Sektor stočarstva u Hrvatskoj suočen je sa značajnim strukturnim, tehnološkim i organizacijskim izazovima, kao i nedovoljnom produktivnošću te problemom niske konkurentnosti. Iako sektor koristi iznadprosječne izravne potpore, značajna prirodna bogatstva i ima dugogodišnju tradiciju, pogođen je jednim od najjačih silaznih trendova proizvodnje u gospodarstvu. Oni su u zadnje dvije godine dodatno eksplodirali zbog rata u Ukrajini, ali i zbog posljedica korona krize.
Broj goveda je najbolji pokazatelj kretanja oba smjera proizvodnje. Broj goveda je u deset godina, od 2012. do 2021. godine, pao za 5,3 posto (smanjenje za 23.930 goveda). Od 2018. godine broj goveda kontinuirano raste i razmjerno je stabilan, ali najviše zbog velikog uvoza teladi za tov. Sektor govedarstva je u 2020. godini činio samo 37,4 posto poljoprivrednog outputa; 7,5 posto mliječni sektor, a mesno govedarstvo 10 posto outputa, dok udio stočarstva u ukupnoj poljoprivrednoj proizvodnji kontinuirano pada. Proizvodnja mlijeka nezaustavljivo pada, dok je kod mesnog govedarstva znatno stabilnija situacija i primjetna je stagnacija.
To pokazuju podaci iz analize o stanju u sektoru govedarstva, koju je 1. srpnja 2022. godine, na brifingu za novinare u Zagrebu, prezentirala konzultantska tvrtka SMARTER d.o.o., specijalizirana za poljoprivredu i prehrambenu industriju.
-Najteže stanje je u proizvodnji mlijeka. Izuzetno je zabrinjavajuće što Hrvatska proizvodi manje od 50 posto vlastitih potreba za mlijekom – točnije 48 posto. Proizvodnja mlijeka u ukupnoj vrijednosti poljoprivredne proizvodnje sudjelovala je 2012. godine s 13 posto. Ima padajući trend te je već 2014. pala na 11,5 posto. 2020. godine je dodatno pala na tek 7,5 posto. Kontinuirano pada broj mliječnih krava, broj farmi, broj isporučitelja mlijeka, količine proizvedenog mlijeka i količine mlijeka koje se isporučuju prerađivačkoj – mljekarskoj industriji, izjavila je na prezentaciji konzultantica SMARTER-a Zvjezdana Blažić.
Prema njenim riječima, u zadnjih godinu dana broj farmi je dodatno smanjen za 630 farmi. Smanjenje broja isporučitelja mlijeka utječe i na manju proizvodnju mlijeka. Broj farmi koje isporučuju mlijeko mljekarskoj industriji je, od 13.081 isporučitelja u 2012. godini, pao na 3.768 na kraju 2021. godine. Na životu je od nekadašnjeg broja proizvođača ostalo tek oko 28 posto farmi. 75 posto MPG-ova drži samo 20 posto svih muznih krava.
Samo 500-tinjak velikih i modernijih MPG-ova drži jednu trećinu svih krava. Mali i srednji MPG-ovi bilježe pad po broju i veličini stada. Podaci iz analize pokazuju da se brojno stanje krava u Hrvatskoj kontinuirano smanjuje od 2006. godine, uz iznimku jednokratnog povećanja iz 2020. godine. U navedenom razdoblju osobito je izraženo smanjenje broja krava mliječnih i kombiniranih pasmina za čak 48 posto.
–Podatak o značajno većem padu broja farmi od broja mliječnih krava pokazuje da su opstale veće farme. Na početku ulaska u Europsku uniju počele su se zatvarati male farme s nekoliko životinja. Zadnjih godina došlo je do gašenja. I to ne samo manjih, nego i srednjih farmi. U proteklih deset godina, od 2012. do 2021. godine, broj muznih krava pao je s preko 180.500 na 102.333. To znači da smo izgubili preko 40 posto muznih krava. U 2012. godini proizvodnja mlijeka bila je 786 milijuna litara mlijeka, a u 2021. godini 511 milijuna litara mlijeka. To je ogroman pad proizvodnje od čak 34,9 posto. Od 602 milijuna kg mlijeka u 2012., isporuka mlijeka industriji u prošloj je godini pala na 429 kg. To predstavlja pad od 28,7 posto, kazala je Blažić.
