Zaštita lijeske u ekološkom uzgoju

Sadnjom nasada lijeske u plantažama na većim površinama već nakon nekoliko sezona vlasnici primjećuju različite neželjene promjene koje potječu od neživih uzroka ili prekomjerne pojave štetnih organizama. Ipak, za razliku od većine jabučastih, koštičavih i bobičastih (jagodastih) voćnih vrsta u nasadima lijeske nemamo tako veliki broj opisanih neželjenih organizama.

Lijesku ubrajamo u voćne vrste prikladne za ekološki uzgoj. Prema literaturnim podatcima, ali i prema dojavama s terena, bolesti od kojih bilježimo najveće štete u plantažnim nasadima lijeske u našoj zemlji jesu smeđa trulež (Monilinia) i trulež jezgre lješnjaka (Nematospora).

Smeđa trulež plodova lijeske

Smeđa trulež plodova lijeske (Monilinia laxa) je prvi put opisana početkom 1950-ih godina u Italiji. Negativne se promjene prepoznaju po nepravilnim svijetlo-smeđim ili kestenjastim pjegama na ljusci koje se naknadno šire po čitavoj površini ploda. Rano inficirani plodovi otpadaju, ali neki ostaju na granama do jeseni. U našoj su zemlji s plodova tako opisanih simptoma u većim plantažnim nasadima izolirani različiti uzročnici bolesti: Monilinia, Botrytis, Botryosphaeria, Alternaria i Cladosporium. Nabrojene gljive lako naseljavaju na oštećene plodove od kukaca, tuče i olujnih vjetrova. Posredno su vrlo štetni kukci koji oštećuju još zelene plodove lijeske (npr. ljeskotoč, fitofagne stjenice).

Otpali i zaraženi su plodovi izvor su primarnih zaraza naredne sezone. Naročito je to pri obilnim kišama, vlaženju duljem od 15 sati i temperaturama većim od 10°C. Zaštitu bi trebalo započeti čim se na proljeće (sredinom svibnja) primijete prva oštećenja od dopunske ishrane štetnih kukaca. Budući da Monilinia vrste nisu jedini uzrok truleži plodova lijeske trebalo bi koristiti bakarne fungicide različitog (šireg) spektra djelotvornosti.

Kasno-zimsko tretiranje lijeske (najčešće primjenom povišene koncentracije bakra) bitno se razlikuje od svih drugih vrsta jabučastog, koštičavog, bobičastog ili orašastog voća. U vrijeme pojave cvjetnih organa lijeske (najčešće tijekom veljače) ne preporučujemo usmjerene mjere kemijske zaštite.

Bakarne bi fungicide u plantažnim nasadima lijeske trebalo koristiti u tri različita roka primjene:

1) krajem jeseni kad otpadne većina lišća;

2) krajem zime, nakon cvatnje, a tijekom bubrenja pupova;

3) tijekom druge polovice ili krajem svibnja (uz dovoljno vlage) (ukupno godišnje na istoj površini nasad lijeske ne utrošiti više od 3-4 ili najviše u kišnim sezonama 6 kg čiste djelatne tvari odabranih bakarnih fungicida/ha).

Tablica 1. Tvari tradicionalne primjene u ekološkoj zaštiti bilja su bakarni i sumporni fungicidi (dopuštenje za primjenu u našoj zemlji pri uzgoju lijeske)

Naknadno suzbijanje bolesti

Naknadno se tijekom vegetacije lijeske (kraj travnja, svibanj, lipanj) suzbijaju ostali uzročnici bolesti (npr. pjegavosti, pepelnica). Pritom je vlaga od učestalih oborina te dugotrajne magle i rose uz moguće štete od tuče, presudna za razvoj svih gljivičnih uzročnika bolesti izdanaka, lišća i plodova lijeske. Razvoj bolesti nastojimo spriječiti prozračnim uzgojnim oblikom, uravnoteženom gnojidbom, uklanjanjem oboljelih organa i pomlađivanjem rodnih grmova.

Struka preporučuje nekoliko preventivnih aplikacija dopuštenim pripravcima u ekološkom uzgoju tijekom svibnja i lipnja (i/ili početkom srpnja): mikrobiološka sredstva (Bacillus subtilis), kalijev-bikarbonat (Armicarb, Vitisan), botanički pripravci (npr. Equisetum Plus), sumporasto-kisela glinica (MycoSin) i kalijevo vodeno staklo (Pottassol).

Tijekom vegetacije metodom udaraca grana prikupljamo štetnu i korisnu entomofaunu. Među njima valja istaknuti najštetnije fitiološke nametnike – ljeskotoč i “skrivene” stjenice.

Ljeskova grinja

Ljeskova grinja (Phytoptus avellanae) u mnogim nasadima napada gotovo trećinu ukupnih pupova, te proizvođači gotovo uvijek moraju poduzeti mjere suzbijanja. Ovu grinju ubrajamo u skupinu šiškarica (porodica Eriophydae). Imaju duguljasto tijelo i samo dva para nogu, bijele je ili skoro prozirne boje, veličine su svega 0,2 mm.

Razviju više generacija tijekom sezone, a prezime odrasli oblici u pupovima. Sisanjem sokova krajem zime uzrokuju nabreknuće zaraženih pupova koji se naknadno ne otvaraju ili se razvija deformirano lišće koje postupno suši. Štete su još jače izražene tijekom vlažnih i hladnijih proljetnih dana. Prenose se i sadnicama lijeske. U tom slučaju već u godini sadnje potrebna zaštita već nakon cvatnje – u vrijeme bubrenja pupova.

