Regulatorni okvir koji podržava inovacije u poljoprivredi pomoći će ostvariti zelenu i digitalnu transformaciju u Europi.
Sveučilište u nizozemskom Wageningenu objavilo je cjelovito izvješće o postignutim ciljevima „Zelenog plana“ za održivu proizvodnju usjeva koje uključuje i specifične podatke o usjevima na razini čitavih zemalja koje su ključni poljoprivredni proizvođači EU.
Potreban paket rješenja
Rezultati studije pokazuju da za smanjenje i prevladavanje negativnih učinaka ciljeva Zelenog plana poljoprivrednici moraju imati bolji pristup najnovijim poljoprivrednim tehnologijama. Poljoprivrednicima u EU potreban je paket rješenja za održivu zaštitu usjeva, okoliša i sredstava za život.
Ključna preporuka studije je promicanje inovacija i osmišljavanje metoda koje će poljoprivrednicima u EU omogućiti ubrzani pristup inovativnim alatima kao što su digitalne i precizne tehnologije, inovativni pesticidi i biopesticidi, kao i nove genomske tehnike.
Do 2030. Europska komisija želi prepoloviti upotrebu pesticida u poljoprivredi. Korištenje gnojiva također bi trebalo smanjiti prema europskim planovima. Mjere su namijenjene borbi protiv klimatskih promjena i gubitka biološke raznolikosti. Vjerojatna je posljedica, međutim, smanjenje prinosa poljoprivrednih kultura. Manja proizvodnja dovodi do povećanja cijena, manjeg europskog izvoza i većeg uvoza poljoprivrednih proizvoda izvan Europe. Istraživači sa Sveučilišta Wageningen izračunali su to u studiji koju su naručile organizacije„CropLife Europe“ i „CropLife International“ uz sudjelovanje drugih aktera u lancu opskrbe hranom.
U studiji su se istraživači usredotočili na utjecaj strategija „Od polja do stola“ i „Bioraznolikost“ koje su obje dio Zelenog plana. U obzir su uzeli i jednogodišnje kulture (pšenica, repica, kukuruz, šećerna repa, hmelj i rajčica) i višegodišnje nasade (jabuke, masline, vinova loza i agrumi) te su mapirali utjecaj na temelju četiri scenarija, koji su izvedeni iz spomenutih strategija. Prvi scenarij pretpostavlja smanjenje pesticida za 50 posto, uključujući skupinu pesticida koji su najštetniji za okoliš. Drugi scenarij razmatra smanjenje gubitaka hranjivih tvari za pola te smanjenje upotrebe gnojiva za 20 %, dok treći scenarij koristi najmanje 25 % ukupnog poljoprivrednog zemljišta za ekološku proizvodnju.
Konačno, četvrti scenarij kombinira ciljeve prva dva s ciljem da se najmanje 10 % poljoprivrednog zemljišta prepusti prirodi. Ovaj posljednji scenarij daje najbolji uvid u kombinirani učinak predloženih mjera. U studiji su znanstvenici prvo proveli detaljne pojedinačne studije na 25 farmi diljem Europske unije. U svakom pojedinačnom slučaju, opisali su prilagodbe poljoprivrednika u proizvodnji prilikom primjene pesticida i gnojiva ako bi nova europska politika postala stvarnost. Nakon toga, istraživači su izračunali utjecaj na prinos usjeva. Rezultati su ekstrapolirani na razine država članica EU i korišteni u ekonomskim modelima za procjenu utjecaja na tržište.
10 do 20 % manja proizvodnja
Studija pokazuje da provedba navedenih strategija ima negativan utjecaj na prinose usjeva i poljoprivrednu proizvodnju.
Analiza kumulativnog utjecaja s nekoliko farmi na ciljeve pokazuje prosječni pad proizvodnje između 10 i 20 %. Neki usjevi trpe više od drugih. Obujam proizvodnje može pasti i do 30 %, ali isto tako postoje i usjevi kod kojih nema gubitaka. Nadalje, smanjenje upotrebe pesticida i gnojiva može dovesti do problema s kvalitetom.
Ako se koristi manje pesticida, žitarice mogu postati osjetljive na mikotoksine, što ih čini neupotrebljivim za hranu ljudi ili životinja. Smanjenje upotrebe hranjivih tvari i pesticida može rezultirati nižim prinosom po hektaru jabuka, smanjenjem veličine plodova te zaraženim korama plodova. Voće slabije kvalitete potrošači manje cijene. Stoga, ako nema promjene na strani potražnje, možemo očekivati još više oskudice, a time i porasta cijena. To također ima negativne posljedice na europsku trgovinsku bilancu, jer izvoz pada a uvoz raste.
Potrebno dodatno poljoprivredno zemljište izvan EU
Studija također jasno pokazuje da će manja proizvodnja u EU zahtijevati dodatne proizvodne površine izvan EU. Ako potražnja ostane nepromijenjena, Europa će morati popuniti prazninu povećanjem uvoza. Također, ako Europa izvozi manje, zemlje izvan nje morat će same proizvoditi više. U svakom je scenariju ova neizravna promjena korištenja zemljišta znatna.
Studija se usredotočila isključivo na ekonomske posljedice Zelenog plana u poljoprivredi. Ovo je prvi put da je zabilježeno što se događa s poljoprivrednom proizvodnjom kad se usklađuje primjena sredstava za zaštitu bilja i mineralnih gnojiva s ciljevima Europske komisije.
