Dominantna gljivična bolest u plantažnim nasadima kupina na području središnje Hrvatske su patološka palž. i sušenje izdanaka kupina. Također žuta hrđa, siva plijesan ili botritis plodova, te plamenjača kupina.
Dakle, ovu kulturu napadaju posebne kategorije nametnika bilja, jer se radi o vrsti s bienalnim (dvogodišnjim) izdancima, odnosno višegodišnjem nasadu. Višekratna berba plodova kupine traje četrdesetak dana, pa bi fitofarmaceutska sredstva morala zadovoljiti stroge toksikološke zahtjeve. Kupine također napadaju štetni organizmi životinjskog porijekla (pr. kupinova lisna uš, kupinova grinja, kupinova mušica i dr.), a u većim nasadima korovi zahtijevaju mehaničko i kemijsko suzbijanje. U zimskoj rezidbi kupina dominantne sorte bez bodlji Thornfree otklanjaju se dvogodišnji, te svi prekobrojni prošlogodišnji izdanci. Poželjno je i preporučljivo po grmu ostavljati najviše 2 – 3 izdanka dobre kondicije i zdravstvene ispravnosti.
Od patoloških bolesti potencijalno je opasna didimela (lat. = Didymella applanata), koja uzrokuje prijevremeno sušenje i propadanje rodnih izdanaka kupina uoči berbe tijekom ljeta. Bolest se potkraj zime prepoznaje po tipičnim znakovima koji podsjećaju na crnu pjegavost ili fomopsis vinove loze! Zaraženi dijelovi izdanka kupina poprimaju srebrnastobijelu boju, a na njima se pojavljuju sitne crne točkice (plodišta uzročnika bolesti). Takve izdanke je potkraj zime preporučljivo ukloniti iz nasada, a prije početka vegetacije moraju se obvezno spaliti. Početni simptomi bolesti vide se tijekom ljeta na rodnim izdancima = palež, sušenje i odumiranje! Najčešće se već rano ljeti na ovogodišnjim izdancima razviju ovalne pjege različite boje.
Promjera su nekoliko centimetara, a često se pojavljuju uz spavajuće pupove u pazušku peteljke lišća. Te lezije se potkraj ljeta šire, poprimaju čokoladnosmeđu boju i obuhvaćaju dio izdanka između dvaju nodija ili koljenca. Tijekom zime središnji dio odumire i poprima srebrnosivu boju. Na prerezu je drvo i srž smeđe boje.
Slične promjene mogu uzrokovati i neke druge patološke gljivice na izdancima kupina (Elsinoe, Leptosphaeria), pa se sindrom propadanja izdanaka kupina u literaturi često naziva “antraknoza”. Na istoku je vrlo raširena ljubičasta pjegavost kupine (Septocyta ruborum, sin. Rhabdospora ramealis), a iste smo simptome na kupinama primijetili u Slavoniji i Međimurju tijekom 2007. godine (vidi slike), u nasadima podignutim sadnicama porijeklom iz susjedne istočne zemlje. Potkraj zime ili početkom proljeća (od veljače do travnja) formiraju se izdužene ljubičastocrvene pjege. Pjege mogu potpuno pokriti međukoljenca donjeg dijela prošlogodišnjih izdanaka, a štete u nasadima mogu biti do 80 posto.
Iz plodišta uzročnika bolesti, uz dovoljno vlage od travnja do kolovoza oslobađaju se infektivne stanice. One “prenose” bolest na mlade izdanke.
