Hrvatske izvorne pasmine stotinama i tisućama godina u neposrednom su suživotu s stanovništvom ruralnih i urbanih područja. One su bile odraz potreba stanovništva i okruženja u kojem su uzgajane i korištene. Suživot s pasminama utkan je u svakodnevnicu ondašnjeg stanovništva koje je svoje pasmine nazivalo „blagom“. Izvorne pasmine živi su spomenici minulih vremena, te čine dio identiteta naših ruralnih područja.

Foto: Ante Ivanković

Pročitajte povezane članke:

Očuvanje, revalorizacija i komercijalizacija izvornih pasmina

Izvorne pasmine goveda 

Izvorne pasmine ovaca

Izvorne pasmine koza

Izvorne pasmine konja i magaraca

izvorne pasmine svinja

Izvorne pasmine peradi 

Prethodni članakFantastičan Wine ViP Event u Zagrebu 
Sljedeći članakOčuvanje, revalorizacija i komercijalizacija izvornih pasmina
prof.dr.sc. Ante Ivanković
Redoviti profesor na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: uzgoj i korištenje goveda, uzgoj i korištenje konja, programi zaštite autohtonih pasmina. Rođen je 1969. godine. Diplomski studij okončava 1994. godine od kada je djelatnik Zavoda za specijalno stočarstvo Agronomskog fakulteta u Sveučilišta u Zagrebu. Doktorski rad obranio je 2001. godine na Biotehničkom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. U znanstveno nastavno zvanje redovitog profesora izabran je 2011. godine. Znanstveni interes usredotočen je na sustave i tehnologije proizvodnje govedskog mesa i kravljeg mlijeka, uzgoj i korištenje kopitara, suvremene biotehnologije i metode uzgoja, očuvanje farmskih genetskih resursa, etiku korištenja i dobrobit domaćih životinja. Na programu studija Agronomskog fakulteta koordinator je tri modula preddiplomskog, tri modula diplomskog i jednog modula poslijediplomskog studija te suradnik na više modula. Pod njegovim mentorstvom izrađeni su brojni diplomski radovi, četiri magistarska rada, te pet disertacija. Sudjelovao je u radu pedesetak međunarodnih i domaćih znanstvenih konferencija. Kao autor ili koautor objavio je veći broj znanstvenih radova indeksiranih u međunarodnim bazama te veći broj stručnih i popularnih članaka. Vodio je dva znanstvena te više razvojnih projekta. Kao autor/koautor objavio je sveučilišne udžbenike ''Konjogojstvo'' i ''Očuvanje biološke baštine u stočarstvu'', ''Sigurnost hrane'' te priručnik ''Jahanje''. Od 2004. nacionalni je koordinator za očuvanje animalnih genetskih resursa pri FAO. Aktivno sudjeluje u radu domaćih i inozemnih strukovnih udruženja (EAAP, IDF, DAGENE, ERFP). Dobitnik je ''Godišnje državne nagrade za znanost'' za 2000. godinu.