Voćarstvo

Ekološki uzgoj jabuka, uz povrće, maslinu i vinovu lozu, ima najveću perspektivu u sveukupnoj ekološkoj poljoprivredi Republike Hrvatske. Zanimanje za ekološki uzgoj jabuka u Hrvatskoj je u stalnom porastu u posljednjih nekoliko godina, što se objašnjava tradicijom ove proizvodnje i sustavom državnih poticaja za podizanje novih nasada jabuke, te prelaskom iz konvencionalne u ekološku proizvodnju.

Ekološki uzgoj jagode u Hrvatskoj vrlo je malo zastupljen. Dobro iskorištavanje proizvodnih kapaciteta tla te ostvarivanje većih prihoda po gospodarstvu u odnosu na mnoge druge poljoprivredne kulture, što je posebno značajno za brdsko-planinska područja, jagodu čini vrlo korisnom i isplativom voćnom kulturom.

Nastavljamo s predstavljanjem podloga voćnih vrsta, koje smo započeli u prošlom broju Gospodarskog lista. U ovom članku opisati ćemo podloge za jabuku i krušku.

Cijepljenjem na određenu podlogu voćka dobiva određenu bujnost i rast, rodnost, otpornost prema bolestima i štetnicima, prilagodljivost sastavu i tipu tla, prilagodljivost klimatskim uvjetima, bolje ukorjenjivanje i iskorištavanje hranjiva. Odabirom podloge može se mijenjati način uzgoja neke voćke.

S obzirom na razvoj slabo bujnih podloga sve veći je danas izbor prikladnih voćnih vrsta za uzgojne oblike koji zahtijevaju armaturu. Neke voćne vrste se praktično ni ne mogu uzgajati bez armature kao primjerice kupina, malina i aktinidija (kivika). Neke voćne vrste se tek danas mogu uspješno uzgajati razvojem slabobujnih podloga na armaturi kao primjerice trešnja, višnja i šljiva. Ostale voćne vrste kao jabuka i kruška već se godinama uspješno uzgajaju na raznim uzgojnim oblicima koji zahtijevaju armaturu.

U povoljnim ekološkim uvjetima i s relativno skromnim ekonomskim ulaganjima u odnosu na druge vrste voćaka, lijeska daje dobre urode, a time i veliku rentabilnost. Plod lijeske – lješnjak ima široku primjenu u prehrambenoj industriji i kućanstvu.

Rakija ima dugu tradiciju u hrvatskoj kulturi, ali ovo žestoko alkoholno piće je prisutno i u kulturama diljem svijeta. U narodnoj je tradiciji, poput mnogih domaćih proizvoda. Od davnina se nudi gostima, a daruje dragim osobama.

Je li bolja rakija dobivena od vina plemenitih loza ili iz izravno rodnih hibrida (“direktora”)? Naime, između ovih dviju vrsta loze (grožđa) bitne su razlike glede sastava i sastojaka nekih tvari ili kemijskih spojeva koji karakteriziraju sortna obilježja i imaju utjecaj na svojstva rakije.

Sočni, ukusni i slatki plodovi kruške najčešće se jedu svježi, što je i najzdravije, ali se i prerađuju u sokove, kompote, pekmeze ili rakiju. Od njih se rade pite i savijače, peku se na roštilju i izvrsno slažu sa sirevima. Kraj ljeta i početak jeseni pravo je vrijeme za uživanje u ovoj „kraljici voća“.

Iako se gotovo 90% proizvodnje šljive u Hrvatskoj odnosi na proizvodnju za destilate, u posljednje vrijeme šljive se sve više uzgajaju i za svježu potrošnju.

Svježe voće i povrće ima relativno malu energetsku vrijednost, izuzimajući neke vrste (banane, kesten, orah, lješnjak, badem) i sušeno voće (suha šljiva, suha smokva, suho grožđe). Nasuprot tome, imaju visok sadržaj vode, izuzimajući orašasto i sušeno voće. Voće i povrće sadrži niz ostalih sastojaka koji su neophodni za pravilno i zdravo funkcioniranje ljudskog organizma. Konzumiranje svježeg voća i povrća stoga ima nezamjenjivu ulogu u prehrani. S obzirom na godišnje doba veliki je izbor različitog voća koje se može konzumirati bilo u svježem stanju ili ga je moguće preraditi u jednu od vrlo ukusnih prerađevina te konzumirati u hladnim zimskim danima.

Brusnice danas predstavljaju ekonomski jednu od najvrjednijih vrsta za uzgoj iz skupine bobičastog voća, i za njima vlada velika potražnja, što utječe i na visoku cijenu plodova. Razlog potražnje za tim voćem leži u činjenici da je brusnica ljekovita biljka poznata od davnina zbog svojih antibiotskih svojstava i kiselkastog okusa koji zahvaljuje velikim količinama vitamina C.

Kupine i maline se uspješno uzgajaju u mnogim okućnicama gotovo bez primjene kemijskih sredstava za zaštitu bilja, premda ih kao i jagode napada veći broj biljnih bolesti i nametnika životinjskog podrijetla. Pri plantažnom uzgoju kupina i malina gotovo cjelokupni trud proizvođača može uništiti skupina gljivičnih bolesti koje uzrokuju patološko sušenje izdanaka, te nekoliko vrsta hrđa.

Današnji konvencionalni način uzgoja maslina i proizvodnje ekstra djevičanskog maslinovog ulja zasniva se na tri temeljna pravca: ● ishrana maslina mineralnim gnojivima, ● uništavanje korova otrovima, ● uništavanje štetnika na maslinama tretiranjem kemijskim preparatima – otrovima.

S obzirom na pojavu niskih zimskih temperatura i kasnih proljetnih mrazeva početkom travnja, većina voćnih vrsta je pretrpjela značajna oštećenja. U različitim dijelovima naše zemlje došlo je do smrzavanja cvjetnih pupova, cvjetova u različitim fenofazama ili tek zametnutih plodova.

Hladnoća koja je trajala tijekom veljače ove godine, kad se temperatura na jugu spuštala i do -5 °C, ali i više od te vrijednosti na pojedinim lokalitetima, napravila je štete na agrumima, posebno limunima, ali i na mandarinama u dolini Neretve, gdje je bilo i obilnog snijega koji se dugo zadržao.