Svim suvremenim uzgojnim oblicima zajedničko je da trs ima stablo određene visine. Visina stabla ovisi o mnoštvu čimbenika od kojih se najvažnijim smatraju okolišni uvjeti ili primjena specifične ampelotehnike u vinogradu. Visinom stabla određujemo na kojoj će visini biti ostatak trsa, primjerice, rodni dijelovi i u konačnici samo grožđe.

 

Visina stabla je bitna jer u nekim graničnim uvjetima s opasnošću od kasnog proljetnog mraza ako je vinograd na ravnici, možemo višim stablom spriječiti stradavanje pupova ostavljenih rezom.  Nisko stablo primjenjuje se uglavnom u kombinaciji s niskim sustavom uzgoja koji se koristi u sušnijim područjima zbog općenito nedostatka uvjeta za razvoj visokih sustava uzgoja bez navodnjavanja. Nisko stablo koristi se u slučaju da je vinograd bez armature, što se postiže račvastim uzgojnim oblikom.

Račvasti uzgojni oblik

Ovaj uzgojni oblik koristi se kod vinograda bez armature i za sorte koje postižu zadovoljavajuću rodnost i na kratkom rezu. Ovakav način uzgoja loze primjenjuje se u uvjetima koji onemogućavaju suviše bujan rast vinove loze. Radi se prvenstveno o područjima s nedostatkom vode u vegetaciji. U ovakvim vinogradima primjena bilo kakve vegetacije gotovo je nemoguća, a svi zahvati uglavnom se obavljaju ručno. Obično se radi o manjim vinogradima, vinogradima na jako nagnutim terenima i vinogradima uz more koji su često isterasirani. Kako kod ovog uzgojnog oblika nema redova s armaturom, oni nisu plošni već se pružaju u svim smjerovima, a razmak između susjednih trsova obično je jednak u redu i između redova. U pravilu se takav razmak kreće oko 1 m u oba smjera. Ovisno o tome da li smo koristili gotove cijepove kod podizanja nasada, ili smo prethodno posadili podlogu na koju smo naknadno cijepili sortu vinove loze, razlikuju se i postupci s njegom mladog nasada u prvoj godini.
Kod sadnje podloge, u prvoj godini se zapravo radi na njenom maksimalnom ukorjenjavanju, pa se obično ne plijeve mladice. Ovisno o načinu cijepljenja (obično je to prije druge vegetacije metodom zrelo na zrelo), u narednoj vegetaciji se nastoje stvoriti što bolji uvjeti za rast mladice koja krene iz nacijepljenog pupa. U ovoj fazi formiranja kod ovog uzgojnog oblika nužan je kolac kako bi se mladica koja će postati stablo razvila ravna i uspravna, a nakon nekoliko godina, kad stablo odeblja, kolac više nije potreban. Ako su povoljni uvjeti, nakon treće godine imamo mladicu dovoljno razvijenu kako bismo je orezali na visinu uzgoja koja u pravilu kod ovog sustava nije viša od 30 – 40 cm. Nakon rezidbe na visinu uzgoja u narednoj vegetaciji odnjeguju se tri mladice koje se na početku naredne vegetacije režu na kratke reznike od 2 pupa. Nakon toga u narednim godinama rez se sastoji od toga da se od dviju ili tri razvijenih mladica iz svakog reznika ona donja uvijek reže na novi reznik (dva do 3 pupa), a ostatak starog reznika s gornjim mladicama se u potpunosti uklanja. Na ovaj način ovaj se sustav vrlo sporo izdužuje, pa spuštanje tj. obnavljanje pojedinih krakova nije potrebno i do 20 godina. Obnavljanje tj. spuštanje izduženih krakova provodi se zasebno za svaki krak. U vegetaciji se kod plijevljenja ostavi jedna mladica pri bazi kraka, koja se nakon toga reže na kratki prigojni reznik (1 pup), a nakon godine dana mladica izrasla iz nje koristi se kao rodni reznik, a ostatak kraka iznad nje se uklanja.

 

Lepeza

U suvremenom vinogradarstvu postoji i modifikacija račvastog sustava uzgoja radi primjene mehanizacije i formiranja redova. Novi sustav naziva se lepeza. Osnovna razlika u odnosu na račvasti sustav uzgoja jest što su krakovi smješteni u smjeru reda čime je on sužen i omogućen je ulazak strojeva između redova. I dalje se radi o sustavu s malim opterećenjem po trsu, ali su razmaci između redova nešto veći u odnosu na razmak unutar reda. U pravilu se kod ovog sustava kao i kod račvastog po trsu ostavljaju po tri rodna reznika sa 2-3 pupa. Uz ovaj sustav uzgoja za razliku od račvastog koristi se armatura. Ona se sastoji od jedne jednostruke i udvojenih žica i to u dva ili tri nivoa kako bi se mladice držale unutar reda i ne bi ulazile u međuredni prostor.

 

Kordonac

Kordonac je nešto složeniji uzgojni oblik. Kod njega se na stablo nastavljaju krakovi koji nose ogranke s rodnim i prigojnim elementima. Ovisno o vrsti rodnih elemenata koji se nalaze na ograncima, razlikujemo kordonce s kratkim ili dugim rodnim drvom. Kordonac može biti jednostruki i dvostruki, tj. može u odnosu na stablo imati krakove na jednu ili na dvije strane. Kod dvostrukog kordonca opterećenje po trsu je veće, ali su razmaci između trsova veći te je primjereniji za bujnije sorte i podloge. Rezidba jednostrukog i dvostrukog kordonca provodi se tako da se uvijek najniže smještena mladica na svakom rezniku reže na novi reznik, a ostatak starog reznika se uklanja. Unatoč tome kod ovog sustava dolazi do relativno brzog izduživanja ogranaka, pa se već nakon pet godina mora ostaviti mladica pri bazi ogranka, ili na grani tik uz izduženi ogranak koja će se kasnije pretvoriti u novi ogranak, a izduženi će se ukloniti.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakOstali članci u ovom broju
Sljedeći članakFina čokoladna rolada
Domagoj Zlatar
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.