Štitaste uši svojim štitićima kod jačeg napada mogu potpuno prekriti koru debla i grana.
Premda se ubraja u karantenske štetnike lokalno raširene u našim pojedinim područjima, zadnjih godina u nasadima jabuke češće susrećemo kalifornijsku štitastu uš, ili San José uš.

Na sreću, ovaj je nametnik uglavnom prisutan na pojedinačnim stablima. No, iskustva iz zemalja u okruženju također potvrđuju brojčani porast ovog nametnika u nasadima jabuke. Uš potječe iz Kine, a u našim se krajevima pojavila između dvaju svjetskih ratova. Jaka zaraza kalifornijskom uši uzrokuje sušenje stabla. Počev od rubova krošnje prema unutrašnjosti. Osim jabuka napada i druge vrste (kruške, ribiz, dunje, vinovu lozu i dr.).

Odrasli oblik kalifornijske štitaste uši je sitni kukac, dug svega nekoliko mm. Tijelo je pokriveno okruglim, tamnosivim i dosta spljoštenim štitićem, na kojem se dobro vide koncentrični krugovi. Promjer štita ženke je oko 2 mm. Štit nije srasao s tijelom, pa se iglom može odignuti pa se vidi hrbat uši. Sama uš je žute boje okruglasta tijela. Iako se štitići pretežno nalaze na kori izboja, grana i debla, mogu se vidjeti i na plodovima. Na mjestima uboda ploda jabuke voćka reagira pojačanom tvorbom pigmenta antocijana, pa se oko samog mjesta uboda javljaju crvenkaste pjege.

Po zaraženim plodovima u berbi voćari najsigurnije mogu vidjeti da u nasadu imaju kalifornijsku štitastu uš. Zimske temperature kalifornjske štitaste uši prezime u formi malih, tamnosivih ili gotovo crnih štitića. Obično potkraj travnja iz zimske populacije nastaju ženke koje nakon oplodnje legu 80 – 100 živih ličinki. Aktivno se kreću, traže pogodno mjesto za pričvršćivanje, pa tu ostaju i sišu biljne sokove do kraja života. Ova uš ima 3 pokoljenja godišnje, pa se unutar krošnje razmjerno brzo proširi. U manjim voćnjacima uz okućnice i vikendice osnovna mjera sprječavanja širenja i udomaćivanja štitastih uši na voćkama je kasnozimska pojedinačna ili kombinirana primjena povišenih propisanih koncentracija mineralnih ulja.

Moguće je lokalno tretiranje samo zaraženih voćaka! Uz što veći utrošak škropiva za mirnog vremena mogu se koristiti Bijelo ulje EC ili Sunspray EC ili Eko-ulje EC (čista mineralna ulja), a umjesto njih moguće je koristiti njihovu mješavinu s organofosfornim sredstvima (pr. OleoUltracid EC, Folidol ulje EC, OleoDiazinon i OleoEkalux), odnosno kombinirana bakreno-uljna sredstva (Crveno ulje EC, Plavo ulje EC). Pročišćena mineralna ulja mogu se koristiti tijekom vegetacije voćaka u 0,3 – 0,5%-tnoj koncentraciji uz dodavanje insekticida dovoljno učinkovitih na štitaste uši (pr. Basudin 600 EW ili Confidor 200 SL), a ovu mjeru preporučujemo u plantažnim nasadima u vrijeme pojave mobilnih stadija štitastih uši.
Jabučna krvava uš pojedinih se godina prenamnožava u nasadima jabuka, a vrlo se lako prepoznaje.

Uši su pokrivene gustom, bijelom, voštanom prevlakom od koje se često ne vide. Ako se bijela prevlaka makne a uši zdrobe, pojavi se crvena tekućina po čemu je uš dobila ime “krvava”. Hrane se sisanjem biljnih sokova. Jači napad ima višestruke negativne posljedice na voćku. Slabiji je razvoj mladica, narušeno je odrvenjavanje jednogodišnjih rodnih grančica, diferencijacija cvjetnih pupova je poremećena, napadnute voćke podložnije su zimskom smrzavanju, sisanjem sokova nastaju rak-rane na drvu, pa se sekundarno javljaju drugi nametnici (pr. staklokrilka, gljivični rak kore i dr.). Poznato je da zimu u kontinentalnim krajevima ovaj štetnik prezimi u stadiju ličinki na vratu korijena ili korijenju do dubine 25 cm. Također pukotina debla ili rak-ranama skeletnih grana.

Krvava uš rado naseljava mjesta reza, a tijekom zime podnosi vrlo niske temperature (-27° C). Blage zime prezimljava kao brojna populacija na korijenovim izdancima slabo bujnih vegetativnih podloga (pr. M9). Tijekom provedenih pokusa suzbijanja krvave uši u Međimurju su vrlo učinkoviti bili primikarb (Pirimor 25 WG), diazinon (Basudin 600 EW), i endosulfan (Thiodan EC). Thiodan ili Basudin preporučujemo koristiti do cvatnje, kad u voćnjacima još nema veće populacije korisnih prirodnih neprijatelja, a selektivni Primor nakon cvatnje.

Prethodni članakKozlići – radost i briga
Sljedeći članakRez kruške za rod
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.