Štete od zečeva i voluharica u voćnjaku se javljaju tijekom kasne jeseni pa sve do ranog proljeća. U tom razdoblju ovim je štetočinama dostupno malo hrane, a površina tla s vegetativnim pokrovom obično je smrznuta ili je pokrivena snijegom. Stoga su kao hrana zečevima i voluharicama dostupne samo drvenaste kulture. Najčešće voćke, a osobito su ugroženi nasadi u blizini šuma.
Glodavci glođu koru na bazi stabla, oko korjenova vrata te uzduž glavnog korijenja. Ovako izglodane površine mogu oslabjeti voćke, a ujedno su pogodno mjesto za prodor uzročnika bolesti. Mlađa stabla sa sočnijom, mekšom i tanjom korom privlačnija su od starijih stabala s debelom i čvrstom korom. Ona unatoč tome svejedno mogu trpjeti oštećenja. Glodavci, a posebno voluharice preferiraju koru stabala jabuke, kruške su manje primamljive, a tek potom slijede koštičave vrste. Breskve, a ponekada višnje i trešnje mogu biti napadnute, dok su marelice i šljive rijetko meta ovih štetočina.
Pregled voćnjaka na prisutnost glodavaca
Kako ne bi došlo do značajnih oštećenja u voćnjaku, vlasnici trebaju pravovremeno otpočeti pregled nasada na prisutnost aktivnih rupa i tragove aktivnosti glodavaca. Zimi, posebno ako je u nasadu snježni pokrivač, voluharice je teško uočiti. S obzirom da je nemoguće otkriti aktivne rupe kao tijekom vegetacije. U međuvremenu one čine štete na kori voćke. Šštete se uočavaju tek kada snijeg okopni. Kada se radi o visokoj brojnosti voluharica, moguće je opaziti njihove tragove po snijegu. Tragovi kopanja oko debla (posebno mlađih voćaka) potvrđuju njihovu prisutnost i aktivnost.
Nekemijske mjere – zaštita voćnjaka od glodavaca
Zatravljeni voćnjaci češće su izloženi napadu voluharica i zečeva, nego nasadi u kojima se tlo kultivira. Kultivacijom se narušavaju sustavi hodnika po kojima se glodavci kreću i zadržavaju i ubijaju jedinke koje se u njima nalaze. Visoka trava i grane koje se spuštaju nisko prema tlu odlična su zaštita tim štetočinama od njihovih prirodnih neprijatelja. Zato je važno zatravljene površine održavati urednima i pokošenima. Površinu oko baze debla potrebno je kultivirati ili tretirati odgovarajućim herbicidom te ju držati čistom od bilo kakve vegetacije. Sav suhi biljni materijal, sijeno, malč koji mogu služiti kao hrana ili pospješuju zadržavanje tih štetočina, potrebno je ukloniti iz nasada.
Površinu između stabala treba redovito kositi te načiniti široki otkos oko voćnjaka, kako bi se spriječio dolazak glodavaca izvana. Postavljanje klopki za zečeve po nasadima, a također i lov na zečeve uz lovne dozvole, u nekim zemljama dodatna su mjera zaštite od tih štetočina. Također je dobro pospješiti ulogu prirodnih neprijatelja glodavaca – ptica (sova, jastreb, sokol). Tako što ćemo u nasad postaviti stupove visine do 5 metara s „T“ završetkom, kako bismo im omogućili „opažačka“ mjesta i bolju učinkovitost. Važno je da se takve ograde izrade i postave dovoljno visoko oko debla (do oko 90cm), kako ih glodavci ne bi preskočili. Posebno kada je nasad pod snijegom. Odnosno ukopaju dovoljno duboko (15-20cm), kako se, primjerice, voluharice ispod njih ne bi provlačile.
Kemijsko suzbijanje – zaštita voćnjaka od glodavaca
Kemijsko suzbijanje voluharica provodi se primjenom rodenticida sve do proljeća dok su glodavci usmjereni na voćnjake. Kod jake zaraze suzbijanje može otpočeti već prije berbe, a temeljito ga treba provesti odmah nakon berbe. Ručno postavljanje mamaca u aktivne rupe vrlo je učinkovito, ali i zahtjevno ako se radi o velikim nasadima. Mamci se također mogu stavljati u „trapove“, u ili ispod kojih se glodavci rado sakrivaju, načinjene od komada cijevi, uzduž razrezanih guma, crijepova, komada metala i sl. U njima su mamci zaštićeni od neciljanih organizama, ali i vremenskih utjecaja. Ako se za trapove koriste metalni dijelovi ili slični čvrsti materijali, potrebno ih je uklanjati kako u proljeće ne bi oštetili oštrice kosilica. Uvijek je preporučivo ostaviti upozorenja o provođenju suzbijanja rodenticidima u voćnjaku.
