Zato je važno upoznati i prepoznati takve biljke, pa ih u proljeće, u vrijeme sjetve ili sadnje unijeti u vrt. Tako ćemo osigurati da kraj ljeta, kad vremenske prilike omogućuju ugodan boravak u vrtu, ujedno bude i jedno od najljepših razdoblja u vrtu.

Ljetni zvjezdan ili lijepa kata

(Callistephus chinensis) biljka je čije kinesko porijeklo iščitavamo iz njezina latinskog imena. Narodno ime otkriva nam da se odavna udomaćila u našim vrtovima. Tradicionalni seoski vrt teško je zamisliti bez ovog cvijeta, kao i gradske tržnice. Zato jer su lijepi cvjetovi na dugim stapkama omiljeni sastojak poznatih “pušleka”. Cvjetovi su bijeli i u bezbrojnim nijansama ružičaste, ljubičaste i plave boje, jednostavni ili puni.

Visoke sorte koriste se uglavnom kao rezano cvijeće. Dok niske ravnopravno s drugim ljetnim cvjećem ukrašavaju cvjetne gredice, nerijetko i rubove gredica s povrćem. Sitno sjeme sije se u klijališta početkom ožujka, ili na otvoreno u svibnju. Presađivati treba oprezno, nakon mjesec i pol, na razmak 15 – 30 cm, ovisno o visini sorte. Lijepe kate traže sunčani položaj, a najbolje uspijevaju na glinastom humusnom umjereno vlažnom tlu. Najbolje od sebe dat će uz redovitu njegu: okopavanje, plijevljenje, po potrebi zalijevanje i uklanjanje ocvalih cvjetova.

Mačji repak, trator, šćir ili amaranth

(Amaranthus ssp.) potječe iz tropskih krajeva, a od šezdesetak vrsta tog roda uzgajaju se neke kao otporne jednoljetnice prvenstveno zbog krasno obojenog lišća i neobičnih cvjetova. Trobojni trator (A. tricolor) uzgaja se zbog jarko obojenog lišća, a boja se lišću mijenja ovisno o starosti i uvjetima uzgoja, tako na istoj biljci nalazimo zelenu, zelenkastožutu, jasnožutu, crvenkastu i grimiznu boju. Amarantus caudatus nema obojene listove, već sitne cvjetove grimizne, brončane ili narančaste boje, skupljene u duge ovješene klasove, koji su nedvojbeno poslužili kao inspiracija za repato ime biljke.

Od niskih sorata prikladnih za rubove i prozorske sandučiće, do onih metar visokih, za cvjetne gredice ili mjesto uz ogradu, amarant neće proći nezapaženo. Ove su biljke prikladne za tople krajeve, gdje se ponašaju ponekad kao trajnice. Sjetva u zatvorenom počinje u rano proljeće, a presađivanje ili sjetva na otvoreno tek nakon što prođe mraz. Mlade biljke može se pinciranjem potaknuti na grmolik rast. Vole sunčano mjesto, propusno tlo, a tijekom rasta trebaju dosta vode. Na bogatim tlima mogu biti neizraženije boje, pa s gnojidbom ne treba pretjerivati.

Perjanica ili pijetlova krijesta

(Celosia argentea) jedina je vrsta široko rasprostranjena u uzgoju od roda kojem pripada pedesetak vrsta iz toplih krajeva Azije, Afrike i Amerike. Pripada istoj porodici kao amarant, što je usporedbom tih biljaka lako zamjetno. Uspravna je jednogodišnja biljka jednostavnih listova jasno izražene nervature. Postoje dvije skupine (prema nekim podjelama zasebne vrste), koje se razlikuju oblikom cvatova: Plumosa – sa uspravnim, perjanici sličnim klasastim cvatovima, i Cristata – s neobičnim valovitim zbijenim cvjetnim stapkama krijesti nalik. Sitni cvjetovi i ljuskasti pricvjetni listovi obojeni su žarkim bojama: od žute, preko boje breskve, narančaste i crvene do grimizne. Lisne su žile često obojene u boji cvijeta, pa i listovi poprimaju žućkastu ili brončanu boju.

U hladnijim se podnebljima tretira kao staklenička biljka, ili se sadi na gredice s ljetnim cvijećem nakon što prođu mrazevi. Bolje je prilagođena toplim krajevima, gdje se uspješno odupire najčešćim ljetnim vrućinama. Kod nas uspijeva od južne Dalmacije do kontinentalne Hrvatske, uključujući gorskokotarske i ličke vrtove na većim nadmorskim visinama. Sjeme se sije u zatvorenom, mjesec i pol ili dva prije kraja razdoblja mrazeva. Tada se biljke presađuju na otvoreno. Traži sunčani položaj, bogato i plodno tlo, dovoljno vode.
Među uzgojenim sortama može se birati od onih vrlo niskih do visokih metar ili više.

Celozija se uzgaja na gredicama i u posudama. Počinje cvasti sredinom ljeta i nastavlja do duboke jeseni, unoseći žarke boje u vrt. Kao manu mogu navesti da je ta biljka privlačna kukcima nazvanim smrdljivi martin. Oni se na njoj nekih godina okupljaju u znatnom broju. To je može učiniti manje prikladnom za sadnju u neposrednoj blizini mjesta za sjedenje.