Na ljeskovu su grinju tijekom toplijih dana s dnevnim vrijednostima temperature zraka 15° do 20°C djelotvorne povišene koncentracije sumpornih fungicida (2 %). Npr. od sumpornih fungicida dopuštenje za primjenu protiv ljeskove grinje imaju pripravci Chromosul 80 DF i Microthiol Specijal Disperss.

Takvu primjenu valja planirati nakon cvatnje lijeske, za mirna vremena u vrijeme bubrenja i početka otvaranja pupova. Nakon toga slijede barem 2-3 uzastopno stabilna, suha i topla dana. Potrebno je obaviti dva takva tretiranja sumpornim pripravcima uz skraćene razmake aplikacije (samo 7-8 dana). Ostali štetnici lijeske (npr. štetne gusjenice, ljeskotoč, fitofagne stjenice) se suzbijanju naknadno tijekom vegetacije lijeske (kraj travnja, svibanj, lipanj).

Tablica 2. Neka sredstva za zaštitu bilja dopuštena radi suzbijanje neželjenih organizama pri ekološkom uzgoju lijeske

Ljeskotoč

Ljeskotoč (Cucurlio nucum) je najpoznatiji i najopasniji štetnik lijeske jer uzrokuje “crvljivost” i otpadanje plodova. U rodnim je nasadima zabilježen postotak oštećenih plodova 10-40 %. To je kukac kornjaš iz porodice pipa, veličine 6-9 mm, crvenkasto-smeđe boje, pokriven finim žuto-sivim dlačicama. Teško je uočljiv, a prepoznaje se lako jer ima glavu produljenu prema naprijed (dugačko, usko i zakrivljeno rilo) na vrhu kojeg se nalazi usni ustroj. Ima jednu generaciju godišnje.

Odrasli se kukci pojavljuju od početka svibnja do kolovoza. Ženke se prije odlaganja jaja dopunski hrane izgrizajući male rupice u lišću, a poglavito bušeći mlade tek zametnute plodove koji otpadaju. U stadiju rasta i “debljanja” plodova lijeske ženke pomoću rila pojedinačno odlažu jaja, ali tako da ne vidimo ubodno mjesto. Nakon 5-9 dana iz odloženog jaja se razvija ličinka koja izgriza jezgru i puni plod izmetom. Bjelkaste je boje s tamnijom glavom, bez nogu i naraste do 16 mm. Razvoj ličinke traje 25-32 dana. Napuštaju plodove kroz sitne rupice i spuštaju se na zemlju. U zemlji ispod lijeske se zapredaju i prezimljuju.

U proljeće se zakukulje i početkom svibnja se pojavljuju prvi odrasli kornjaši. Smatra se da su izravni gubici od ishrane ličinki ljeskotoča jezgrom plodova manji od posrednih šteta. Oni nastaju zbog naknadnog razvoja uzročnika truleži. Ubodna mjesta na plodovima lijeske ulazno su mjesto za infekcije različitim gljivičnim bolestima. Posebno ako krajem svibnja i početkom lipnja bilježimo učestalo kišno razdoblje. U takvim je uvjetima zabilježeno propadanje više od 50 % uroda lijeske zbog razvoja truleži plodova. Od početka ili sredine svibnja i naročito u lipnju/srpnju ovaj štetnik je prisutan u nasadima i rodnim grmovima lijeske.

Tada jedna ženka može oštetiti 150 plodova. Tada se više od jednog odraslog kukca po jednom stablu ili rodnim grmom smatra kritičnim brojem. U ekološkom uzgoju možemo preporučiti biljne insekticide na osnovi koštica tropskog neem drva (NeemAzal) i prirodnog piretrina (npr. Asset i drugi). Zadnjih sezona u voćarstvu sve veći značaj imaju stjenice (među kojima se u literaturi često na lijesci spominje Gonocerus). Rani ubodi od stjenica tijekom svibnja i početkom lipnja u vrijeme formiranja ploda uzrokuju rano oštećenje jezgre. Pri tome se ona dalje ne razvija već se suši i pocrni.

U slučaju uboda stjenica kada je već formirana jezgra tada ona postaje žuta ili smeđa i neugodna, kiselkasta, okusa. Stjenice na rilu prenose infektivne stanice gljivice Nematospora, uzrokujući pljesnivost i propadanje jezgre. Uz dovoljno kiše i vlage, ova se bolest razvija u širokom rasponu temperatura 10-37°C. Istovremenim suzbijanjem stjenica i drugih kukaca koji prenose bolest, smanjuje se pojava truleži jezgre plodova.

Najkritičnije razdoblje zaštite lijeske od ekonomski značajnih šteta na plodovima traje od početka svibnja do sredine srpnja. Zadnjih sezona u voćarstvu sve veći značaj imaju stjenice (foto 1). Ubodi od stjenica tijekom svibnja i početkom lipnja u vrijeme formiranja ploda lijeske uzrokuju rano oštećenje jezgre, pri čemu se ona dalje ne razvija već se suši i pocrni. Smeđa trulež plodova i trulež jezgre lješnjaka (foto 2 i 3: M. Šubić) su bolesti od kojih bilježimo najveće izravne štete prinosa u plantažnim nasadima, ali i pri uzgoju nekoliko grmova u okućnicama