Zabrane fungicida i crna pjegavost vinove loze

Sukladno mjerilima koja se temelje na riziku za zdravlje ljudi (toksikološka mjerila) i riziku za okoliš (eko-toksikološka mjerila), a prema Provedbenoj Uredbi 2015/408, objavljen je popis djelatnih tvari pesticida kandidata za zamjenu (ukupno 77 djelatnih tvari). Od njih se u vinovoj lozi među fungicidima još primjenjuju pripravci na osnovi ciprodinila, difenkonazola, fludioksonila, miklobutanila, tebukonazola, te spojevi na osnovi bakra (-hidroksiklorid, –oksiklorid, –oksid i –sulfat).

U listopadu 2020. države članice EU glasale su da djelatnoj tvari mankozeb ne produžuju odobrenje. Tako je valjanost rješenja o registraciji istekla 4.7.2021.. Krajnji rok za prodaju zaliha bio je 4.10.2021., a krajnji rok za primjenu određen je 4.1.2022. Time je krajem protekle godine s našeg tržišta povučeno iz primjene 20-ak pripravka. Oni su korišteni u zaštiti vinove loze od ekonomski značajnijih uzročnika bolesti (npr. Plasmopara, Phomopsis, Pseudopezicula, Guignardia).

  Početna zaštita vinove loze

Fungicidi na osnovi djelatne tvari propineb povučeni su s tržišta prije nešto više od dvije godine. Krajnji rok primjene zaliha bio je 22.6.2019., pa su česti upiti o izboru pripravaka u početnoj zaštiti vinograda. Za razliku od većine drugih ekonomski značajnih bolesti vinove loze skriveno razdoblje (inkubacija) uzročnika crne pjegavosti traje bitno duže. Premda primarne zaraze bilježimo u rano proljeće prave posljedice od ovog patogenog mikroorganizma vidimo tek sredinom ljeta ili krajem naredne zime.

Prve mjere usmjerene kemijske zaštite vinove loze prema “Tehnološkim uputama za integriranu proizvodnju grožđa” provodimo početkom vegetacije od razvojnog stadija vunastog pupa, prvenstveno protiv štetnih grinja, štetnih gusjenica i uzročnika crne pjegavosti. Uzročnik crne pjegavosti (Phomopsis viticola) u Hrvatskoj je determiniran tek 1973. godine. U svjetskim je razmjerima bolest opisana i izolirana još 1883. godine u Francuskoj.

Danas znamo da je rod Phomopsis jedan od najbrojnijih u biljnoj patologiji. Prije 30-ak godina bilo je opisano više od 900 vrsta. Prema novijoj online bazi moguće je naći podatke o 1.011 vrsta. Samo na vinovoj lozi u novije je vrijeme opisano 16 Phomopsis vrsta. Najpoznatija i najraširenija na vinovoj lozi u cijelom svijetu je Phomopsis viticola koja uzrokuje “pjegavost rozgve i lišća”. Kod nas je poznatija imenom “crna pjegavost vinove loze”. Uglavnom ne uzrokuje izravne štete na grožđu pa je vinogradari iz tog razloga podcjenjuju. Inficirane loze se postupno iscrpljuju, urodi iz godine u godinu opadaju. Na taj način postoje podaci o štetama 30-50 % u nezaštićenim nasadima.

U Americi je crna pjegavost ranije opisivana imenom “bolest mrtvih ruku”, odnosno postupno odumiranje rozgve i panja u vinogradima. Intenzivno širenje crne pjegavosti u hrvatskim vinogorjima započinje 1970-ih godina, a danas je prisutna u većoj ili manjoj mjeri svugdje. Posljednjih dvadesetak godina intenzivno se proučavaju uzročnici iznenadnog venuća, sušenja i propadanja trsja u mnogim vinorodnim područjima diljem svijeta. Ggljivica Phomopsis detektirana je kao jedan od važnijih uzročnika.

