Zrinka Cvitešić, rođena Karlovčanka, do početka domovinskog rata živjela je u Turnju, s djedom, poljoprivredom i prirodom. Kako joj je u izbjeglištvu sve to nedostajalo, kupila je maslinik na Braču i ponovno se vratila prirodi. Na prošlogodišnjoj međunarodnoj maslinarskoj manifestaciji u Splitu, dobila je priznanje za promociju maslina i maslinovog ulja u kulturi, a na ovogodišnjem natjecanju, pored osvojenog zlatnog priznanja za kvalitetu maslinovog ulja, dodijeljena joj je titula šampionke najzastupljenije hrvatske sorte maslina oblica.
Dobivene nagrade na natjecanjima za kvalitetu maslinovog ulja, moram priznati, vesele me više nego one u mom glumačkom poslu, jer one su zapravo nagrade simbiozi i prijateljstvu između mene i prirode, kaže Zrinka.
Obnavljanje starog maslinika
- Koliko vam znače osvojena priznanja u maslinarstvu?
-Puno, zaista puno, ovo su za mene velike nagrade, koje su mi malo draže od onih koje obično primam, jer ovo su nagrade za dušu, a ne za posao.
- Od kuda ljubav prema prirodi, zemlji, a posebno prema maslini?
-Kao dijete odrastala sam u selu Turnju nedaleko Karlovca. Djed je bio poljoprivrednik, obrađivao je polje, uzgajao je krumpir, pšenicu, kukuruz, a u vrtu je imao voćke i veliki vrt, u kojem je radila cijela obitelj. 1991.g. došao je rat u moje selo, odselili smo se i ja se više nikad nisam vratila. Škole sam završila u gradu, poslije otišla u Zagreb na studij glume, a kasnije u svijet. Imala sam 11 godina kad je moja veza s prirodom i životom na selu prekinuta, od tada pa sve do unazad nekoliko godina ta veza mi je jako nedostajala. Sasvim slučajno kupila sam maslinik na otoku Braču i radom u masliniku i družeći se s maslinama, vratila velik dio sebe, kojeg sam putem izgubila.
- Koje sorte maslina uzgajate i tko sve radi u masliniku?
-To je stari maslinik u blizini Donjeg Humca, kojeg smo obnovili, krošnju smo prema savjetima stručnjaka „prizemljili“ i pomladili. Radi se o 175 stabala, isključivo dominantne i autohtone sorte oblica, koja je ujedno i najrasprostranjenija sorta u Hrvatskoj. Ove smo godine zajedno sa susjednim maslinarima izgradili put, tako da sad možemo i automobilom doći u maslinik.
Radim sama i uživam u radu u masliniku. Masline su sveto drvo, divan dar prirode, one malo traže, a puno daju. Uz tempo mog života i karijere mogu im posvetiti taman toliko vremena i rada, koliko im je potrebno. Kosidbu u masliniku mi obavi susjed, jer je maslinik velik, a bojim se i zmija, pa se to jednostavno ne usudim. Gnojidbu koja mi je nadosadniji dio radova obavlja cijela obitelj, nastojimo to obaviti s prirodnim gnojivima, isto kao i zaštitu od bolesti i štetnika, uglavnom kao integrirani uzgoj. Rezidbu obavljamo uglavnom sami, a ove godine nam je pomogao svojim iskustvom i savjetima Toma Makjanić, vrsni maslinar s Hvara. Rezidba je ustvari ona neka naša mala ,,zahvala” stablu masline.
- Kako je s berbom i preradom maslina?
-Volim branje, oduvijek. Kao dijete brala sam gljive i kestene po šumama, trešnje, jagode i vrtne i šumske. Imala sam svoju košaricu u koju sam slagala plodove. Interesantno, dan berbe još uvijek određuje moja mama i nikad ne pogriješi. Tih dana u našem masliniku je vrlo živo, masline beremo ručno, jednu po jednu i odlažemo u gajbe. Uglavnom se skupi cijela obitelj i prijatelji, svima to bude lijepa terapija u prirodi, uz ,,gradelavanje”, šale i pjesmu, brzo prođe vrijeme. Uvečer sve ubrane plodove nosimo na preradu u modernu zadružnu uljaru u Selcima, čekamo dok poteku zlatne kapi ulja i nosimo ga kući.
Važno mi je da je maslinovo ulje kvalitetno
- Kakvo maslinovo ulje preferirate, koje kvalitete, koliko ga godišnje konzumirate? Imate li koji omiljeni recept s maslinama i maslinovim uljem?
