Ratarstvo

U organizaciji Hrvatskog agronomskog društva i u suradnji s brojnim poljoprivrednim i znanstvenim institucijama, u Šibeniku je održan četvrti međunarodni znanstveni skup pod nazivom: „Hrvatsko oplemenjivanje bilja, sjemenarstvo i rasadničarstvo i europske integracije“.

Nedostatak oborina u proljetnim mjesecima rezultirao je nižim prinosima krmnih kultura. Da bismo nadoknadili umanjeni prinos, možemo iskoristiti mogućnost sjetve u postrnom roku, nakon žetve ranih ozimina (uljana repica i ječam).Vrlo često to nije moguće, ovisno o svakoj pojedinoj parceli, jer su najvažniji čimbenici za uspjeh sjetve u postrnom roku, vlaga i temperatura. Manjak vlage i visoke temperature utječu na vrlo brzo isušivanje površinskog sjetvenog sloja i otežavaju klijanje i nicanje posijanih kultura. Prednost imaju tla s visokom podzemnim vodama i parcele uz rijeke, potoke i slično.

Kukuruz se može sijati i kad prođu najpovoljniji rokovi za sjetvu, i to od sredine svibnja pa sve do početka srpnja, ali uz sve niže i niže prinose.

Proizvodnja graška, lupine ili graha se smanjuje. Njihovo oplemenjivanje jedva napreduje. Alternativa može postati heljda. I njeno oplemenjivanje je zapušteno, ali se pokreće od XI. međunarodne konferencije o heljdi, održane 2010. u Rusiji (Orjol). Heljda je u pojedinim zemljama važna biljka za prehranu. Godišnja je proizvodnja veća od 1,4 milijuna tona, od čega u Rusiji 564.000 t, Kini 200.000 t, Ukrajini 188.000 t, ali i u Francuskoj 115.000 t, USA 83.000 t i tako dalje. Susjedna Slovenija drži do heljde, koristeći ju osim za razne tjestenine, kekse i umake također i za kruh od heljde i pšenice.

U Hrvatskoj su se duhanske presadnice tradicionalno uzgajale u gredicama natkrivenim polietilenskom folijom. Nedostatak takve proizvodnje jest potreba za velikom površinom gredica, velika potreba ljudskoga rada, prerastanje presadnica, neujednačenost presadnica i oštećenje korijena presadnica, loše primanje presadnica nakon sadnje u polje i neujednačen usjev za berbu listova, što rezultira nižim prinosom i, posebno, lošijom kvalitetom lista.

Gorušica je jednogodišnja biljka iz porodice Brassicaceae. Tri su tipa gorušice: žuta ili bijela, smeđa i crna.

Svako polje kukuruza nakon nicanja treba pregledati i utvrditi ostvarene sklopove. U slučaju vrlo rijetkih sklopova treba donijeti odluku o tome da li presijavati kukuruz ili ne.

Proizvodnja buča za ulje (Cucurbita pepo L. var. oleifera) u Hrvatskoj ima dugu tradiciju, osobito u Međimurju i Podravini. Uvođenjem strojeva za ubiranje plodova i izgradnjom malih uljara za preradu, poraslo je zanimanje za proizvodnju bučinih sjemenki namijenjenih preradi u ulje.

Ozime smjese krmnoga graška i žitarica kao zelena krma daju vrlo visoke urode kvalitetne krme. Nažalost, osim u rijetkim slučajevima te se smjese vrlo malo ili uopće ne siju. Mogu se koristiti za zelenu krmu, višak se može silirati, a zrele se mogu i ovršiti za zrno (koncentrat). Nakon preoravanja strni, ove smjese ostavljaju 80 - 160 kg/ha dušika u tlu, i to na raspolaganju idućoj kulturi, a potječe od simbiotskog vezivanja dušika iz zraka, koje su vezale kvržice, tj. bakterije koje žive na korijenu graška.

Ovisno o tipu tla i vremenskim prilikama, osnovna gnojidba kukuruza obavlja se ujesen ili u proljeće. Skidanje predkulture ujesen uvjetuju vremenske prilike. Ako nema oborina, skidat će se ranije pa se u tom slučaju može obaviti pravodobna osnovna gnojidba i obrada tla.

Pšenica je ratarska kultura i jedna od osnovnih kultura u ljudskoj prehrani. Budući da se dobro prilagođava klimi i tlu, ima puno vrsta, odlika i kultivara, može se uzgajati u gotovo cijelom svijetu.

Posljednjih godina poraslo je zanimanje za proizvodnju uljane repice za prehrambeni i neprehrambeni lanac u R. Hrvatskoj. Međutim, trenutačni kapaciteti za primarnu preradu uljane repice (tještenje ulja i skladištenje sačme) u nas su nedovoljni, te domaći prerađivači (uljare i tvornica za proizvodnju biodizelskog goriva) kao sirovinu koriste i druga sirova ulja, obično uvezena po nižoj cijeni.

Kukuruz se može sijati i kad prođu najpovoljniji rokovi za sjetvu, i to od sredine svibnja pa sve do početka srpnja, ali uz sve niže i niže prinose.

Cikorija se uzgaja zbog zadebljaloga mesnatoga i sočnog korijena, koji se osušen i pržen prerađuje u kavovine. Zahvaljujući “fruktošećerima” ili oligosaharidnim ekstraktima, cikorija se koristi za mnoge prehrambene proizvode kao što su saharini, edulkuranti ili razgrađivači masti. Iz svježeg korijena izlučuje se inulin i koristi u farmaceutske svrhe (čajevi i kapsule od cikorije). Cikorija se koristi i u narodnoj medicini kao ljekovita biljka (korijen, cvijet i listovi). Inulin utječe na lučenje inzulina i glukagona pa samim time regulira metabolizam lipida i ugljikohidrata te razinu glukoze u krvi. Svježi korijen cikorije sadržava 13 - 19 % inulina.

Hibridi kukuruza imaju svoje značajke poput rodnosti i drugih gospodarskih i agronomskih svojstava, koja određuju njihovu vrijednost i zato ih treba poznavati kako bi se mogao izabrati što bolji hibrid za sjetvu.

Klimatske prilike tijekom jesenskog razdoblja 2007. godine za sjetvu pšenice uglavnom nisu bile povoljne. Zbog obilnih količina oborina tijekom listopada, zaustavljeni su svi radovi na slavonskobaranjskim poljima.