Stručnjaci SMARTER-a ističu kako podatak koji govori da se samo oko 75 posto mlijeka koje se proizvede i isporučuje u mljekarskoj industriji, pokazuje kako odnosi u vertikalnom lancu opskrbe nisu do kraja uređeni, a nije kvalitetno riješena ni organizacija otkupa.
Hrvatska u proizvodnji mlijeka ima produktivnost nižu skoro 30 posto u odnosu na prosjek Europske unije i ona također stagnira. U zemljama iz kojih najviše uvozimo mlijeko, Njemačkoj i Mađarskoj, proizvodnja se kreće oko 8.500 kg po kravi. U Hrvatskoj je 4.620 kg (manji za 45 posto). Suprotno proizvodnji mlijeka, potrošnja mlijeka raste te se troši preko 900 milijuna kg mlijeka. Razlika između proizvodnje i potrošnje se namiruje iz uvoza. Tako smo u 2021. godini uvezli sve vrste mliječnih proizvoda u količini od 276.512 tona i vrijednosti 255.613.899 eura. Izvoz mliječnih proizvoda iznosio je 94 milijuna eura.
Naglašavaju kako sva ogromna izdvajanja i objektivno značajna financijska sredstva nisu u konačnici bila dovoljna da bi se zaustavio pad proizvodnje i zatvaranje mliječnih farmi. Zbog toga je potrebno realno sagledati situaciju i poduzeti hitne mjere oporavka. Ova situacija je izuzetno zabrinjavajuća. Prijeti da Hrvatska, uz ovakve negativne trendove, za nekoliko godina ostane bez vlastite proizvodnje mlijeka što je nedopustivo.
-Za proizvodnju mlijeka je ključno osigurati dovoljne količine zemljišta kako proizvođači ne bi morali kupovati skupu stočnu hranu. Svakom farmeru potrebno je osigurati od 1,5 do 2 ha po uvjetnom grlu. Sve kako bi imali vlastitu proizvodnju stočne hrane, ali i imali dodatni prihod od ratarskih proizvoda. Mliječne farme bi trebale ući u prioritetne projekte ugradnje solarnih panela na štale. Sve kako bi im se omogućila jeftinija energija te diverzifikacija prihoda.
–Uz to potrebna je i jaka savjetodavna služba kao potpora za uvođenje novih znanja i tehnologija, osiguranje značajnih sredstva za investicije u opremanje farmi suvremenim strojevima/robotima za mužnju te drugim digitalnim uređajima za upravljanje farmama, a proizvođačima je potrebna i edukacija iz farmskog managementa. Važno je i jačanje proizvođačkih organizacija. Isto tako i osiguranje primjene Mliječnog paketa kroz potpisivanje godišnjih ugovora s prerađivačkom industrijom, neka su od rješenja koja je iznijela konzultantica Zvjezdana Blažić.
Predlažu i da, se obzirom na veliku koncentraciju preradbenih kapaciteta te dominaciju tri najveće mljekare koje u potpunosti vladaju tržištem, industrija primarnim proizvođačima omogući plaćanje prosječne cijene litre otkupljenog mlijeka na nivou prosjeka Europske unije. U svibnju je cijena sirovog kravljeg mlijeka u Hrvatskoj bila niža od prosjeka Europske unije za 16,5 posto. Isto tako mljekarsku industriju treba osloboditi maksimalno svih parafiskalnih nameta i PDV-a na mliječne proizvode; uz uvjet transparentne potpore koje one trebaju pružiti primarnim proizvođačima mlijeka, predlažu stručnjaci SMARTER-a.
