Na temelju toga, u tijelima EU-a zaključili su da će to što preporučuju biti posve dovoljno da se štetnik iskorijeni ma gdje se pojavio. Međutim, nitko ni je spominjao troškove tih mjera. Oni su znatni i poljoprivrednici ih nastoje izbjeći, to više što nitko nije objasnio jesu li troškovi u usporedbi s možebitnim štetama uopće opravdani!
U Švicarskoj su direktivu EU-a prihvatili djelomice: intenzivnim monitoringom otkrili su manje ili više izolirane točke s populacijom štetnika i zabranili u sljedećoj godini (ili godinama) uzgoj kukuruza na poljima gdje je štetnik bio otkriven. Ta jednostavna mjera pokazala se dosad vrlo uspješnom i štetnika praktički više nije bilo. U zemljama ili pokrajinama gdje ne dobivaju odštetu ili nadoknadu, seljaci ne prihvaćaju mjere propisane u EU-u: niti oni koji su izravno pogođeni pojavljivanjem štetnika, a niti oni koji će u budućnosti najvjerojatnije imati kukuruznu zlaticu u svojim sklopovima kukuruza.
Sadašnja situacija
Pogled samo na izolirane populacije kukuruzne zlatice novootkrivene u 2007. godini ne obećava ništa dobroga. Već u bližoj budućnosti može se očekivati širenje toga opasnog štetnika gotovo u cijeloj Europi. Scenariji EU-a polaze od pretpostavke pojedinačnih izoliranih unošenja štetnika, poslije čega bi slijedilo uspješno ograničavanje širenja. No, kako je praksa već pokazala, takav scenarij za područje istočnoga dijela Bavarske i susjedne Austrije i Češke nije uspio. Američko Sveučilište Purdue svake godine objavljuje karte točaka novoga pojavljivanja i širenja kukuruzne zlatice u Europi. Brojevi u njemačkim regijama oko Bodenskog jezera i Passaua pokazuju da se radi o populacijama koje su tamo već najmanje dvije godine.
Istraživanje Sveučilišta Gottingen dokazalo je važnu činjenicu: ako populacija kukuruzne zlatice ima dovoljno hrane na jednome mjestu, ona nema nikakvog razloga odletjeti na neko drugo mjesto. Na temelju toga može se zaključiti da na području Njemačke i susjednih zemalja postoje populacije tog štetnika koje još nisu otkrivene. Da ih se otkrije trebalo bi osnovati katastar svih površina pod kukuruzom, čak i najmanjih, na kojima se kukuruz uzgaja kontinuirano više godina. Premda bi to bila velika pomoć, pitanje je tko bi to financirao? Dosad još nije uvjerljivo utvrđeno kako je kukuruzna zlatica uopće dospjela u Europu. Jedna nezavisna francuska radna skupina nedavno je na temelju genetičkih razlika pokazala da je prije više godina u najmanje tri odvojena slučaja zapadna kukuruzna zlatica donesena u Europu iz SAD-a. Neki pojedinačni primjerci te zlatice doputovali su zrakoplovima kao slijepi putnici. Veće populacije dopremljene su najvjerojatnije kamionima iz istočnoeuropskih regija u kojima se taj štetnik već bio udomaćio. Neki stručnjaci savjetuju – malo prekasno – da se ograniči i strogo provjerava promet roba iz područja s populacijama tog štetnika. I opet, tko bi to financirao?
Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje
Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
