnik i glava obitelji Igor pasionirani sakupljač starih predmeta vezanih uz vino. U dijelu obiteljske kuće odlučili su tako organizirati privatni muzej koji je zanimljiv po tome što se nalazi na zemljanom podu, a u sebi sadrži i veću kušaonicu.
Sin Antonio ponosno nastavlja očevim stopama, te se posvetio proizvodnji vina, među kojima se ističe Postup don Josip. Vino proizvodi tradicionalnom metodom, baš kao što je to činio njegov djed, prvi vinogradar u obitelji.
–Nastojimo što manje intervenirati u proces proizvodnje, a nakon kratkog odležavanja u barrique bačvama, nužnog za ukroćivanje tanina, butelje odležavaju u slami koja je stabilizator temperature, kaže Antonio, dodajući kako u podrumu imaju i banku vina u kojoj obavljaju odležavanje za kupce. No, da bi održali zahtjevan ugostiteljski dio posla, preko cijele godine morali su posegnuti i za stranim radnicima, jer domaćih nema, pa je tako osoblje u restoranu iz Tajlanda.
Plavac mali najznačajnija crna sorta
Očito postoji nešto na tom pelješkom tlu u lozi i tamošnjim ljudima što preživljava i uspijeva u inat svemu, što je lijepo dokumentirano i u spomenutim muzejima, koji su pravi rudnici bogate vinske tradicije, ali i burne povijesti na ovim prostorima. Pelješac, poznat po svojim slikovitim krajolicima i bogatoj vinogradarskoj tradiciji, ističe se kao jedna od najvažnijih vinorodnih regija u Hrvatskoj.
Poluotok Pelješac, smješten između Stona i Orebića, dom je izuzetnih vinograda i autentičnih sorti grožđa. Najvažniju ulogu, dakako, igra plavac mali, treći nakon graševine i malvazije u ukupnom poretku najzastupljenijih sorti u Hrvatskoj s čak 11 posto ukupnog udjela, te najznačajniji kao crna sorta. Riječ je o autohtonoj sorti, nastaloj spontanim križanjem dobričića i crljenka, prepoznatljivoj po svojoj robustnoj strukturi, izraženim taninima i intenzivnim aromama crvenog voća. Autohton je ovdje i rukatac, malo zastupljen i donedavno zanemaren, koji ipak posljednjih godina doživljava svoju revitalizaciju zahvaljujući povećanoj potražnji za bijelim vinima. A naći će se i nešto pošipa, što iz lokalnih vinograda, što od grožđa otkupljenog s obližnjih korčulanskih položaja Čara i Smokvica.
Prema posljednjim statistikama, Pelješac ima više od 50 vinogradara, svaki s različitim pristupima proizvodnji i stilovima vina. Udruženi su u dvije udruge: Plavac mali – Pelješac, te Pelješki vinski puti. Većina ih je potekla od nekadašnjih poljoprivrednih zadruga, od kojih danas djeluje još samo pet: PZ Dingač, PZ Postup, PZ Janjina (Pelješki vrhovi), PZ Putnikovići i PZ Stoviš Ston.
Dingač – strme padine vinske izvrsnost
Prema statistikama Ministarstva poljoprivrede, ukupna površina pod vinovom lozom na Pelješcu iznosi više od 1000 hektara. Od toga, specifično područje Dingača zauzima oko 65 hektara, dok Postup obuhvaća oko 150 hektara. Ova područja imaju strm teren i sunčano mediteransko okruženje koje pridonosi koncentriranim aromama i visokim kvalitetama grožđa.
Na oba područja prisutan je fenomen trostruke insolacije, pri čemu grožđe dobiva sunce izravno i neizravno – refleksijom od kamena i od mora. Posljedica ovog procesa su visoke koncentracije šećera, pa tako kasnije i alkohola, koji nerijetko premašuju 15 posto te koje je potrebno znalački uklopiti u vino kako bi ono bilo pitko i užitno.
Dingač je prvi hrvatski vinogradarski položaj sa zaštićenom oznakom izvornosti, kojom se ponosi još od davne 1964. Nadmorska visina vinove loze doseže do 300 metara, a nagib padina impresivnih 30 stupnjeva. Ova kombinacija ekstremnih uvjeta uzgoja i mineralnog tla doprinosi jedinstvenim senzacijama u vinu, gdje se izražavaju kompleksnost, struktura i dugovječnost. Ovo vino odražava snagu i karakter Pelješca, izazivajući strast i poštovanje vinoljubaca diljem svijeta. Zahvaljujući godinama iskustva i stručnosti vinara, Dingač je postao sinonim za vrhunsku kvalitetu vina i neizostavan je element hrvatske vinarske baštine.
