Asimina triloba L. voćna vrsta poznatija u hrvatskom govornom području kao indijanska banana, nova je voćarska kultura u uzgoju u Hrvatskoj. Do sada je u Hrvatskoj zabilježeno tek nekoliko lokacija na kojima postoje manje plantaže ove vrste, a znanstvena istraživanja jestivih dijelova ove biljke sustavno se provode kako bi se utvrdila nutritivna vrijednost, mogućnosti upotrebe i u konačnici popularizirala konzumacija ove zanimljive biljne vrste.
Indijanska banana podrijetlom je iz Sjeverne Amerike gdje raste samoniklo u oko 25 saveznih država istočnog SAD-a. Naziv ove vrste na engleskom govornom području poznat je i kao pawpaw, a vrlo često je mijenjaju za papaju.
Naraste i do 10 metara u visinu
Vrsta je umjerenog klimatskog pojasa te prema botaničkoj klasifikaciji pripada u porodicu Annonaceae, rod Asimina. Ostale vrste koje dijele istu porodicu s indijanskom bananom su i ljuskasta anona (Annona reticulata L.), čerimoja (Anona cherimoya Mill.), graviola (Anona muricata L.) i biriba (Rollinia mucosa Baill.), a zanimljivo je kako od svih navedenih, upravo indijanska banana ima najveći jestivi plod, značajan u prehrambene svrhe.
Vrsta je formirana kao listopadno drvo, a koje u nativnim uvjetima može narasti od 5 do 10 m u visinu sa širinom debla od 20-30 cm. Biljka je hermafrodit, no nije samooplodna, a unakrsno oprašivanje obavljaju muhe i kornjaši. Zanimljivi su i pojedini dijelovi habitusa biljke, a koji su svi specifičnog više ili manje izraženog, često neugodnog mirisa, a koji je prirodna zaštita ove vrste od insekata, ptica i grabežljivaca.
Naime, karakterističan miris cvijeta, lista, kore i grančica potječe od acetogenina, nutrijenta koji osim što služi ovoj vrsti kao prirodna zaštita pokazuje brojne koristi za ljudsko zdravlje, a što je opisano u nastavku. Prema navedenom, biljka ima pesticidna svojstva te je manje podložna oboljevanju ili napadu štetnika, a što ovu biljnu vrstu čini zanimljivom za ekološki uzgoj. Cvijet je boje mesa i neugodnog mirisa što privlači muhe i kornjaše, veličine do 5 cm u promjeru. Veliki listovi indijanske banane su simetrično grupirani prema vrhovima grana, glatkih su i cjelovitih rubova, na licu su tamnozeleni, a na naličju svjetliji.
Bogatstvo nutrijenata
Najpopularniji dio ove biljne vrste je plod, a koji zapravo, kako to najčešće zbunjuje hrvatski naziv vrste, nema izgled banane, već je duguljasto-cilindrična boba, dužine od 4 najviše 15 cm i širine od 3 – 10 cm. Prosječna težina ploda također može značajno varirati, a najčešće se kreće od 200 – 400 g. Pri dozrijevanju, plod je u početku zelene boje kore, dok dozrijevanjem mijenja boju u žuto zelenu te na dodir postaje mekan. Usplođe je blijedožutog obojenja.
Najvjerojatnije objašnjenje zašto ova biljna vrsta u svom hrvatskom nazivlju koristi riječ banana je specifičan okus i tekstura ploda, a koji podsjećaju na kombinaciju ananasa, banane i manga. Također, indijansku bananu vrlo često mijenjaju s papajom. No, već prema presjeku plodova jasno je vidljivo kako se ove dvije vrste uvelike razlikuju.
Još jedna zanimljivost po kojoj se ističe plod indijanske banane su velike, tamnosmeđe sjemenke duge do 3 cm smještene u dva reda. Sjeme u endospermu sadrži alkaloide, a koji u prevelikim količinama mogu izazvati povraćanje te se preporuča odvajanje sjemenski prije konzumiranja ploda ili izbjegavanje njihovog žvakanja s obzirom kako je dokazano da ako se sjemenka samo proguta, prolazi kroz probavni trakt netaknuta, pa time i ne izaziva neželjene posljedice.
