Voćarstvo

Kao rezultat intenzivnog selekcijskog rada danas imamo vrlo velik broj sorata kupina (oko 300 sorata) bez trnja, ali je između njih izbor dosta ograničen. Uzgoj kupine je najviše proširen u SAD-u i to kako sorti s trnjem, tako isto i onih bez trnja. Tamo je najviše i rađeno na selekciji sorata kupina.

Breskva (Prunus persica) je biljka iz porodice ruža (Rosaceae). Potječe iz Kine, a stablo može narasti i do 10 metara u visinu. Postoji veliki broj sorata breskve koje se razlikuju u obilježjima plodova.

Od sredine 1990-ih godina prvi puta protekle 2017. godine u plantažnim nasadima jabuka nismo zabilježili štete od najopasnije gljivične bolesti: uzročnika krastavosti (Venturia inaequalis). Razlog tome je iznadprosječno suha i hladna zima 2016./17., te neobično suhi i vjetroviti proljetni ožujak, travanj i svibanj. Ipak, povremeni i obilni ljetni pljuskovi (često uz olujni vjetar i tuču) uzrokuju pojavu nekih novijih uzročnika bolesti jabuka.

Nakon katastrofalnih šteta u 2016. i 2017. godini zbog pojave kasnog mraza u travnju, smrzavanja plodova i potpunog gubitka uroda voća, nanovo i u 2018. godini brojni voćari suočeni su s pojavom šteta u svojim voćnjacima uslijed sušenja stabala jabuke, marelice i gubitka uroda.

U drugoj polovini 20. stoljeća, tzv. moderna poljoprivreda je vrlo uspješno pomicala granice maksimalnih prinosa većine kultura, što je dovelo do smanjivanja cijena hrane. Ovakvo poticanje proizvodnje hrane bilo je omogućeno znanstvenim napretkom i novim tehnologijama, uključujući razvoj novih sorti, korištenje zaštitnih sredstava, gnojidbe i navodnjavanja.

Radišna Slavonka Antonija Zelenika iz mjesta Velika u Požeško – slavonskoj županiji ustrojila je prvu službenu eko plantažu pasje ruže u Hrvatskoj. Na 1,5 hektar zaživjelo je više od tisuću sadnica koje su lanjske godine rodile oko 1,5 tonu. Smatra se da Hrvatska ima dobre mogućnosti plantažnog uzgoja pasje ruže čiji se proizvodi itekako traže.

Isplativ uzgoj jagoda u Hrvatskoj moguće je ostvariti, no za to je potrebno ispuniti brojne uvjete. Dakle, uz nastojanje smanjivanja ulaznih troškova, nužno je osigurati potrebnu razinu znanja kako bi se uzgojili što kvalitetniji plodovi te postigla konkurentnost i uspjeh na tržištu.

Jabuka, kao i većina voćnih vrsta preferira duboka tla, jednoličnog profila, pjeskovito ilovastog sastava, bogata humusom i mineralnim hranivima. Najpogodnija tla za uzgoj jabuka su slabo kisela do neutralna, tla koja ne sadrže veće količine fiziološki aktivnog vapna, a još manje su pogodna jako kisela i kisela tla, slabo opskrbljena kalcijem čiji nedostatak u mesu plodova uzrokuje mnogobrojne neželjene promjene (fiziološke bolesti): staklavost, pjegavost lenticela, tamnu palež kožice i najčešće gorku pjegavost.

Internet je prepun reklama i članaka o čudesnom voću koje liječi brojne bolesti, a njegov uzgoj je u našem podneblju vrlo jednostavan i donosi brzu zaradu. Ne ulazeći u raspravu o nutritivnoj vrijednosti čudesnog voća budućnosti kao što su aronija, sibirska borovnica ili goji bobice koje još nazivaju crvenim dijamantom i sretnim bobicama, važno je znati da postoje brojne prepreke lakoj zaradi preko noći.

Međuvrsni križanci su vrste nastale križanjem dviju različitih vrsta. Neki od njih su nastali spontano u prirodi, a neki su nastali pod utjecajem čovjeka. Zanimljivi su zbog neuobičajenog okusa plodova koji vrlo često predstavlja spoj dviju vrsta od kojih su nastali križanjem.

Neki stručnjaci smatraju da na svijetu postoji oko 100.000 sorti jabuka. U našim ih se krajevima može naći i više od 100, a u trgovinama samo mali broj sorti koje se uzgajaju u intenzivnim nasadima i to najčešće Idared, Golden Delicious (Zlatni delišes), Granny Smith, a u zadnje vrijeme Jonagold i slične. Mnogi zaljubljenici u voćarstvo i posebice u jabuke, žele imati različite i zanimljive sorte u svojim voćnjacima. U ovom članku donosimo priču o sorti Apistar - vrlo neobičnoj i dekorativnoj sorti jabuke.

Koštičave voćke plijene pozornost svojom ljepotom i bogatstvom okusa njihovih raznovrsnih plodova. Svojom sezonom dozrijevanja pokrivaju gotovo cijelo razdoblje vegetacije pa se ne može naći okućnica na kojoj ne raste barem jedna vrsta koštičave voćke. Nažalost, često se može vidjeti da su mnoge koštičave voćke nepravilno njegovane jer voćari amateri nemaju dovoljno informacija, stoga ovaj prilog ima za cilj opisati najvažnije o uzgoju, berbi i čuvanju plodova koštičavih voćaka. U koštićavo voće spadaju: šljiva, breskva, nektarina, marelica, trešnja i višnja. Svaka navedena vrsta ima i svoje specifične zahtjeve glede klimatskih i agroekoloških uvjeta.

Rezidba predstavlja jednu od osnovnih mjera u voćarstvu za održavanje pravilne ravnoteže između vegetativnog i generativnog rasta kod voćaka, te osiguranju dobrih uvjeta za rast i razvoj ploda. Ovaj članak će se usmjeriti na specifičnosti rezidbe lupinastih voćnih vrsta, odnosno lijeske, oraha, badema, a o rezidbi kestena više je govora u susjednom članku u ovom broju. ​

Uslijed klimatskih promjena uvjeti za uzgoj niti jedne vegetacijske sezone nisu isti, a u zadnjih nekoliko sezona velike štete od niskih temperatura i mraza zabilježene su u mnogim proizvodnim nasadima. Mnogi poljoprivrednici nisu se opravili od prošlogodišnje štete koja je nastala uslijed djelovanja mraza i niskih temperatura i koja je pojedine proizvođače dovela na sam rub egzistencije.

Prema latinskom nazivu šipka (Punica granatum L.) ime označava jabuku punu koštica. Simbol je plodnosti, blagostanja, potomstva i svijetle budućnosti. Podrijetlom iz jugozapadne Azije. Šipak je bio je poznat još u Starom zavjetu u kojem piše da su se Izraelci nakon bijega iz Egipta doselili u „zemlju pšenice i ječma, loze, smokava i šipaka, zemlju meda i maslina“. Rimljani su ga prenijeli na Mediteran iz Afrike i to iz punskih zemalja (današnji Tunis), otuda mu i naziv Punica.

Na pitanje pretplatnika koji razmišlja o podizanju nasada pitomog kestena koji traži kiselije tlo, a parcela za sadnju je alkalna, postoje li metode kojima se alkalno tlo prenamijeni u kiselo, te sve o podizanju i održavanju nasada, kao i poticajima, odgovara stručna suradnica Gospodarskog lista, Marina Maretić, mag. ing. agr.