Bez oprašivača nema ni bogatog uroda voća i povrća. Pčele, bumbari, leptiri i drugi kukci prenose pelud među cvjetovima i time izravno utječu na prinos i kvalitetu poljoprivrednih proizvoda – no njihov broj u prirodi iz godine u godinu opada.
Oprašivači su životinje koje prenose pelud s muških na ženske dijelove cvijeta. Najvažniji oprašivači u Europi su kukci: pčele (uključujući bumbare, pčele medarice i solitarne vrste pčela), ose, leptiri, kornjaši i druge vrste krilatih kukaca. Većina kukaca oprašivača su divlje vrste, dok se neke uzgajaju zbog ekonomske vrijednosti.
Zašto su oprašivači ključni za poljoprivredu
U poljoprivrednoj proizvodnji oprašivači imaju nezamjenjivu ulogu u proizvodnji voća i povrća, kao i kod proizvodnje sjemena. Njihova prisutnost donosi više koristi odjednom:
- povećavaju prinos usjeva
- poboljšavaju kakvoću poljoprivrednih proizvoda
- povećavaju stabilnost proizvodnje
- smanjuju varijabilnost prinosa iz godine u godinu
Unatoč tome, tijekom posljednjih nekoliko desetljeća bilježi se stalno pogoršanje stanja divljih oprašivača, i prema brojnosti i prema raznolikosti vrsta. Jedan od glavnih uzroka je gubitak staništa zbog prelaska na intenzivnu poljoprivredu.
Mjere za očuvanje oprašivača u Hrvatskoj
Svaka država članica Europske unije na temelju postojećih politika i zakonodavstva u području okoliša, pesticida, poljoprivrede, kohezije te istraživanja i inovacija donosi mjere koje utječu na očuvanje oprašivača. U Republici Hrvatskoj je među IAKS mjerama ruralnog razvoja predviđena intervencija 70.02. – Očuvanje bioraznolikosti i okoliša na trajnim travnjacima i oranicama.
Unutar nje se nalazi intervencija 70.02.03. Uspostava poljskih traka (uspostava cvjetne trake i uspostava travne trake), usmjerena upravo na očuvanje biološke raznolikosti. Provodi se na oraničnim površinama većim od 1 ha, s ciljem ublažavanja negativnih posljedica intenzivne poljoprivredne proizvodnje na bioraznolikost.
Intenzivna poljoprivredna proizvodnja pojačava pritisak na okoliš i dovodi do gubitka brojnih vrsta životinja i biljaka. Ptice, kukci i mali sisavci nestaju iz prirode jer ne mogu opstati na velikim jednoličnim oraničnim površinama. Cilj je da se uspostavom poljskih traka – bilo mješavine cvjetnih ili travnih vrsta – poveća ukupna bioraznolikost na oranicama.
Poljske trake kao rješenje
Na područjima gdje prevladava intenzivni tip poljoprivredne proizvodnje na velikim oraničnim površinama, poljske trake su prihvatljivo rješenje za ublažavanje negativnih posljedica na bioraznolikost. Cvjetne trake osiguravaju stanište prvenstveno za oprašivače i druge insekte korisne za kontrolu brojnosti štetnika, dok travne trake predstavljaju važna staništa za ishranu i gniježđenje nekih vrsta ptica.
Kroz uspostavu ovakvih staništa štite se različite biljne i životinjske vrste, poboljšava se kvaliteta krajobraza i povećava ukupna bioraznolikost na oranicama. Poljoprivrednici koji razmišljaju o uspostavi poljskih traka tijekom jeseni – budući da postoji mogućnost uspostave u proljetnom i jesenskom roku sjetve – trebaju na vrijeme nabaviti sjeme i kvalitetno pripremiti površinu za sjetvu.
Detaljne informacije o ovoj, ali i o ostalim IAKS mjerama mogu se pronaći u brošuri punog naziva: Kako ostvariti potporu za IAKS mjere ruralnog razvoja iz Strateškog plana zajedničke poljoprivredne politike Republike Hrvatske za razdoblje 2023. – 2027.?
Oprašivači i usjevi posijani u postrnom roku sjetve
Kad se piše o postrnoj sjetvi, uglavnom se navode tri cilja koja poljoprivrednik želi postići sjetvom u postrnom roku:
- nadoknaditi dio uroda koji nedostaje poljoprivrednom gospodarstvu, ako ne raspolaže dovoljnim količinama zemljišta za proizvodnju hrane za domaće životinje
- ostvariti veću ekonomsku dobit po jedinici površine dodatnom žetvom na istoj parceli tijekom godine – bilo da je riječ o usjevima za zrno, silažu, zelenu krmu ili pčelinju pašu (tzv. „cash” usjevi)
- postići ekološki učinak umjesto isključivo ekonomskog
Ekološki cilj postiže se uzgojem tzv. „cover” usjeva (pokrovnih usjeva), koji imaju konzervacijski učinak na tlo – čuvaju vlagu tla, povećavaju biogenost tla, popravljaju strukturu tla i sprječavaju eroziju. Tu su i „catch” usjevi (usjevi „hvatači”), odnosno biljne vrste koje mogu usvajati hraniva iz tla, naročito nitrate, i time spriječiti njihovo ispiranje i dodatno onečišćenje okoliša.
Sjetva postrnih usjeva nema samo pozitivne učinke na tlo. Sjetvom smjesa različitih botaničkih vrsta s različitim vremenom cvatnje pozitivno se utječe i na brojnost oprašivača te na ukupnu biološku raznolikost.
