Fiziološki poremećaji jabuke i kruške tema su našeg serijala. U prvom dijelu pisali smo o njihovim uzrocima te opisali gorke pjege, udubljene pjege oko lenticela, posmeđivanje kožice i jonatanove pjege. U nastavku donosimo preostale poremećaje koji se najčešće javljaju tijekom skladištenja jabuke i kruške.
Staklavost ploda (water core)
Staklavost je čest poremećaj u nasadima jabuke. Međutim, intenzitet pojave i osjetljivost sorti znatno variraju. Simptomi nastaju kada se stanični sok izlije u međustanične prostore. Ti su prostori tada ispunjeni sokom umjesto zrakom, pa dijelovi ploda dobivaju staklav izgled.
Poremećaj obično kreće od sredine mesa ploda i kasnije se širi. Zbog toga se uočava tek nakon presjeka ploda. Ipak, kod nekih sorti simptomi se javljaju i odmah ispod kožice.
Prema jačini simptoma razlikuje se slaba staklavost, koja se javlja samo oko sjemenjače, te srednje jaka i vrlo jaka staklavost, kod koje je zahvaćena većina tkiva ploda. Osim toga, razlikuju se rana i kasna staklavost. Rana staklavost javlja se na nezrelim plodovima kao posljedica jačeg izravnog zagrijavanja ploda i često nestane do berbe. Kasna staklavost javlja se na razvijenim plodovima, a simptomi su vidljivi i tijekom skladištenja.
Neki autori smatraju da je to tipičan poremećaj mladih i slabo rodnih stabala. Kod njih je, naime, poremećen odnos lisne površine i broja plodova. Razvoju poremećaja pogoduju sve mjere koje potiču vegetativni rast voćke, poput intenzivne rezidbe, gnojidbe dušikom te oborina ili navodnjavanja. Isto vrijedi i za jače prorjeđivanje plodova.
Uzroci staklavosti
Većina autora smatra da je uzrok staklavosti brzo nagomilavanje šećera u tkivu ploda, posebno šećernog alkohola sorbitola. Istodobno raste osmotski tlak u stanicama. Drugim riječima, javlja se poremećaj u metabolizmu šećera jer je onemogućeno pretvaranje sorbitola u fruktozu.
Sorbitol je higroskopan i lako pokretljiv. Stoga lako prelazi iz stanice u međustanične prostore i sa sobom povlači vodu, pa se ondje nakuplja stanični sok. Posljedično se remeti i metabolizam drugih tvari, što s vremenom izaziva posmeđivanje mesa tijekom skladištenja.
Poremećaj se često javlja na kasnije ubranim plodovima i plodovima u vršnim dijelovima krošnje. To se posebno odnosi na plodove na južnoj i jugozapadnoj strani krošnje, što se povezuje s količinom kalcija i stupnjem zrelosti ploda. Staklavost je češća i kada nakon duljeg sušnog razdoblja, prije berbe, padnu obilnije oborine.
Dakle, staklavost je usko povezana s nedostatkom kalcija u plodu. On narušava ravnotežu kalcija, sorbitola i dušika. Zbog toga stanične stijenke propuštaju i stanični sok izlazi u međustanične prostore.
Je li staklavost reverzibilna?
Staklavost je jedini fiziološki poremećaj koji je reverzibilan. Kod blažih simptoma sok nakupljen u međustaničnim prostorima može se tijekom skladištenja ponovno resorbirati, pa poremećaj jednostavno nestane. Resorpcija se može postići čuvanjem plodova sa staklavim mesom 14 dana na temperaturi od 14 °C. Ipak, to vrijedi samo za plodove s blažom pojavom staklavosti.
Intenzitet pojave može se smanjiti pravovremenom berbom i višekratnim prskanjem kalcijevim kloridom (CaCl2) i kalcijevim nitratom (Ca(NO3)2).
Brašnjavost
Brašnjavost je pojava svojstvena plodovima jabuke koji se dugo čuvaju u komorama s kontroliranom atmosferom. Kod pojedinih sorti rijetko se javlja i kod plodova skladištenih u kontroliranoj atmosferi, posebno tijekom dugog razdoblja. Osim toga, brašnjavost može biti posljedica kasne berbe.
Uzrok je normalan proces starenja ploda. Enzim pektinaza tada razlaže protopektin na topljivi pektin, pa slabe veze između stanica. Pojedine se stanice odvajaju i povećavaju volumen. Zato u uvjetima veće vlage zraka može doći do pucanja ploda.
