Okus rakije po plijesni
Ako smo ustanovili da su rakije lošeg mirisa i okusa po plijesni, možemo taj nedostatak popraviti tako da tretiramo aktivnim ugljenom. Navedeni nedostatak pojavljuje se u slučaju kad se vrenje provodilo u pljesnivom vrioniku (bačvi). Isto tako ako se za vrenje upotrijebilo jako trulo odnosno pljesnivo voće. Bolje je ako smo taj nedostatak primijetili već nakon prve destilacije tako da se aktivni ugljen može odmah dodati. Može se dodati i kasnije već gotovom destilatu. Pri postupku tretiranja aktivnim ugljenom dodaje se oko 50 g na 100 litara rakije.
Postupak
Aktivni ugljen doda se manjoj količini, dobro promiješa i tada smjesu ulije u preostalu količinu, te ponovno dobro promiješa. Nakon kraćeg razdoblja istaloži se aktivni ugljen, tj. padne na dno. Tada treba kušati i ustanoviti je li okus rakije popravljen, tj. je li dodano dovoljno aktivnog ugljena. Ako se ustanovi da okus rakije još nije dovoljno dobar, potrebno je dodati još aktivnog ugljena i ponoviti postupak. Pri tome valja obratiti pozornost na to da se dodatkom aktivnog ugljena uklanjaju i dobre, tj. poželjne arome.
Nakon zadnjeg dodavanja aktivnog ugljena i miješanja, rakija se ostavi stajati jedan do dva dana uz povremeno miješanje. Zatim se dekantira (odvoji) od aktivnog ugljena (sloj na dnu posude), a ako je potrebno, treba je filtrirati. Ako smo aktivni ugljen dodavali rakiji poslije prve destilacije (sirovom destilatu), potrebno je takav destilat podvrgnuti drugoj tj. ponovljenoj destilaciji. Ističemo da se sirovi destilat zajedno s aktivnim ugljenom ne smije ponovno destilirati. Tada će se u destilatu naći ponovno tvari koje smo uklonili dodavanjem aktivnog ugljena.
Miris i okus rakije po octu
Ako smo utvrdili da je rakija kiselog okusa po octu, znači da je prilikom procesa vrenja došlo do povećanog stvaranja octene kiseline. To se obično događa, ako je zrak imao pristup komini za vrijeme procesa vrenja tj. došlo je do infekcije komine octeno kiselim bakterijama.
Octena kiselina uklanja se dodavanjem destilatu čistog kalcijevog karbonata (CaCO3), tj. vapna ili kreča. Bolje je ako smo taj nedostatak primijetili već nakon prve destilacije (sirovi destilat), tako da se kalcijev karbonat može odmah dodati, ali se može dodati i kasnije već gotovom destilatu. Potrebno je dodati količinu od oko 150 g kalcijevog karbonata na 100 litara komine.
Postupak
Sirovom destilatu doda se potrebna količina kalcijevog karbonata i dobro promiješa. Nakon toga, može se sirovi destilat zajedno s dodanim kalcijevim karbonatom podvrgnuti postupku ponovljene destilacije.
Ako smo kalcijev karbonat dodali već gotovom destilatu, potrebno je pričekati barem dva do tri dana da se destilat iznad taloga potpuno izbistri. Tada se izbistreni destilat dekantira (odvoji) od bijelog taloga i filtrira.