Plodovi se odlikuju velikom energetskom vrijednošću, izrazite slatkoće, a sadrže i znatne količine različitih vitamina, minerala i ostalih fitokemikalija važnih za ljudsko zdravlje. Prema nutritivnom sastavu, 100 g ploda energetske je vrijednosti oko 335 kJ (80 kcal) što zadovoljava 20 % dnevne potrebe, stoga se preporuča unos jednog do dva ploda dnevno, posebice kod osoba koje pate od dijabetesa ili sličnih metaboličkih poremećaja. Sadrži i veće količine vitamina, minerala, esencijalnih aminokiselina, polifenolnih spojeva te ostalih specijaliziranih metabolita, a zbog čega plod ima i značajna antioksidacijska svojstva posebice važna u prevenciji oksidacijskog stresa u stanicama. Od vitamina, najznačajniji u sastavu ploda su vitamin C, A i E, dok od minerala magnezij, kalij, kalcij i željezo.
Prema količini vitamina C plodovi indijanske banane imaju veću vrijednost od jabuke ili naranče, a iz 100 g ploda zadovoljeno je čak 22 % dnevnih potreba ovog važnog vitamina. Proteini iz ploda indijanske banane sadrže sve esencijalne aminokiseline što plod čini značajnim i u proteinskom smislu. Osim ploda i različiti dijelovi ove vrste poznati su po ljekovitom potencijalu i tradicionalno se koriste u mnogim dijelovima svijeta za liječenje raznih bolesti. Naime, potencijal ove vrste prepoznali su još u davna vremena i Indijanci koji su pripravke od ponajviše lista i kore koristili u liječenju brojnih zdravstvenih tegoba.
Cherokee Indijanci plod indijanske banane koristili su prvenstveno kao lijek, blagi sedativ, laksativ i za čišćenje od parazitskih, crijevnih oboljenja. Sjemenke su usitnjavali u prah, i koristili za liječenje nametnika kose i ušiju glave. Slično su usitnjavali i lišće od kojih su radili obloge za liječenje čireva i rana na koži.
Specifičnost ove vrste je u tome što obiluje spojem acetogeninom (anonacinom), sadržanim u svim dijelovima biljke: korijenu, granama, lišću, sjemenkama i plodu. Acetogenini primarno posjeduje neurotoksična svojstva te u prevelikim količinama ispoljavaju snažno sedativno djelovanje, a zbog čega treba biti oprezan u konzumaciji ili pripremi pojedinih dijelova biljke. Najveće količine ovog spoja nalaze se u sjemenkama.
Valja naglasiti, a zbog čega se ova vrsta u posljednje vrijeme sve više popularizira, kako su brojna suvremena znanstvena istraživanja dokazala kako anonacin izoliran iz tkiva indijanske banane učinkovito inhibira rast stanica raka čime se ovoj biljnoj vrsti pripisuje snažno antikancerogeno djelovanje, kao i brojna druga funkcionalna svojstva, poput prevencije nekih neurodegenerativnih oboljenja (Parkinsonova bolest). Važno je spomenuti kako znanstvenici još uvijek istraživanja fokusiraju na optimalnom doziranju acetogenina kao antitumorskog agensa, stoga u konzumaciji plodova ne treba pretjerati.
Berba i čuvanje plodova
Berba kao i skladištenje plodova indijanske banane relativno je zahtjevno te treba uzeti u obzir nekoliko značajnosti, a kako prilikom rukovanja ne bi došlo do smanjenja kvalitete. Prilikom dozrijevanja dolazi do promjene boje kore iz zelene u žutu koja je karakteristična u stadiju optimalne zrelosti. Specifična promjena boje može izostati, a zbog čega treba pratiti i omekšanost plodova. Opipavanje plodova pred berbu još je uvijek najvažnija praksa koja se koristi pri određivanju optimalnog stadija ubiranja. Isto tako, nakon ubiranja plod brzo gubi tvrdoću što predstavlja najznačajniju prepreku u manipulaciji i plasmanu plodova na tržište, posebice u praksama rukovanja poput pakiranja, transporta i sličnih.