-Maslinovo ulje obožavam, ono je postalo temelj i krov moje kuhinje, bez obzira je li ono dalmatinsko ili istarsko, važno mi je da je kvalitetno. Sve kuham na njemu, počinjem i završavam s njim, i meso i ribu, povrće, pa čak i u kolače ga stavljam. Osobno potrošim godišnje gotovo 15 litara ulja. Moje maslinovo ulje je ekstra djevičanske kvalitete, hladno prešano u centrifugi i separirano na najmodernijim strojevima. Ulje je umjerene gorčine, pikantno s blagim okusima po bademu i plodu masline, gusto i tamno-zelene boje. U njemu prepoznajem sva blaga za zdrav i dugovječni život čovjeka, mnoga su od njih odavno istražena, a mnoga nam još uvijek nisu poznata. Imam jedan stari recept moje bake, koji je ona prenijela na moju mamu, a ona na sestru i mene. Radi se o kozmetičkom pripravku, maski za kosu. Količine variraju prema dužini kose, ali ja radim tako da na 1 dcl maslinovog ulja, dodam jedno ili dva žumanjka, iscijeđen jedan limun i pola žlice ruma za kolače, sve to dobro izmiješam u emulziju koja se namaže i lagano utrlja i umasira tjeme. Kad je tjeme zagrijano, ostatkom emulzije se namaže kosa i smota, gumicom poveže i zamota u plastičnu vrećicu. Cijela glava s kosom se omota u ručnik i nosi što se može duže. Ja to običajeno napravim navečer pa prespavam s „turbanom“. Nevjerojatno je koliko ova maska nahrani kosu, koliko kosa brže raste, ali u isto vrijeme obnavlja vrhove i korijen kose.
Nedostaje nam zajedništvo
- Koje su vam nagrade najdraže u maslinarstvu?
-Moja prva nagrada bila je brončana medalja na natjecanju „Oblica“ u Postirima na Braču, od tada sam dosta napredovala, što pokazuju i posljednje nagrade na „Maslini“ u Splitu. Ono što je najljepše je što sam kroz odlaske na natjecanja upoznala zaista predivne maslinare, kao što su Toma Makjanić s Hvara, mr. Stanislav Štambuk iz Ministarstva poljoprivrede, Antun Poljanić s Pelješca i brojni drugi ljudi. Svi oni su mi pomogli savjetima, nesebičnim davanjem iskustava i prenosili svoja saznanja o maslinarstvu. Sve su to iskusni maslinari s velikim iskustvom, ljudi prema kojima sam ja još uvijek ,,mala beba maslinarka”, ali prvo moraš biti učenik da bi postao učitelj.
- Što mislite o hrvatskome maslinarstvu, kvaliteti, cijeni i plasmanu maslinovog ulja?
-Predivno je da su ljudi, posebno mladi ljudi počeli obnavljati zapuštene masline po otocima. Sve se više proizvodnja maslinovog ulja okreće ka kvaliteti, umjesto kvantiteti, što je jedini pravi način da hrvatsko maslinarstvo pronađe svoje mjesto na svjetskoj mapi. Mi smo mali po broju maslina u svijetu u odnosu na Španjolsku, Italiju, Grčku, Tunis, zapravo naša je proizvodnja u odnosu na svjetsku, ,,smiješna”, ali u odnosu na kvalitetu nije. Naši maslinari osvajaju najprestižnije nagrade na najvećim svjetskim natjecanjima maslinovog ulja. A što se tiče uvoza maslinovog ulja, mislim da nam to zaista nije potrebno. Kvaliteta bi trebala biti ono čime bi se Hrvatska trebala voditi po svim pitanjima i gospodarstvu i turizmu. Naši bi poljoprivredni proizvodi proizvedeni u Slavoniji, Istri i Dalmaciji, zahvaljujući klimi i raznolikosti podneblja na tako malom prostoru trebali biti prepoznatljivi kao autohtoni svjetski priznati proizvod. Ono što nam još nedostaje je zajedništvo i provedba ideje. Premali smo da bi se dijelili na regije, a još manje na otoke, svaki za sebe. Zajedno možemo zaista zasjesti na sam tron svjetskog maslinarstva, zato na svakom stolu u ugostiteljstvu trebali bi imati naše domaće ekstra djevičansko maslinovo ulje, ali i druge delicije od ploda masline.
