Bolesti i štetnici ruža – kako do zdravih ruža?

Ukrasne ruže (Rosa spp.) su neizostavne biljke u gotovo svakoj okućnici kod nas, a kao malo koja vrsta hortikulturnog bilja mogu biti napadnute tako velikim brojem štetnih organizama da mnogi vlasnici ako ne planiraju i provode mjere zaštite često budu razočarani njihovim izgledom.

Od početka vegetacije potrebno je redovito, mjesečno provoditi mjere zaštite protiv različitih uzročnika bolesti ruža. Od bolesti pronalazimo zvjezdastu pjegavost (Marsonina), pepelnicu (Sphaerotheca), hrđu (Phragmidium), plamenjaču (Peronospora), sivu plijesan (Botrytis), plamenjača (Peronospora), grinje (Panonychus) i štetne kukace (Aphidae i dr.).

Ovisno o načinu uzgoja i vrstama ruža (na otvorenom ili zaštićenom prostoru, kontinentalno ili mediteransko područje) pojava štetnih organizama je vrlo različita. Biljne su bolesti ruža značajno štetnije od neželjenih organizama životinjskog podrijetla, a godišnji meteorološki uvjeti najviše utječu na njihovu pojavu. U pravilu sparno i vlažno vremensko razdoblje (povremene oborine, vlažnost zraka veća od 85 % i temperature u rasponu od 8° do 28°C) pogoduje jačoj pojavi biljnih bolesti ukrasnih ruža (vidi Tablicu 7.).

Tablica 7. Neki epidemiološki uvjeti važniji za razvoj različitih uzročnika bolesti ukrasnih ruža

Tijekom vlažnijih godina najvažnije štete na ružama uzrokuje zvjezdasta pjegavost lišća (Marsonina rosae). Jednom kad se ova bolest pojavi, teško se suzbija, a još teže iskorjenjuje. Kod uzgoja ruža na otvorenom ova je bolest često prisutna, dok u zaštićenim prostorima predstavlja mali problem. Zvjezdasta pjegavost se lako prepoznaje jer na gornjoj strani lišća nastaju crne ili tamnosmeđe okruglaste pjege promjera 2-12 mm.

Neravnog su ruba što im daje zvjezdasti izgled, a najprije je napadnuto donje lišće ruža. Ako su pjege manje, najčešće ih je puno na zaraženom lišću, dok su velike pjege promjera barem 1 cm malobrojne. Uzročnik bolesti luči plinoviti biljni hormon starenja (etilen), pa zato napadnuto lišće žuti i otpada. Gljivica prezimi na zaraženim biljnim organima, a za sam su početak i širenje neophodne oborine koje uvjetuju vlaženje lišća najmanje 9-12 sati, uz optimalne temperature 19-20°C (uvjeti za zarazu). Ako se ne provode nikakve mjere kemijske zaštite, prijevremena defolijacija i regeneracija lišća može oslabiti ruže do te mjere da su bitno osjetljivije na zimska smrzavanja, uz manju cvatnju naredne godine.

Samo jedno tretiranje ne riješava problem zvjezdaste pjegavosti ruža. Broj i razmak između pojedinih aplikacija navedenim pripravcima određuju količina i raspored oborina, odnosno osjetljivost ruža i potencijal (pojava) bolesti. U vrlo povoljnim uvjetima za razvoj bolesti zaštita je potrebna svakih 10-14 dana. Pripravci registrirani za suzbijanje pjegavosti, ali također pepelnice (ne sumpor) i hrđe, djelotvorni su djelotvorni i protiv zvjezdaste pjegavosti (vidi Tablicu 6.).

Pepelnica ruže (Sphaerotheca pannosa var. rosae) je najčešća bolest ruža. Dominantna je u mediteranskom uzgojnom području, odnosno u suhim i toplim razdobljima s povišenom vlagom zraka. Jednako se javlja pri uzgoju ruža u zaštićenom i otvorenom prostoru. Raspoznaje se po razvoju sivo-bijele prevlake na gornjoj strani lišća. Bolest se vrlo brzo proširi za dana s temperaturama višim od 25°C, uz relativnu vlažnost 40-70 %. U tom slučaju dolazi do uvijanja i sušenja lišća, a pepelnica može napasti peteljku lista, izdanak ili cvijet ruže (latice). Kod sorata s crvenim laticama lakše se uočava rahla pepeljaste prevlaka eliptična oblika nego na hibridima s bijelim cvjetovima. Pri suzbijanju koristiti pripravke navedene u Tablici 6. (npr. azoksistrobin, trifloksistrobin, penkonazol).

