Prilog broja:Sjetva okopavina

83

""

Sjetva okopavina je najznačajniji posao koji se obavlja na oranicama tijekom travnja.
Najzastupljenije okopavinske kulture na poljoprivrednim površinama u Hrvatskoj su kukuruz, soja, suncokret, šećerna repa, krumpir i duhan.

U 2015. godini zabilježeno je smanjenje površina zasijanih šećernom repom za otprilike 8 000 ha, u odnosu na višegodišnji prosjek. Nasuprot tome, u tablici 1 može se uočiti značajno povećanje površine zasijane sojom u 2015. godini, u odnosu na prethodne godine. Jedan od razloga tog povećanja jesu novosti koje donosi Program izravnih plaćanja za razdoblje od 2015. do 2020. godine, među kojima je provođenje poljoprivrednih praksi korisnih za klimu i okoliš.

Soja je poljoprivredna vrsta koja fiksira dušik, pa površina oranica zasijana sojom u glavnom roku sjetve zadovoljava uvjet ekološki značajne površine (Uz izračun prihvatljive površine: 1 hektar površine zasijane sojom iznosi 0,7 ha ekološki . godinu, jest da će korisnik potpora ostvariti plaćanja za prihvatljive površine pod sojom(osnovno plaćanje, zeleno plaćanje, proizvodno vezana potpora za krmne protznačajne površine). Novost u odnosu na prošlu godinu, a koju propisuje Pravilnik o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2017einske usjeve) na kojima je soja proizvedena od certificiranog sjemena genetski nemodificirane soje u količini od najmanje 80 kg/ha prijavljene površine soje.

Kukuruz je najzastupljenija poljoprivredna vrsta u RH i zauzima prosječno 33,6% sjetvenih površina u ukupnim poljoprivrednim površinama evidentiranima kao oranice i vrtovi u promatranom razdoblju od pet godina. Zastupljenost okopavinskih vrsta na poljoprivrednim površinama u Republici Hrvatskoj kao i postignuti prosječni prinosi u razdoblju 2011. do 2015. godine prikazani su u tablicama 1 i 2.
Struktura ukupnih površina zasijanih kukuruzom i pripadajući prosječni prinosi, dakle kukuruz namijenjen proizvodnji suhog zrna i kukuruz proizveden za zelenu krmu, prikazani su u tablici 2.
TABLICE 1. I 2. MOŽETE VIDJETI U TISKANOM IZDANJU GOSPODARSKOG LISTA BROJ 6/2017.
Prema zastupljenosti u sjetvenim površinama u Republici Hrvatskoj, šesta okopavinska vrsta je tikva uljanica.

Međutim, površine koje zauzima ova poljoprivredna vrsta ne evidentiraju se zasebno u podacima koje prikuplja i obrađuje Državni zavod za statistiku. Prema podacima Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, u 2015. godini površine zasijane tikvom uljanicom su iznosile ukupno 4577 ha. Korisnik potpora kao dokaz treba do 15. listopada 2017. godine podružnici Agencije za plaćanja dostaviti sljedeće dokumente:
• kopiju računa o plaćenom komercijalnom sjemenu kojeg koristi te godine ili drugi dokument kojim se može dokazati porijeklo i količina sjemena
• certifikat s vreće kojeg će mu Agencija za plaćanja nakon poništavanja vratiti ili certifikat o sjemenu uz otpremnicu Hrvatskog centra za poljoprivredu, hranu i selo.

O čemu voditi računa pri sjetvi?
Jedna od najvažnijih agrotehničkih mjera u proizvodnji okopavina je izbor hibrida/sorti i sjetva. Zajedničko svojstvo kultivara kod okopavinskihokopavinskih vrsta je da se kasniji hibridi/sorte zbog nešto duže vegetacije siju u istočnim područjima Hrvatske, a raniji u zapadnim. Genetski potencijal prinosa kod kasnijih hibrida/sorti je veći, u odnosu na rane. Kasniji hibridi/sorte su većeg habitusa i siju se rjeđe u odnosu na rane. Rok sjetve i gustoća sklopa trebaju biti prilagođeni ekološkim uvjetima uzgoja i odabranom hibridu/sorti.
Pri sjetvi je potrebno voditi računa o nekoliko čimbenika: izboru hibrida/sorte, kvaliteti i količini sjemena, gustoći sklopa,roku, načinu i dubini sjetve.
Budući da su okopavine poljoprivredne vrste koje se siju na rjeđi sklop (manji broj sjemenki po jedinici površine), važno je prilikom sjetve postići optimalan sklop za svaki odabrani hibrid/sortu ovih poljoprivrednih vrsta.
No, prije sjetve trebalo je na vrijeme„zatvoriti zimsku brazdu“.

Blananje (vlačenje) se preporuča obaviti tijekom ožujka, čim „pobijele“vrhovi brazda, odnosno čim se tlo dovoljno prosuši.