–U strategiji hrvatske poljoprivrede predstavljeni su ciljevi za mliječni sektor te cijeli niz aktivnosti kako ostvariti te ciljeve, ali te aktivnosti su i dalje usmjerene na potpore, a ne na rješavanje navedenih strukturnih nedostataka sektora. Stalno se gasi vatra i donose kratkoročna rješenja za brojne hitne situacije i otklanjanje štetnih posljedica. Pri tome se ne rješavaju glavni problemi ovog sektora, zaključila je Zvjezdana Blažić u dijelu prezentacije vezano za proizvodnju mlijeka.
Mesno govedarstvo
Kada je riječ o proizvodnji mesa, stručnjaci SMARTER-a ističu kako je sektor mesnog govedarstva vrlo zahtjevan zbog visokih troškova uzgoja, proizvodnje, prerade i marketinga. Gospodarski je važan jer stvara radna mjesta na ruralnom prostoru zbog geografskih i klimatskih uvjeta povoljnih za uzgoj goveda. Mesno govedarstvo sudjeluje s 10 posto u ukupnoj vrijednosti poljoprivredne proizvodnje. Broj mesnih goveda razmjerno je postojan, ali samo zbog velikog uvoza teladi. Broj proizvođača goveda je također u padu, a uzgojem mesnih goveda se bavi oko 70.000 PG.
–Potrošnja goveđeg mesa je u padu. Proizvodnja goveđeg mesa oscilira od godine do godine, ali je pad manji – oko 8 posto. Količinski i vrijednosno raste uvoz, a izvoz značajno fluktuira. Broj zaklanih goveda pao je za 12,2 posto od 2014. do 2021. godine uz velike godišnje oscilacije. Polovicu ukupne proizvodnje goveđeg mesa čini telad za tov i klanje iz uvoza. Oko 30 posto teladi iz uvoza izvezeno je nakon tova na Bliski istok (Libanon) ili u Europsku uniju (Italija, Austrija).
U SMARTER-u napominju kako izravna plaćanja imaju veliku ulogu u mesnom govedarstvu (značajnije u tovu junadi od sustava krava tele). Manji i srednji proizvođači u tovu junadi ostvaruju vrlo nisku profitabilnost, odnosno imaju nisku bruto maržu. U sustavu govedarske proizvodnje krava – tele proizvođači koji imaju zatvoreni proizvodni i reproduktivni sustav ipak ostvaruju veću dodanu vrijednost.
–Proizvodno vezane potpore za tov junadi se odobravaju od 130 do 140 tisuća goveda u iznosu 700 kn/govedu (2020. godina). To je smanjenje s ranijih 850 kuna. Proizvodno vezane potpore za krave dojilje (sustav krava tele) se odobravaju za 50.000 goveda u iznosu 1.050 kuna. Iako broj gospodarstava u sustavu krava tele značajno pada, broj grla se uspio zadržati na razini od 50.000; s tim da je potpora po grlu značajno rasla.
–Udio izravnih potpora u bruto dohotku u prosjeku iznosi oko 50 posto za PG-ove koji se bave tovom junadi. Iako hrvatski uzgajivači pokazuju veliku dohodovnu ovisnost o izravnim potporama, to je djelomice potaknuto niskim prihodima, a ne prekomjernim izravnim plaćanjima, jer su one niže od potpora poljoprivrednih proizvođača u većini zemalja Europske unije. Naše je mišljenje da je ovo sektor koji ima izrazito jak proizvodni i izvozni potencijal, naglasila je Blažić.
SMARTER je Ministarstvu poljoprivrede predložio poseban Program „RAZVOJA GOVEDARSKE PROIZVODNJE REPUBLIKE HRVATSKE“. On ima ključni operativni cilj – povećanje teladi za tov, u svrhu smanjenja uvoza i osiguranja junećeg mesa za izvoz. Pilot projekt se predlaže provesti na području Banovine. Ona ima idealne uvjete za provođenje ovog Programa te proizvođače koji mogu biti nositelji i savjetnici u provođenju Programa.
Izvor: https://smarter.hr/