Čuvanje plodova kroz duže razdoblje također ima brojne limitirajuće čimbenike, a prvenstveno zato što je dozrijevanje okarakterizirano povećanom proizvodnjom etilena (pripada u skupinu klimakterijskog voća). Stoga se zreli plodovi mogu najviše čuvati 2 – 3 dana na sobnoj temperaturi, dok im se rok trajanja značajno produžuje čuvanju u hladnjaku pri temperaturi od 4 – 7 °C i to do 3 tjedna. Prilikom dužeg čuvanja plodova razvijaju se negativna svojstva istog poput potamnjivanja, gubitka čvrstoće, smanjenja sadržaja šećera i razvoja kiselina, gubitka specifične arome i razvoja neželjenih aroma te u konačnici gubitak nutritivne kvalitete ploda, posebice smanjenje sadržaja vitamina. Uspješnim postupkom za čuvanje plodova kroz duži vremenski period je njihovo smrzavanje.
Mogućnosti upotrebe
Danas se od ove vrste najviše koristi plod i to za konzumaciju u svježem stanju, ali i u prehrambenoj industriji za proizvodnju različitih tipova proizvoda, od sokova, vina, octa, piva, džemova do sladoleda, kao i sastojak popularnih zdravih osvježavajućih napitaka od različitih voćnih i povrtnih vrsta, smoothia. Kao što je već navedeno, plod obiluje ugljikohidratima te je stoga idealan u pripremi različitih slastica poput kolača, krema, pudinga. Također, koristi se i u kozmetičkoj industriji (zbog bogatstva vitaminom E) kao sastojak brojnih kozmetičkim preparata poput krema, hranjivih maski i pilinga za tijelo. Najveći značaj ima upotreba vrste u fitoterapijske svrhe koju koristi farmaceutska industrija za proizvodnju tinktura i ekstrakata od lista i sjemenki.
Vrsta je od velikog ekonomskog značenja s obzirom kako osim ploda gotovo svi dijelovi biljke pronalaze upotrebu. Zbog acetogenina, macerat lista biljke može se koristiti kao prirodni insekticid, a istraživanja dokazuju kako tretman maceratom lista indijanske banane u trajanju od samo jednog dana značajno suzbija lisne uši, a na tržištu se mogu pronaći i različiti proizvodi ekstrakta lista indijanske banane kao biljnog insekticida. Osim toga, koru stabla koristili su još prošlosti za izradu jakih užadi, odjeće, obuće, košara, prostirki i ribarskih mreža. Drvo se koristilo kao gorivo i u građevinarstvu.
Istraživanja nutritivne vrijednosti plodova iz uzgoja u Hrvatskoj
Zbog povoljnih ekoloških uvjeta uzgoj indijanske banane u Hrvatskoj pokazuje velik potencijal, no ona je još relativno nepoznata voćna vrsta. Osim ekonomskog značaja, prije svega plod ove vrste predstavlja bogat izvor vrijednih nutrijenata značajnih za ljudsko zdravlje i stoga ima velik potencijal i u kategoriji funkcionalne hrane. Istraživanja nutritivne kvalitete plodova indijanske banane uzgojenih u Hrvatskoj sustavno se provode u laboratoriju za kvalitetu poljoprivrednih proizvoda biljnog porijekla na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a do sada je analizirana kvaliteta plodova s čak 5 lokacija i to s područja kontinentalne Hrvatske te iz zadarskog zaleđa.
Prema obrađenim podacima utvrđeno je kako plod indijanske banane obiluje jednostavnim ugljikohidratima (prosječnog sadržaja šećera oko 20 %), dok je niskog sadržaja ukupnih kiselina (otrpilike tek 0,2 %), a što ga čini iznimno pogodnim za preradu u sokove, za pripremu džema i slastica ili kao dodatak drugim jelima. Također, u plodovima je utvrđen visok sadržaj vitamina C (oko 45 mg/100 g svježe tvari), polifenolnih spojeva i karotenoida. Važno je naglasiti kako je analizama utvrđen i vrlo visoki antioksidcijski kapacitet plodova čime ova vrsta pokazuje značajan potencijal za zdravlje ljudi. Osim ploda, analiziran je i list, a koji se istaknuo značajno većim sadržajem vitamina C i polifenola u usporedbi s plodom.
Zaključno, ova relativna nova voćna kultura s obzirom na istaknute karakteristike, posebice bogat nutritivni sastav, zavrjeđuje svoje mjesto u zdravim jelovnicima, a osim što će vas iznenaditi svojim izgledom i specifičnim okusom, konzumacijom donosite dobro i svojem zdravlju.