Pri konzumaciji takvih plodova meso se čini mekim i suhim. Naime, zbog slabijih veza stanice ne pucaju i ne ispuštaju stanični sok. Brašnjavost se može ublažiti pravovremenom berbom, pravilnim čuvanjem i izbjegavanjem predugog skladištenja.
Posmeđivanje oko sjemenjače
Ovaj poremećaj očituje se pojavom većih ili manjih zona smeđeg tkiva oko sjemenjače, a uočava se nakon presjeka ploda. Simptomi su izraženiji kod prekasno ubranih plodova jabuke i kod plodova koji nisu uskladišteni na vrijeme.
Međutim, poremećaj se često javlja i kod rano ubranih plodova. To se događa kada su skladišteni na preniskim temperaturama i pri povećanoj koncentraciji ugljikova dioksida, kisika i etilena. Posebno su osjetljivi plodovi kod kojih se javlja i staklavost. Poremećaj se može ublažiti dobrom ventilacijom komora i pravilnim podešavanjem parametara u komorama s kontroliranom atmosferom.
Kod kruške se ovaj poremećaj najčešće javlja kod sorti ranijeg dozrijevanja, ali i kod ostalih sorti koje se predugo skladište. Simptomi su vidljivi u sredini ploda oko sjemenjače. Meso postaje tamno, vodenasto, bljutavo i trulo.
Oštećenja od visoke koncentracije CO2 i niske koncentracije kisika
Ovi se poremećaji kod jabuke i kruške javljaju od uvođenja komora s kontroliranom atmosferom. Oštećenja zbog visoke koncentracije CO2 očituju se kao tamne pjege u mesu ploda, ali i na zelenim dijelovima kožice. Osim toga, u mesu ploda nastaju šupljine koje se nazivaju kaverne.
Oštećenja zbog niskog sadržaja kisika javljaju se u komorama s koncentracijom kisika ispod 1 %. Tada se u mesu ploda uočavaju ljubičasto-tamne zone ili tamne pjege na kožici, slične mekim ožegotinama. Ovi se poremećaji sprječavaju pravilnim podešavanjem parametara u komorama s kontroliranom atmosferom i ULO sustavima hlađenja.
Unutarnje posmeđivanje mesa ploda
Unutarnje posmeđivanje mesa može se razviti prvenstveno iz dva razloga. Prvi je čuvanje na niskim temperaturama od 0 do 3 °C (internal breakdown). Drugi je starosno posmeđivanje mesa (senescent breakdown).
Simptomi se kod jabuke javljaju nakon određenog razdoblja čuvanja, na dubini od 2 do 5 mm ispod kožice pa sve do sredine ploda. Meso postaje mekano, tamno i bljutavog okusa. U početnoj fazi na plodu se ne vide nikakve promjene, osim eventualno slabijeg sjaja kožice. Ipak, pritiskom ploda osjeća se mekano meso, a presjekom se uočava oštećenje. U kasnijoj fazi na kožici se pojavljuju nepravilne, oštro obrubljene mrlje blijedozelene do smeđe boje.
Kod posmeđivanja uzrokovanog starenjem simptomi se javljaju dva do tri milimetra ispod kožice. Smeđenje se zatim širi oko provodnih snopova, a na kraju posmeđi cijelo meso ploda. Ovaj je poremećaj češći kod krupnih, kasnije ubranih plodova.
Osobito su osjetljivi krupniji plodovi, plodovi s mladih stabala te plodovi sa stabala previše gnojenih dušikom. Poremećaj se može spriječiti što bržom uspostavom optimalnih uvjeta skladištenja.
Tamne lenticelarne pjege (lenticel spots)
Ovaj poremećaj javlja se isključivo na uskladištenim plodovima jabuke. Očituje se kao smeđe površinske pjege u donjem dijelu ploda, uz čašku. Često se zamjenjuje s gorkim pjegama. Međutim, za razliku od gorkih pjega, u sredini ove pjege nalazi se lenticela. Zone odumrlog tkiva na kožici udubljene su i suhe.
Unutarnje plutaste pjege (cork spot)
Ovaj se poremećaj prepoznaje po uleglim svijetlozelenim pjegama. Ispod kožice one su plutaste, čvrste i tamnije boje. Poremećaj se razvija još u voćnjaku. Za razliku od gorkih pjega, tijekom skladištenja ne razvija se dalje.
Na njegovu pojavu utječu isti čimbenici koji izazivaju gorke pjege. Ipak, uočeno je da se najčešće javlja kao reakcija na nedostatak bora u tlu.
