Sponzorirani prilog

Voćarstvo, osobito uzgoj jabuka, vrlo je razvijeno u Hrvatskoj. Velik dio proizvođača koji su se odlučili baviti ekološkom proizvodnjom voća, bave se proizvodnjom lijeske, oraha ili nekih egzotičnijih kultura, kao goji bobice ili aronija. Vjeruju kako kod tih kultura nema potrebe za zaštitom od ekonomski važnih štetnika, te da je uzgoj jednostavan. Praksa govori nešto sasvim drugo.

""

Poljoprivrednici koji žele ostvarivati adekvatne prinose na površinama gdje su posadili ekološki voćnjak, itekako trebaju uložiti i truda i vremena, no na kraju trud im se ipak isplati.

Ekološka zaštita voćaka

Za uspješnu proizvodnju voća na ekološki način treba obratiti pozornost na izbor mjesta za budući voćnjak i na izbor sorte i podloge. S obzirom da u ekološkoj proizvodnji nije dopuštena primjena kemijskih herbicida, a biološki herbicidi nisu zaživjeli, u ekološkim voćnjacima primjenjuje se tzv. sustav stalnog zatravnjivanja voćnjaka. Redovnom košnjom treba održavati zeleni prekrivač, koji je obično sastavljen od smjesa trava i leguminoza.

U ekološkom voćarstvu pridaje se značaj stvaranju mjesta i staništa za korisne insekte i ostale životinje, ptice, ježeve, koji su od pomoći u voćnjaku za održavanja prirodne ravnoteže. Svi ekonomski značajni štetni kukci imaju prirodne neprijatelje koji njihovu populaciju održavaju ispod praga štetnosti. Korisni kukci su božje ovčice, zlatooke, uholaže, razni pauci, neke vrste stjenica i druge. Prskanje ekološkim pripravcima za zaštitu bilja kao i ojačivačima bilja dozvoljeno je i potrebno.

Često postoji razmišljanje da je ekološka proizvodnja ona vrsta proizvodnje u kojoj se ne obavljaju prskanja, što je potpuno netočno. Prskanja su redovita, ali pripravcima koji imaju dozvolu u ekološkoj proizvodnji. Pripravci koji su dobiveni na prirodan način i koji ne ostavljaju ostatke u plodovima. U konvencionalnoj proizvodnji, voćnjaci se prskaju kemijskim pripravcima koji nakon prskanja ostavljaju neželjene ostatke u plodovima. Često su ti ostaci u granicama dozvoljenih ostataka, no svejedno ih ima. Kokteli takvih preparata, ako je sudeći po velikom broju istraživanja, na ljudski organizam djeluju kancerogeno. Koliko će se voćnjak tretirati ovisi o vremenskim prilikama. U kišnim godinama veći je broj gljivičnih bolesti, dok je u sušim godinama veći pritisak štetnih kukaca.

""

Ojačivaći bilja

Osim što za potrebe smanjenja bolesti i štetnika koristimo ekološke pripravke, druga velika razlika je u tome što se u ekološkoj proizvodnji koriste ojačivači bilja. Oni povećavaju otpornost same biljke na određene patogene. Prečesto biljke liječimo, a premalo radimo na ojačavanju i imunitetu biljaka. Pripravci koje nudi PRO ECO dozvoljeni su u ekološkoj proizvodnji. Imaju certifikate ovlaštenih svjetskih certifikacijskih kuća, te ne ostavljaju nikakve rezidue u plodovima.

Ekološka gnojidba voćaka

Kao još jedan preduvjet uspješnoj proizvodnji tu je gnojidba. Na našem tržištu nalaze se organska peletirana gnojiva renomiranog proizvođača ILSA. Dobivena posebnom tehnologijom koja organske izvore dušika pretvara u gnojiva sa sporim otpuštanjem, što je osobito važno, jer je dušik vrlo nestabilan u tlu. Osim prirodnog dušika, gnojiva imaju i visok sadržaj fosfora i kalija, kao i mikroelemente. U ponudi se nalaze organska peletirana gnojiva. To su: BIOILSA 7:7:7, PROECO 5:10:10, PROGRESS MICO 6:5:13, GRADUAL FE, ENNEKAPPA 7:0:20, GRANOSANO EVO 6:16:0, FERTORGANICO 11N i FERTIL SUPERNOVA 12,5. Koje formulacije ćemo primijeniti, ovisi o tipu tla i sadržaju hraniva u tlu. Na temelju analize tla dobiva se i preporuka o korištenju gnojiva.

Prethodni članakTeleoperater bez obavijesti postavio šaht
Sljedeći članakVrhunski strojevi su preduvjet kvalitetne hranidbe stoke i veće proizvodnje mlijeka
Martina Borić, dipl. ing.agr.
Rođena je 1982. u Varaždinu. Agronomski fakultet u Zagrebu je završila 2007. godine. Radila je na rukovodećim pozicijama u agrocentrima, te u Savjetodavnoj službi nakon koje odlazi raditi u tvrtku specijaliziranu za ekološku proizvodnju. Rođena je 1982. u Varaždinu. Agronomski fakultet u Zagrebu, smjer zaštite bilja završila je 2007. godine. Šest je godina radila na rukovodećoj poziciji vodeći agrocentre te se usavršila u agroekonomskom dijelu. Nakon toga odlazi u Savjetodavnu službu Varaždinske županije na poziciju stručnog savjetnika za zaštitu bilja gdje je stekla vrijedno praktično znanje i iskustvo. Iznimno cijeni struku i veliki je pobornik stalne osobne edukacije kao i edukacije poljoprivrednih proizvođača i kupaca. Smatra da je jedini održivi način poljoprivredne proizvodnje ekološki pristup i hrana bez ostataka pesticida, te se nakon Savjetodavne službe odlučila usavršavati u tom smjeru, pa je trenutno zaposlena u tvrtki koja se specijalizirala za ekološku proizvodnju.