Najvažnije skupine uzročnika bolesti u manjim i mješovitim voćnjacima

Iznadprosječno vlažna (kišovita) proljeća pogoduju jačim primarnim zarazama najčešćim uzročnicima bolesti u voćarstvu: npr. lisnih pjegavosti (krastavosti) (npr. Venturia, Blumeriella, Gnomonia), plijesni ili gnjiloći plodova (npr. Monilinia, Botrytis) i hrđama (npr. Tranzschelia, Cronartium, Kuehneola, Phragmidium), dok su sparna i topla razdoblja optimalna razvoju pepelnica (npr. Podosphaera, Phyllactinia, Microsphaera).

Pojava i razvoj navedenih uzročnika bolesti nije svake godine jednakog intenziteta, a učestale kiše tijekom travnja, svibnja i lipnja sigurno će uzrokovati prijevremeni gubitak lišća (defolijacija), što često vidimo u drugom dijelu vegetacije.

Tablica 1. Utjecaj proljetnih meteoroloških uvjeta na primarne infekcije ili zaraze nekih uzročnika bolesti u voćarstvu

U Tablici 1. su navedene samo neke opće poznate i specifične bolesti u nekim voćnim vrstama. Uz njih, u manjim je voćnjacima vrlo je česta pojava polifagnih uzročnika bolesti (napadaju više voćnih vrsta), npr. šupljikavost lišća koštičavog voća (Stigmina carpophilla) (breskva, marelica, trešnja, višnja, šljiva i bajam), te uzročnika paleži cvijeta, izboja i trulež ploda (Monilinia laxa) (bajam, marelica, trešnja, višnja, nektarina, breskva, šljiva, lijeska, jabuka, kruška). Većina spomenutih uzročnika bolesti u voćarstvu ima “multiciklički” razvoj: veći broj primarnih i sekundarnih zaraza.

Izuzetak su uzročnici kovrčavosti lišća (Taphrina), a najpoznatija je kovrčavost lišća bresaka i nektarina, koja krajem zime i početkom proljeća primarnim zarazama napada samo pupove u otvaranju, a simptome naknadno u drugoj polovici travnja i početkom svibnja vidimo na lišću. Osim uzročnika bolesti u svakom voćnom nasadu gotovo svake sezone pronalazimo lisne uši i različite uzročnike “crvljivosti plodova” (npr. gusjenice savijača, pagusjenice voćnih osica, ličinke kornjaša – voćnih pipa i ličinke voćnih muha ili octene mušice pjegavih krila).

Dobro je prema znakovima ili simptomima sa zaraženih voćnih organa potražiti stručnu pomoć, te provjeriti potječu li neželjene promjene od neživih uzroka (npr. nedostatak nekog hraniva, negativan utjecaj niskih ili visokih temperatura zraka i slično) ili su uzrok tome živi uzročnici (npr. biljne bolesti, fitofagne grinje ili štetni kukci u voćarstvu).

Mehaničke mjere za smanjenje uzročnika bolesti

U manjim i mješovitim voćnjacima dobro je provoditi mehaničke mjere kojima uklanjamo zaražene biljne organe na kojima uzročnici bolesti uspješno prezimljuju: ujesen ili krajem zime skupiti i spaliti zaraženo lišće, tijekom zimske rezidbe ukloniti suhe grane i “mumificirane” plodove, tijekom vegetacije dobro je rezidbom uklanjati mladice inficirane pepelnicom a koje se razvijaju iz zaraženih pupova.

Većina uzročnika bolesti navedenih u Tablici 1. uzrokuje prijevremeno propadanje lišća, što iscrpljuje voćke, pa se naknadno u sljedećoj godini štete očituju u smanjenom urodu, pojačanoj osjetljivosti na niske proljetne temperature i manjem prirastu mladica. “Bijeljenje voćaka” u mješovitim nasadima uz okućnice ili vikendice provodimo krajem jeseni ili početkom zime.

Osnovna svrha “bijeljenja” je umanjiti zimsko zagrijavanje debla i donjeg dijela skeletnih grana. Uz dovoljno vode za žitku smjesu na 5 kg gašenog vapna dodaje se 0,5 kg sumpornog fungicida i 0,5 kg kuhinjske soli. Na taj se način smanjuju štete od zimskog i proljetnog smrzavanja kore, koju naknadno napadaju uzročnici raka debla i sušenja grana (npr. Nectria, Neonectria, Botryosphaeria, Cytospora, Valsaria i sl.).

Pročitajte još iz priloga broja:

Utjecaj klimatskih promjena na zaštitu voćaka

Koja sredstva primijeniti protiv bolesti u voćnjacima?

Kritična razdoblja provedbe mjera zaštite u manjim mješovitim voćnjacima

Ekološki trendovi zaštite voćaka

Kako smanjiti potrošnju kemijskih insekticida i fungicida pri uzgoju jabuke?