Stočarstvo

Danas mliječne farme djeluju u vrlo promjenjivom okruženju, pod fizičkim i tržišnim utjecajima. Poljoprivrednici stoga trebaju implementirati nove tehnologije i prakse koje su u skladu s njihovim ciljevima, kako bi se prilagodili promjenama, kao npr. izbor različitih sorti krmnih kultura ili navodnjavanje kao prilagodba promjenama klime.

Prema pravilniku o uvjetima kojima moraju udovoljavati farme i uvjetima za zaštitu životinja na farmama, farma je svako domaćinstvo, objekt ili u slučaju držanja životinja na otvorenom, mjesto na kojemu životinje borave i/ili se uzgajaju ili drže. Kako bi njihovo držanje bilo u skladu s navedenim pravilnikom, ali i kako bi uzgajivači imali kompletirane proizvodne sustave i rješenja, ovaj prilog će pružiti pregled značajnije opreme koju bi svaka farma trebala posjedovati sukladno mogućnostima.

Postoji čitav niz primjerene literature o držanju i ekonomskom vrednovanju malih preživača. Nažalost to se ne odnosi i na ekološko kozarstvo i ovčarstvo. Za eko-bio govedarstvo, peradarstvo, svinjarstvo, pčelarstvo itd. literature ne manjka, no nažalost literature za eko-bio kozarstvo i ovčarstvo nedostaje. Jasnu uputu i preporuku u liječenju veterina često odbija.

Uzgojni programi u svinjogojstvu podrazumijevaju skup postupaka koje za cilj imaju postizanje određenog uzgojnog cilja koji je uvjetovan zahtjevima tržišta i postizanjem ekonomične proizvodnje. Tako su najčešći uzgojni ciljevi vezani uz poboljšanje proizvodnih svojstava (npr. visoki dnevni prirast, visoka mesnatost), plodnosti svinja (npr. veličina legla) ili kakvoće mesa.

Čišćenje objekata za stoku i preventivno održavanje higijene na farmi važna je zoohigijenska mjera. Prvenstveno djeluje preventivno na smanjivanje broja mikroorganizama. Podrazumjeva svakodnevno uklanjanje stajskog gnoja, gnojovke, te ostatke prostirke i sijena. Dezinfekcija štale kemijskim sredstvima znatno umanjuje pojavnost bolesti (mastitis).

U Hrvatskoj se tradicionalno troši mnogo svinjskog mesa, od čega se značajan dio prerađuje i konzumira u obliku različitih prerađevina, poglavito kobasičarskih i suhomesnatih proizvoda. Uz širok asortiman proizvoda iz mesno-prerađivačke industrije, posebno traženi tržni segment čine tzv. „domaći“ proizvodi nastali tradicionalnom preradom mesa svinja na seoskim gospodarstvima. Neki od njih su poznate gastronomske delicije poput slavonskog kulena (kulina), kulenovih seka, pršuta, kobasica i ostalog.

Kišno i vlažno vrijeme vrlo pogoduje razvoju plijesni (gljivica) na poljoprivrednim kulturama. Štetnost na proizvodnost životinja imaju otrovi (mikotoksini) koje gljivice proizvode. Bolesti prouzročene mikotoksinima su mikotoksikoze.

Hrana za životinje ili učestalijim nazivom, stočna hrana je pojam koji obuhvaća krmiva, krmne smjese i dopuštene dodatke koji za životinje predstavljaju izvor jedne ili više hranjivih i djelatnih tvari. Krmiva su proizvodi biljnog, životinjskog, odnosno mineralnog porijekla, koji služe za hranidbu životinja, a nisu štetni za njihovo zdravlje, niti za zdravlje ljudi koji upotrebljavaju prehrambene proizvode životinjskog porijekla. Dakle, pored hranjive vrijednosti, krmiva moraju biti besprijekorne mikrobiološke kvalitete i bez štetnih tvari (mikotoksina, teških metala i drugih nepoželjnih tvari.)

Bolest kvrgave kože, nodularni dermatitis, virusna je zarazna bolest goveda koja je prvi puta zabilježena u Africi, a proteklih godina virus je preko Turske ušao na europski kontinent. Bolest se ne može liječiti lijekovima, već je jedini vid zaštite preventivno cijepljenje i održavanje higijene prostora uništavanjem insekata , muha i komaraca, koji su prenositelji ove vrlo opasne i zarazne bolesti.

Dolaskom toplijeg vremena pojavili su se i naši stalni pratitelji - muhe, a s njima i ponovna borba i nevolje kao i mukotrpno suzbijanje. Muhe su jedna od glavnih molestantskih vrsta u svijetu, bilo u urbanim ili ruralnim sredinama.

Nepoznavanje metabolizma u koza, početno nestrpljivo, naglo, kako narod kaže „ozelenjavanje“ novorođenih i njihovih majki, nestručna prva mužnja, čimbenici su propusta s gotovo trajnim negativnim posljedicama

Ekološki proizvedeno mlijeko sve češće se spominje, od strane dijela potrošača zainteresiranih za ekološke namirnice, te od strane proizvođača (farmera) koji u okruženju prilično nepovoljne cijene mlijeka nastoje naći sigurniji način održivosti svoje proizvodnje.

Ekonomski rezultati u tovu svinja ovise o nizu čimbenika, među kojima su najvažniji konzumacija hrane i konverzija (utrošak hrane za kg prirasta), visina dnevnog prirasta, duljina trajanja tova te udio mišićnog tkiva u trupu tovljenika. Intenzivnim uzgojno-selekcijskim radom u svinjogojstvu tijekom proteklih nekoliko desetljeća ostvarene su značajne promjene u sastavu svinjskog trupa, koje su rezultirale povećanom mesnatošću polovica i manjim sadržajem pripadajućeg masnog tkiva kod svježeg mesa za rasjek i prerađevina.

Meso goveda čovjek je u svojoj prehrani koristio od davnina, i prije no što ih je udomaćio. Nakon udomaćivanja, goveda su čovjeku činila živu rezervu vrijednih namirnica, mesa i mlijeka, pomagala mu u svakodnevnom radu kao vučne životinje, osiguravala stajnjak za popravljanje plodnosti tla i dr. Do prije jednog stoljeća ondašnji farmeri uglavnom su svoju proizvodnju temeljili na lokalnim (autohtonim) pasminama goveda stvarajući pritom skromne viškove proizvoda za prodaju.

Magarac je zadnjih desetljeća bio u značajnoj mjeri zapostavljena i zaboravljena domaća životinja, i često se s podsmjehom govorilo o magarcima, kao nevažnim domaćim životinjama. Minulih je stoljeća magarac bio uglavnom u „službi” siromašnijeg puka, posebice u priobalnom i otočnom dijelu Hrvatske. Prvi pisani spomen magarca u našim krajevima datira iz 1214. godine u Statutu grada i otoka Korčule, no spominje se i u Statutu grada Dubrovnika iz 1272. godine. Međutim, magarci su nazočni u cijelom svijetu, ponajviše europskom Sredozemlju, Aziji i Africi.

Tehnologija proizvodnje ovčjeg i kozjeg mlijeka u Hrvatskoj, sve donedavno, nije se znatnije razlikovala od one namijenjene proizvodnji mesa.