Grebenasta površina brazda je vrlo velika i zato se gubi mnogo vlage.
Blanjanje služi za prekid kapilariteta i sprječavanje evaporacije (isparavanja), razbijanje pokorice na nezasijanom tlu i ravnanje površina. Preporučuje se provesti na lakšim tlima stabilne strukture, i to u dijagonalnom ili poprečnom smjeru u odnosu na brazdu.
Blanja plitko zadire u tlo, svega 3-5 cm, dobro ga poravnava i prekida kapilarni uspon vode.
Blanjanje se ne preporučuje na teškim, ljepljivim tlima. Dalje u tekstu navode se osnovne informacije važne za sjetvu okopavinskih vrsta redoslijedom prema roku sjetve.


Šećerna repa

Od svih okopavina šećerna repa ima najveće zahtjeve prema tlu. Ipak je ona „kraljica“ ratarskih kultura. Za uspješan uzgoj šećerna repa zahtijeva puno hraniva i duboka, plodna i rahla tla koja omogućavaju pravilan razvoj korijena. Osim toga, za rast i razvoj treba tla dobre strukture bez sklonosti stvaranju pokorice, neutralne do slabo kisele reakcije (pH 6,8-7,2) s razinom podzemne vode ispod 1,2 m. Uzgoj šećerne repe u plodoredu je obvezan. Na istoj površini može se uzgajati svake pete godine. Dobri predusjevi su kulture koje rano napuštaju tlo i omogućavaju pravovremenu obradu i gnojidbu (strne žitarice i soja).

 Šećerna repa je prva okopavina s kojom počinje proljetna sjetva. Početak sjetve ovisi o temperaturi sjetvenog sloja (na dubini 5 cm).
Kad ona dostigne 6 – 8oC sjeme ima optimalne uvjete za rast i razvoj. Otprilike je to nakon 10. ožujka u istočnim krajevima, pa do 10. travnja u zapadnim dijelovima RH. Stoga je sjetva šećerne repe na velikom dijelu sjetvenih površina već završila. Šećerna repa se danas sije na konačan sklop na međuredni razmak od 45 ili 50 cm s razmakom u redu od 16 – 20 cm. Dubina sjetve iznosi 2 – 3 cm. Poljoprivredni proizvođači koji još nisu obavili sjetvu, neposredno prije sjetve trebaju predsjetveno obraditi tlo sjetvospremačem.

Nakon nicanja sklop bi trebao biti 90.000 do 100.000 biljaka po hektaru.

Takav sklop nakon nicanja osigurava optimalni sklop tijekom vegetacije od 85.000 do 95.000 biljaka po hektaru. Pri postignutom sklopu manjem od 70.000 biljaka/ha znatno su smanjeni prinos i kvaliteta, a usjeve ispod 60.000 biljaka/ha potrebno je presijati. Za sjetvu se koristi dorađeno (pilirano), genetski jednoklično sjeme. Potrošnja sjemena računa se u sjetvenim jedinicama (1 sjetvena jedinica =100.000 sjemenki/pileta). Masa sjetvene jedinice ovisi o apsolutnoj masi sjemena i iznosi 1,5 do 2,5 kg. Za sjetvu jednog hektara potrebno je 1,1 – 1,3 sjetvene jedinice.Prorahljivanje tla međurednom kultivacijom neophodno je kod uzgoja šećerne repe, radi disanja korijena. Obavlja se u nekoliko navrata (1 – 3), prvi put sasvim plitko (3- 4cm), a kasnije do 10-ak cm dubine. Ova se mjera njege provodi do zatvaranja redova, a višekratna kultivacija daje rezultate kroz brži i ujednačeniji porast biljaka, te bolji razvoj nadzemnog i podzemnog dijela šećerne repe.
Poljoprivredni proizvođači, korisnici potpora za proizvodnju šećerne repe ostvaruju pravo na proizvodno vezanu potporu, ako proizvode šećernu repu na najmanje 1 hektaru prihvatljive površine.
Postoje tri osnovna tipa šećerne repe s obzirom na postotak šećera u korijenu i dužinu vegetacije:
• Z-tip (šećernate sorte) duljine vegetacije najmanje 160 dana koje daju niži prinos, a povećan sadržaj šećera i pogodne su za ranije rokove vađenja
• N-tip (normalne sorte) duljine vegetacije od 170 – 190 dana koje daju osrednji prinos s osrednjim sadržajem šećera, a pogodne za srednje rokove vađenja
• E-tip (prinosne sorte) duljine vegetacije 180 – 200 dana koje daju visoke prinose s manjim sadržajem šećera i pogodne su za kasnije rokove vađenja.
Danas su u proizvodnji uglavnom zastupljene sorte Z-tipa

""