“Moderni” sortiment i klonovi loze s maksimalnim opterećenjem i smanjenom uporabom visokih doza bakarnih fungicida bili su okrivljeni kao primarni povod širenja crne pjegavosti prije tridesetak godina. Znamo da su vrlo osjetljive sorte loze na crnu pjegavost rizvanac, graševina, traminac, frankovka, moslavac ili šipon, rajnski rizling, afus-ali i dr.

Zatravljivanje i malčiranje razmaka između redova, uz ostavljanje i usitnjavanje biljnih ostataka nakon zimske rezidbe u nasadu, razlog su vrlo jakog i desetljetnog jačanja prezimljujućeg izvora bolesti ne samo crne pjegavosti već i drugih bolesti (npr. pepelnice, sive plijesni). Uvođenje suvremenih uređaja za aplikaciju sredstva za zaštitu bilja smanjenom potrošnjom škropiva po jedinici površine dobivena je bolja produktivnost i pokrivenost lisne površine. Međurim, takvim pristupom je upitan uspjeh suzbijanja štetočinja u početku vegetacije vinograda. Pri suzbijanju crne pjegavosti je potrebno “natopiti” relativno malu zaštitnu površinu škropivom.

Crna pjegavost se prepoznaje tijekom zimske rezidbe

Tijekom zime i ranog proljeća na prošlogodišnjim rodnim elementima loze primjećujemo neželjene promjene. Upravo se u vrijeme zimske rezidbe crna pjegavost vrlo lako prepoznaje na zaraženoj rozgvi. Vanjski dio kore (liko) tijekom ili krajem zime “izbjeljuje” (ispod kore ulazi zrak). Do samog početka vegetacije na površini takve bijele kore se pojavljuju crne točkice (piknidi), koji vrhom izbijaju iz površinskog dijela kore. Valja spomenuti da i neke druge gljive mogu u određenim uvjetima uzrokovati izbjeljivanje rozgve (npr. Botrytis cinerea, Macrophoma flacida, Sphaeropsis malorum i dr.).

Početkom vegetacije vinograda, iz opisanih crnih točkica se oslobađaju piknospore na osjetljivo zeleno tkivo, te su uz dovoljno vlage moguće primarne zaraze. Oslobađanje infektivnih piknospora počinje u hrvatskim kontinentalnim vinogorjima tijekom travnja, najjače je u svibnju i prvoj polovici lipnja. U tom razdoblju provodimo usmjerene kemijske zaštite preventivnom primjenom djelotvornih fungicida. Ako tada bilježimo česte i dugotrajne kiše (vidi podatke u Tablici 1.), povoljniji su uvjeti razvoja crne pjegavosti (prema istraživanju Agronomskog fakulteta u Zagrebu u travnju i svibnju su najčešće prve ili primarne zaraze uzročnikom crne pjegavosti).

Tablica 1. Utjecaj meteoroloških uvjeta na primarne zaraze uzročnikom crne pjegavosti vinove loze (Phomopsis) u protekle četiri godine (za travanj i svibanj) u Međimurskom vinogorju (mjerni uređaj “iMetos” na lokalitetu Železna Gora)

Optimalni uvjeti razvoja crne pjegavosti su temperature 20 do 23°C, močenje biljnih organa i relativna vlažnost zraka 98-100 %. Ipak, prve zaraze su moguće ako se u rasponu temperatura od 8 do 18°C vlaga na osjetljivim mladim zelenim organima loze zadržava barem od 7 do 13 sati. Spoznaja da se crna pjegavost ne može suzbijati kurativno (nakon zaraze) samo otežava vjeru vinogradara za brzom sanacijom bolesti. Jednom kad se fomopsis “uvuče” u nasade teško je očekivati da samo kemijska zaštita tijekom nekoliko sezona “liječi” lozu od ove bolesti.