Hrđa (Phragmidium mucronatum) kod nekih sorata ruža može uzrokovati defolijaciju ili potpuni gubitak lišća. Simptomi su uglavnom vidljivi na lišću, makar mogu biti napadnuti i drugi zeleni dijelovi ruža. Obično u rano proljeće s donje strane lišće nastaju malo uzdignuta mjesta narančaste boje (sorusi), dok se na licu zaraženog tkiva pojavljuju žućkaste ili smeđe pjege. Prema kraju vegetacije narančasti sorusi postaju gotovo crni, odnosno nastaje zimska forma bolesti priprema na prezimljenje (teliospore). Uz dovoljno vlage (vlaženje osjetljivog tkiva barem 4 sata) optimalna temperatura za razvoj hrđe je 18-21ºC. Neki pripravci djelotvorni na pepelnicu i zvjezdastu plijesan uspješno suzbijaju i hrđe. Pri suzbijanju koristiti pripravke navedene u Tablici 6. (npr. azoksistrobin, trifloksistrobin, penkonazol, metiram).

Siva plijesan (Botrytis cinerea) je opće raširena bolest koja se jačim intenzitetom javlja u vlažnijim i hladnijim godinama i zaštićenim sustavima uzgoja u kojima se duže zadržava vlaga. Simptomi se uglavnom javljaju na cvjetovima u obliku plijesni s tipičnom prevlakom sive boje. Usmjereno se suzbija samo u tržnoj proizvodnji ruža. Suzbija se primjenom specifičnih botriticida (pirimetanil, fludioksonil & ciprodinil, fenheksamid).

Plamenjača ruže (Peronospora sparsa)nije česta bolest, ali se ponekad pojavljuje u jačem intenzitetu. Promjene nastaju najčešće na lišću gdje dijelovi lista između glavnih žila zadržavaju zelenu boju, dok ostali dio tkiva poprima različite nijanse žute boje. Nakon nekog vremena lišće otpada. Do razvoja plamenjače ne dolazi kad je relativna vlažnost zraka niža od 85 %, niti kad su temperature ispod 5ºC ili više od 26ºC. Pripravci iz skupine ditiokarbamata (npr. metiram) i strobilurini (azoksistrobin, trifloksistrobin) su također djelotvorni na plamenjaču ruže.

Gotovo svake sezone na ukrasnom bilju i grmlju (a naročito ružama) pronalazimo nekoliko vrsta uzročnika bolesti: 1. pjegavosti (Marsonina), 2. pepelnice (Sphaerotheca), 3. hrđe (Phragmidium), 4. sivu plijesan ili trulež cvjetnih organa (Botrytis), 5. jaku populaciju lisnih uši (Aphidae).

Štetnici ruža

Ružina uš (Macrosiphum rosae) se ubraja među veće vrste lisnih uši. Proširena je svuda, a uzgajivači ruža obično početkom svibnja primjećuju brojne nježne kukce na mladim i nježnim izbojima. Velike su svega 1,6-3,3 mm, svjetlozelene boje s tek naznačenim tamnijim pigmentima na kraju proširenog dijela tijela. Oblici koji se razvijaju iz zimskih jaja nemaju krila i neuobičajeno brzo se množe. Sišu biljne sokove, a višak biljnih šećera izlučuju u obliku slatkaste tekućine koju posjećuju mravi. Time uzrokuju dvojaku štetu: “krađom” biljnih sokova bitno zaustavljaju porast cvjetnih izboja ruža, a lučenjem viška slatkaste tekućine pogoduju razvoju gljivica čađavica, čime umanjuju estetski izgled ruža.

Vrsta prezimi kao zimsko jaje na Rosa vrstama, a tijekom lipnja se obično pojavljuju krilati oblici koji se “sele” na različite trave (žitarice, kukuruz). Razvoju i umnažanju ružine uši pogoduju povišene temperature i relativna vlažnost zraka. Ruže valja redovito štititi protiv lisnih uši jer mogu spriječiti ili nagrditi razvoj cvjetnih pupova.

Lipanjsko sušenje cvjetnih izdanka mogu uzrokovati ružine osice. Za razliku od brojnih vrsta štetnih osica u voćarstvu (npr. kruškine, šljivine, jabučne) koje se pojavljuju već u travnju, ružine osice počinju letjeti tek mjesec dana kasnije. Ženke odlažu jaja ispod cvjetnog pupa. Leglicom urežu tkivo izboja i odlože 16-20 jaja. Nakon desetak dana razviju se ličinke, koje narastu do 2 cm, odlaze na lišće i izgrizaju ga. Većina insekticida navedenih kod suzbijanja ružine uši daju zaštitu protiv osice (npr. acetamiprid). Napad crvenog pauka (Panonychus ulmi) se prepoznaje po žućkastom lišću i brojnim sitnim, pokretnim, narančasto-crvenim grinjama. Suzbija se uglavnom u tržnoj proizvodnji ruža primjenom istim pripravcima koji istovremeno smanjuju populaciju kalifornijskog tripsa (abamektin). Iz opisanog je vidljivo da ukrasne ruže napada veći broj bolesti i štetnika. Važno je prepoznati njihov napad i odabrati dovoljno djelotvorne pripravke.

Pročitajte članke iz priloga:

Dobar položaj i uvjeti za uzgoj ukrasnog bilja

Važnije bolesti i štetnici na nekim ukrasnim vrstama

Novi štetnici ukrasnog bilja i problemi

Uzroci sušenja i propadanja smaragdnih tuja

Pesticidi registrirani za amatersku primjenu

Mikrobiološki stimulatori