Suncokret
Suncokret ne podnosi uzgoj u monokulturi. Na istoj parceli može se ponovno sijati tek nakon 5-6 godina (minimalno 4 godine) radi pojave bolesti i štetnika. Dobri predusjevi suncokretu su strne žitarice i kukuruz, a loši šećerna repa i lucerna jer u sušnim godinama jako isušuju tlo. Da bi se osiguralo brzo i ujednačeno nicanje i bolje iskorištavanje zimske vlage za klijanje, sjetvu suncokreta treba započeti kada se temperatura sjetvenog sloja ustali na 8oC, a to je u našim uvjetima prva i druga dekada travnja. Kasniji hibridi, duže vegetacije, siju se ranije. Dubina sjetve je 4-6 cm, ovisno o tipu tla i krupnoći sjemena. Na težim tlima sije se pliće, a na laganijim dublje.
Sitnije sjeme sije se pliće. Suncokret se sije na međuredni razmak 70 cm, a razmak u redu varira od 18 do 32 cm, a ovisi o upotrebnoj vrijednosti sjemena i preporučenom sklopu za pojedini hibrid. Suncokret je najbolje sijati preciznim pneumatskim sijaćicama s odgovarajućim pločicama.
Nakon sjetve suncokreta u suho tlo dobro je površinu povaljati. U slučaju jakih kiša u razdoblju od sjetve do nicanja može se stvoriti pokorica koju je potrebno pravovremeno razbiti drljačom ili rotacionom kopačicom. Međuredna kultivacija je redovita mjera njege suncokreta, jer se njome utječe na prozračnost tla, čuvanje vlage i smanjenje brojnosti korova. Prva kultivacija treba se obaviti na dubinu 8-10 cm, kad suncokret ima 3-4 stalna lista, a drugu na dubinu 10-12 cm, kad je suncokret visok 40-50 cm. Zajedno s kultivacijom obavlja se i prihrana suncokreta dušičnim mineralnim gnojivima (na slabije plodnim tlima).
Suncokret je dobar predusjev većini ratarskih kultura. Može se uzgajati na gotovo svim tipovima tala, ali treba izbjegavati tla bogata dušikom, jer se razvija bujna lisna masa i glavica, a biljke su slabije otporne na nepovoljne uvjete (suša, bolesti i dr.). Suncokret uspijeva na tlima slabo kisele do slabo alkalne reakcije (pH 5,7 – 8,0).

Soja… s tabličnim prikazom dozrijevanja soje po grupama

Kukuruz…s tabličnim prikazom Optimalne gustoće sklopa u berbi ovisno o grupi dozrijevanja kukuruza

Tikva uljanica ( uljna buča )…

Gnojidba okopavina…

CJELOKUPNI TEKST S FOTOGRAFIJAMA I TABLICAMA MOŽETE PROČITATI U TISKANOM IZDANJU GOSPODARSKI LIST BROJ 6/2017.

 

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakMinistar Tolušić otvorio radionicu o prevenciji i otkrivanju prijevara u korištenju EU fondova
Sljedeći članak2000 pilenki domaćinstvima na kojima je zbog utvrđene ptičje gripe eutanizirana perad
Avatar
Zaposlena u Savjetodavnoj službi na radnom mjestu više koordinatorice za ratarstvo s mjestom rada u Koprivnici. Rođena u Bjelovaru, a srednju školu matematičko - informatičkog smjera završila u Koprivnici 1984. godine. Diplomirala je 1989. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na ratarskom smjeru gdje je i magistrirala 2011. godine. Rođena je 1966. godine u Bjelovaru. Srednju školu matematičko - informatičkog smjera završila je u Koprivnici 1984. godine. Diplomirala je 1989. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na ratarskom smjeru, obranivši temu diplomskog rada naslova: “Izbor sorte i gnojidba uljane repice za područje Đelekovca”. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, znanstveno polje Agronomija, znanstvena grana Genetika) završava 2011. godine obranivši magistarski rad naslova: “Agronomska svojstva kultivara virdžinijskog duhana kod različite opskrbljenosti tla dušikom” izrađen pod vodstvom prof. dr. sc. Vinka Kozumplika. Od 1989. godine radi u "Podravki" d.d. prehrambenoj industriji u Koprivnici, na poslovima glavnog tehnologa-istraživača u cjelini Istraživanja i razvoj - Razvoj poljoprivrede, na pokušalištu “Danica”. Tijekom devet godina radi na ispitivanju adaptabilnosti kultivara povrća namijenjenog industrijskoj preradi, na agro-okolišne uvjete sjeverozapadne Hrvatske. Od 1998. godine zaposlena je u Hrvatskom zavodu za poljoprivrednu savjetodavnu službu na poslovima savjetnika za ratarstvo, u Područnom odsjeku Koprivničko-križevačke županije (danas Savjetodavna služba). Certificirani je sudac za natjecateljsko oranje, te je sudjelovala u organizaciji 59. svjetskog natjecanja u oranju u Biogradu na Moru 2012. godine. Suradnica je u Gospodarskom listu i Mljekarskom listu, kao i u lokalnom tisku.