Vrlo su važne sve preventivne mjere biljne higijene:

(1.) iz nasada uklanjati svu zaraženu rozgvu nakon zimske rezidbe i spaljivati;

(2.) tijekom rezidbe ostavljati što je moguće više zdravih lucnjeva i reznika;

(3.) provoditi uravnoteženu organsku i mineralnu gnojidbu temeljem povremenih analiza i preporuka stručnjaka. Pri izboru sredstva za zaštitu loze protiv crne pjegavosti prednost dati površinskim organskim fungicidima iz skupine:

(a) ditiokarbamati, npr. metiram (Polyram DF);

(b) ftalimidi, npr. folpet (Solofol 80 WDG);

(c) drugih površinskih djelatnih tvari, npr. ditianon (Delan Pro SC).

Također su na crnu pjegavost djelotvorni noviji i na kišu postojaniji;

(d) strobilurini (npr. Universalis SC).

Dopuštenje za suzbijanje crne pjegavosti vinove loze u našoj zemlji imaju pripravci navedeni u Tablici 2. Korisno je u prvim mjerama zaštite upotrijebiti i neki od sumpornih pripravaka (npr. Chromosul, Thiovit Jet, Kalinosul, Kossan, Kumulus; Cosavet WG, Sumpor SC i sl.), jer smanjuju klijavost piknospora crne pjegavosti. Također umanjuju brojnost neželjenih grinja šiškarica. Dugo je godina u praksi općeprihvaćena primjena povišenih koncentracija bakarnih fungicida pred početak otvaranja lozinih pupova (npr. Bordoška juha, Champion, Cuprablau-Z, Kocide, Nordox, Neoram, Kupropin i s.).

Zadnjeg desetljeća u mnogim zapadnoeuropskim državama ograničavaju primjenu bakra u integriranom vinogradarstvu na najviše 3-4 kg čiste djelatne tvari/ha tijekom jedne sezone. Bakar je teška kovina. Ona značajno onečišćuje tlo i okoliš. Novija istraživanja o primjeni bakra ujesen nakon otpadanja lišća (sredinom studenog) i ponovno pred početak vegetacije vinove loze (sredinom travnja) nisu učinkovito umanjila razvoj prezimljujuće forme crne pjegavosti (Nita i sur., 2006.).

Povišenu koncentraciju bakarnih pripravaka (+ parafinsko ulje u pripravcima Red Fox EC Crveno ulje ili Modro UljeEC) smatramo opravdanim primijeniti u manjim vinogradima. U prvim aplikacijama mogu koristiti klasične leđne prskalice s pojačanim utroškom usmjerenog škropiva. Na taj se način rozgva može kvalitetno “natopiti”, pa su manji gubici bakarne otopine u zemljište.

To je naročito poželjno ako su vinogradi kraj šuma. Nakon zimske rezidbe na trsju ima više rana promjera barem 2 cm. Na taj se način drvo na ranama djelomično štiti od uzročnika prijevremena propadanja trsja – npr. apopleksija ili “esca” i “eutypa”. Također, u uvjetima blage zime i neuobičajeno toplih dana za sam početak godine bakarnim fungicidima je opravdano tretirati nasade i sorte gdje se vidi raniji početak vegetacije i izduživanje pupova loze. Ipak, pritom postoji opasnost da ako u vrijeme otvaranja lozinih pupova (a nakon primjene povišene koncentracije bakarnih fungicida) nastupi prohladno-vlažno razdoblje, mogu nastati neželjene fitotoksične promjene na prvim listićima.

Najbolji rezultati u suzbijanju crne pjegavosti se postižu ako nakon pojave na zarazu osjetljivog zelenog tkiva (u našim uvjetima u prosjeku od sredine travnja do druge polovice svibnja), a dan ili dva prije najavljenih oborina, preventivno primijenimo određenu količinu jednog od dopuštenih i ranije nabrojanih organskih pripravaka.

Ali, ciljana površina je tada relativno mala i vrlo brzo se razvija (pupovi u otvaranju). U uvjetima prohladno-kišnog razdoblja s visokom vlagom zraka mjere zaštite od crne pjegavosti tada treba provoditi s razmacima aplikacije ne većim od tjedan dana.

Tablica 2. Površinski ili kontaktni fungicidi* dopušteni za suzbijanje crne pjegavosti vinove loze (Phomopsis) u našoj zemlji