Postup dobio pravo glasa
Vinogorje Postup, smješteno sjeveroistočno od Dingača, iako također pruža izvanredne uvjete za uzgoj vinove loze. Ispočetka je smatrano „drugorazrednim“. Događalo se čak da se u nedostatku Dingača da se vina s Postupa ”podvaljuju” pod vrhunska, izazivajući ljutnju kupaca. Ipak, puno se promijenilo nakon što je i ovaj položaj dobio svoju zaštićenu izvornost, 1967. godine, kada se prestao „sramiti“ biti ono što jest, položaj koji daje kombinaciju elegancije i kompleksnosti. Nadmorska visina vinove loze na Postupu doseže do 200 metara, a nagib padina, koji je ipak nešto manji nego na Dingaču, omogućuje optimalnu ekspoziciju suncu, stvarajući vina s dojmljivom strukturom i živopisnom aromatskom složenošću.
Ovo područje je također poznato po kamenoj terasi koja zadržava toplinu tijekom dana i osigurava postupno otpuštanje tijekom noći, doprinoseći optimalnom sazrijevanju grožđa. Postup donosi vina s umjerenijim alkoholnim postotkom u usporedbi s Dingačem, ali s istim živopisnim karakterom plavca malog. Boja ovih vina je često rubinska ili granatna, a tanini su elegantniji i zaobljeniji. Ova vina odražavaju spoj tradicije i modernog, često s naglaskom na izraženijoj voćnosti i profinjenosti okusa.
Nema vina bez magarca
Tradicija uzgoja vinove loze na Pelješcu seže još od vremena Ilira i Antike, a pelješkom seljaku loza je doslovno značila život. Zbog nepostojanja prometnica, vino se strmim i uskim stazama dopremalo do luka gdje se pretakalo u bačve i krcalo u trgovačke brodove. Iz udaljenijih mjesta smještenih na visoravni Župi, za taj posao formirale su se karavane tovarnih mazgi – takozvani ponos. Magarci, poznati po svojoj izdržljivosti i prilagodljivosti na teške terene, pokazali su se kao idealni partneri u transportu grožđa.
Ponos predstavlja nezaboravnu sliku, karavanu magaraca koji nose košare s vinom kroz slikovite krajolike Pelješca. Ova tradicija seže stoljećima u povijest i nosi sa sobom ponosnu baštinu koja je duboko ukorijenjena u lokalnu kulturu. I dok moderna tehnologija zamjenjuje neke tradicionalne metode (a pomogao je tu i tunel Dingač prokopan 1971. godine), očuvanje prakse Ponosa, koju vizionar kao što je Rosić pomno planira pretočiti u još jedan muzej, važan je dio autentičnosti i šarma peljeških vinskih krajeva.
Ova jedinstvena slika donosi dodatnu dimenziju ljepote u svijet peljeških vina.
Vina iz mora imaju novu dimenziju
Da nije sve priča o tradiciji bez imalo inovacije, najbolje potvrđuje vinarija Edivo, jedinstvena po metodi dozrijevanja vina pod morem. Podvodno starenje odvija se u amforama i bocama koje su postavljene na dubini od 18 do 25 metara, stvarajući jedinstvene uvjete za sazrijevanje. U tom procesu nastaju vina doslovno prožeta morskim duhom. Osim impresivne tehnologije, Edivo se ponosi svojom posvećenošću autohtonim sortama, poput plavca malog i pošipa, koje se savršeno uklapaju u priču, ali i suradnjom s iločkom vinarijom Trs, čiju pjenušavu kupažu rukatca i chardonnaya puštaju da odleži pod morem kako bi dobila sasvim novu dimenziju. Ovaj su svojevrsni regionalni vinski crossover brojni vinoljupci dočekali s oduševljenjem i velikim interesom.
Pelješac neizostavna destinacija vinskog turizma
–‘Vinari udruženi u udruge Plavac mali i Pelješki vinski puti već dugi niz godina promoviraju vinski turizam poluotoka, stvarajući tako brend Pelješca kao nezaobilazne vinske destinacije za domaće i strane turiste’, ističe Rosić te nastavlja da im je kvaliteta na prvom mjestu.
Prije fešta po vinarijama, valja odraditi tradicionalno godišnje ocjenjivanje. Dvanaest enologa s Pelješca u PZ Putniković prvog su dana manifestacije marljivo ocjenjivali autohtone sorte i podijelili diplome za najbolja mlada vina rukatac, pošip i ostale bijele sorte, rose, plavac mali, plavac mali s posebnih položaja te ostale crne sorte.
Ova manifestacija, dakle, ne služi samo promociji lokalnih vinara, već itekako stvara priliku za edukaciju o vinu i vinskoj tradiciji Pelješca. Posjetitelji imaju priliku uživati u raznolikosti vinskih stilova i degustirati vina, učeći o njima od samih vinara i lokalnih ugostitelja. Pelješac se može pohvaliti i činjenicom da broj vinogradara stalno raste, a kvaliteta proizvedenih vina privlači pažnju domaćih i međunarodnih ljubitelja Bakhove kapljice. Uz visoke standarde proizvodnje i predanost očuvanju vinogradarske tradicije, Pelješac postaje nezaobilazna destinacija za sve koji cijene vrhunska vina i autentično vinogradarstvo.
