Trajnice, kao vrste koje žive više godina, izuzetno su zanimljive na javnim površinama zelenila, ali i u privatnim vrtovima. Naročito popularne postaju u posljednje vrijeme. Njihova prednost je u tome što je za njihovo održavanje potrebno manje vremena, a ako su ispravno odabrane, bolje su prilagođene staništu te je s njima i manje problema.
Naročito nas vesele trajnice rane proljetne cvatnje čiji cvjetovi se pojavljuju već krajem zime. Osim različitih vrsta geofita otpornih na hladnoću (šafrani, drijemovci i visibabe) koji jednom posađeni svakog proljeća uljepšavaju okućnice, preko uobičajenih jaglaca (Primula – od lat. primus – prvi) koji kod nas rastu samoniklo i počinju cvasti s prvim toplijim i sunčanijim danima, do bergenija, jetrenke, plućnjaka do mirisne ljubičice.
Jaglac
Jaglac (Primula vulgaris Huds., Primulaceae) je vrsta koju se može naći samonikla u prirodi na sunčanim staništima, livadama i proplancima, u svijetlim šumama, u voćnjacima, uz grmlje. Raste na svježim, rahlim i hranjivim tlima, neutralne do kisele reakcije tla. Jaglac je zeljasta trajnica niskog, rozetastog rasta. Jednom kad se nađe u vrtu na odgovarajućem mjestu, nema nikakvih problema s njegovim održavanjem, osim možda ograničavanja njegovog širenja.
Bergenija
Bergenija (Bergenia cordifolia A.Br.) je zimzelena trajnica krupnih, kožastih, srcolikih listova grube teksture. Rubovi listova su nazubljeni, a lisne žile se ističu na njihovoj površini. Ovisno o kultivaru rubovi listova su više ili manje crvenkasti, u jesen brončanosmeđi dok su tijekom vegetacije zeleni. Cvate od kraja zime, naročito na mjestima zaštićenim od hladnoće pa sve do svibnja. Sitni (15-25 mm u promjeru), ružičastoljubičasti cvjetovi su u rahlim grozdastim cvatovima visine 30-40 cm. Cvatovi se mogu koristiti i za sušenje i izradu suhih cvjetnih aranžmana. Odgovaraju joj položaji izloženi suncu ili djelomično zasjenjeni, dobro drenirana tla i otporna je na niske temperature.
Jetrenka
Jetrenka (Hepatica nobilis Mill.) je zeljasta trajnica iz porodice žabnjakovki, a zbog svog plavog cvijeta, poznata je i kao plava šumarica. Trodjelni listovi formiraju rozetu, prezimljuju, ali krajem zime izgledaju sprženo. Međutim, u ožujku se pojavljuju nebeski modri cvjetovi s brojnim tamnijim prašnicima koji djeluju vrlo atraktivno. Nakon cvatnje, razvijaju se novi, mladi listovi koji zbog lijepog oblika i svježe zelene boje također plijene pozornost. Vrsta se samoniklo može naći u sjeni listopadnih šuma, na ocjeditom tlu. Zbog toga je pogodna za sadnju u zasjenjene dijelove vrta.
Plućnjak
Plućnjak (Pulmonaria officinalis L.) pripada porodici bročevki, a raste samoniklo u listopadnim i mješovitim šumama, ali i na otvorenim površinama izložen suncu. Niska stabljika je prekrivena oštrim dlačicama. Tamnozeleni, zimzeleni listovi nerijetko imaju blijedobijele pjege, a cvjetovi mogu biti različitih boja (ružičasti, ljubičasti, plavi). Cvate od ožujka do svibnja. Biljka je ljekovita i medonosna te je nekad bila uobičajena vrsta samostanskih vrtova.
Mirisna ljubičica
Mirisna ljubičica (Viola odorata L., Violaceae) je zeljasta trajnica, srcolikih listova tamnozelene boje, blago pahuljastih na naličju, koji rastu iz puzajućih rizoma tvoreći rozetu. Cvjetovi promjera 1-2 cm najčešće su tamnoljubičasti te je po njihovoj boji vrsta i dobila ime. Vrlo su česte i obična ljubičasta, blijedo ružičasta ili bijela boja. Kao ukrasna vrsta može se koristiti: za sadnju u vrtove kao trajnica; za rez, iako cvjetovi kratko traju; kao lončanica, premda vani uobičajeno, kod nas nema tradiciju. Zahvaljujući ugodnom mirisu, bogatstvu boja cvjetova te relativno lakom uzgoju, ljubičica je u prošlosti smatrana nezaobilaznom trajnicom u dobro uređenim vrtovima. Izvrsna je kao pokrivač tla na zasjenjenim mjestima.
Na teško dostupnim mjestima može se koristiti za stabilizaciju strmina jer kad razvije gusti pokrov nema potreba za dodatnim održavanjem, plijevljenjem od korova ili košnjom. Iako preferira stanište u djelomičnoj sjeni, tolerantna je pa će se razvijati i na osunčanom mjestu sve dok u tlu ima dovoljno vlage. Uspijeva na različitim tlima, ali najviše voli hladna, humusna tla s dobrom drenažom. Raste čak i na kamenim zidovima, a podnosi temperature i do – 20 °C. U tu svrhu razvijen je velik broj različitih kultivara u brojnim nijansama. Od tamnoljubičaste, ljubičaste, ružičaste pa sve do bijele boje cvjetova. Razlikuju se i po intenzitetu mirisa, veličini cvijeta i obliku latica.
Ako se uzgaja u uzgojnim posudama, dekorativno će djelovati i sami mladi srcoliki listovi. U vrijeme cvatnje njena je dekorativnost dodatno naglašena bojom i mirisom. Koristi se i kao: ljekovita vrsta, u konditorskoj, farmaceutskoj, kozmetičkoj i industriji parfema. Značajna su i njezina ljekovita svojstva, korištena u pučkoj medicini. Ljubičica se koristi za liječenje bolesti grla, slabe cirkulacije, proširenih vena i glavobolje.
