Mirisne cvjetne vrste pojavljuju se u prirodi i vrtovima još od ranog proljeća pa sve do jeseni. Ruža je kraljica cvijeća, vjerojatno ne samo zbog raznolikosti i ljepote cvjetova, već i očaravajućeg mirisa. No, nije jedina koja se odlikuje ugodnim mirisom.
Preporučljivo ih je saditi uz mjesta gdje se duže vremena zadržavamo u vrtu, npr. uz mjesta za opuštanje i sjedenje.
Mirisna ljubičica (Viola odorata L.)
Mirisna ljubičica je zeljasta trajnica koja među prvima procvate u proljeće. Cvjetovi promjera 1-2 cm najčešće su tamnoljubičasti te je po njihovoj boji vrsta i dobila ime, ali obična ljubičasta, blijedo ružičasta ili bijela boja, također su vrlo česte. Kao ukrasna vrsta može se koristiti: za sadnju u vrtove kao trajnica; za rez, iako cvjetovi kratko traju; kao lončanica, premda vani uobičajeno, kod nas nema tradiciju. Zahvaljujući ugodnom mirisu, bogatstvu boja cvjetova te relativno lakom uzgoju, ljubičica je u prošlosti smatrana nezaobilaznom trajnicom u dobro uređenim vrtovima.
Izvrsna je kao pokrivač tla na zasjenjenim mjestima. Na teško dostupnim mjestima može se koristiti za stabilizaciju strmina jer kad razvije gusti pokrov nema potreba za dodatnim održavanjem, plijevljenjem od korova ili košnjom. Iako preferira stanište u djelomičnoj sjeni, tolerantna je pa će se razvijati i na osunčanom mjestu sve dok u tlu ima dovoljno vlage. Uspijeva na različitim tlima, ali najviše voli hladna, humusna tla s dobrom drenažom. Raste čak i na kamenim zidovima, a podnosi temperature i do – 20 °C.
Presličica (Muscari botryoides Mill.)
Presličica vrsta je samonikla u srednjoj i sjevernoj Europi. Uspravni, zeleni listovi, uski su i dugački poput listova trave, sjajni, plavkastozelene boje. Izbijaju iz okrugle ili nešto izdužene lukovice promjera 1-3 cm. Blago mirisni cvjetovi, modri, okrugli ili valjkasto zvonoliki, nalaze se na kratkim cvjetnim stapkama. Cvate tijekom travnja. Zbog niskog rasta može se saditi kao rub cvjetnim gredicama ili kao lončanica u ukrasnim posudama.
Zumbul (Hyacinthus orientalis L.)
Zumbul je lukovičasta trajnica porijeklom iz jugozapadne Azije, južne i središnje Turske, sjeverozapadne Sirije, Libanona i sjevernog Izraela. Lukovica je krupna, 3-7 cm. Iz ove cvjetne vrste izbijaju jezičasti listovi, izbrazdani, poluuspravni, sjajni, dugi 15-35 cm i 1-3 cm široki, do pune veličine se razviju nakon cvatnje. Cvatne stapke nose guste valjkaste klasove mirisnih cijevastih cvjetova, jarkorumenocrvenih, modrih ili bijelih sa 6 svinutih latica. Koristi se za sadnju na cvjetne gredice za cvatnju rano u proljeće, a zbog niskog rasta može se saditi u ukrasne posude ili specijalne vaze i do cvatnje uzgajati samo u vodi. Vrsta je otrovna.
Đurđice (Convallaria majalis L.).
Đurđice su zeljaste višegodišnje biljke koje se često šire pomoću podzemnih stabljika zvanih rizomi tvoreći tako prave otoke. Stabljike narastu do 15-30 cm visine, s jednim ili dva lista dugačka 10-25 cm. Kod ove cvjetne vrste stabljike imaju dva lista i grozd od pet do petnaest malih, bijelih, zvonolikih, mirisnih cvjetova na vrhu stabljike. Cvjetovi imaju šest bijelih (rijetko ružičaste) latica, srasli su u osnovi u obliku zvona, promjera 5-10 mm i slatkastog mirisa. Cvatu krajem travnja, početkom svibnja. Plod je mala narančastocrvena bobica promjera 5–7 mm koja sadrži nekoliko velikih sjemenki bjelkaste do smećkaste boje koje kad se osuše izgledaju kao prozirne okrugle perle promjera 1- 3 mm.
Đurđica je vrsta polusjene i mezofilnog tipa koja preferira topla ljeta. Voli umjereno vlažna, ocjedita tla, kisela do umjereno alkalna, s poželjno obilnom količinom humusa. Pripada u euroazijske i suboceanske cvjetne vrste koje žive u planinama do nadmorske visine do 1500 m. Jednom kad se zasadi na odgovarajuće mjesto, sama će se proširiti bez ikakve njege.
Proljetni klinčić (Dianthus gratianapolitanus Vill)
Proljetni klinčić cvate po prilici u isto vrijeme kad i đurđice.To je jastučasta trajnice visine 10-20 cm. Listovi su uski, sivozelene ili plavosive boje, a cvate u svibnju i lipnju nježno ružičastim, ružičastocrvenim ili bijelim cvjetovima slatkog mirisa.
Mirisava grahorica (Lathyrus odoratus L.)
Mirisava grahorica je jednogodišnja penjačica porijeklom sa Sredozemlja: južne Italije, Sicilije, Cipra, Egejskih otoka. U Europi se uzgaja od 17. stoljeća, a naročito je bila popularna u viktorijansko vrijeme. Četverouglata stabljika je razgranata, visoka 1-2 m, viticama se prihvaća za tanku armaturu (žica). Listovi su okruglasto srcoliki i hrapavi.
Cvjetovi su u skupinama od 5 do 7 cvjetova, promjera 2-3,5 cm, karakterističnog oblika leptira (porodica lepirnjače – Fabaceae), a pojavljuju se u bojama od bijele, nježno ružičaste, ružičaste, ružičasto crvene do ljubičaste, ugodnog slatkastog mirisa. Koristi se za stvaranje jednogodišnjih barijera, ali je vrlo cijenjena i kao cvjetna vrsta za rez. Najbolje je sjeme posijati sredinom ožujka u posudice, a kad su biljke dovoljno razvijene presaditi ih na sunčani položaj ili u polusjenu, u dobro ocjedito tlo s dosta vlage. Za vrijeme suša obavezno je redovito zalijevanje. U suprotnom, doći će do preuranjenog kraja vegetacije.
Ukrasni duhan (Nicotiana × sanderae ‘Crimson Rock’ )
Ukrasni duhan je grmolika jednogodišnja biljka, visine do 60 cm, promjera 30 cm. Listovi kod ove cvjetne vrste su jajoliki, umjereno zeleni, ljeti i početkom jeseni stvara tubaste, jarkozagasitocrvene cvjetove duge do 8 cm koji mirišu noću. Serija ‘Nicki’ je nižeg rasta, visine do 38 cm, a cvate u širokom rasponu boja od bijele, ružičaste, crvene i grimizne. Izvrsno ga je saditi uz mjesta gdje se uvečer sjedi kad miris najviše dolazi do izražaja.
