Bundeva (Cucurbita maxima) pripada rodu Cucurbita koji je zastupljen s deset vrsta, ali samo se pet uzgaja kao povrće. Potječe iz Meksika, a zahvaljujući Kolumbu došla je u Europu. Neke sorte imaju plodove koji mogu narasti i do 100 kilograma.
Osjetljive su na niske temperature i biljka strada već od slabog mraza. Za klijanje je potrebna temperatura tla od najmanje 14 ºC, ali tada klije vrlo sporo. Pri optimalnim temperaturama od 22-24 ºC nikne za 3-4 dana. Rast se zaustavlja pri 12 ºC. Cvjetovi otpadaju na temperaturi nižoj od 15 ºC, a zametnuti plodovi prestaju rasti. Cvatnja i razvoj plodova najintenzivniji su pri temperaturi od 25-27 ºC. Za fiziološku zriobu bundeva i bundeva šećerki potrebna su najmanje 3 mjeseca sa srednjom mjesečnom temperaturom višom od 20 ºC.
Za bujan rast i razvoj plodova potrebna je dobra opskrbljenost vodom (70-80 % poljskog vodnog kapaciteta), a optimalna relativna vlaga zraka je 70 %. Najbolje uspijevaju na neutralnim (pH 6,5-7,5), bogatim i prozračnim tlima. Na težim tlima organska gnojidba može poboljšati prozračnost i propusnost tla za vodu. U plodosmjeni ne podnosi samu sebe, pa na istu površinu ne smiju doći najmanje 4 godine, a predkultura ne smije biti niti jedna tikvenjača.
U našim uvjetima ranozrelost je najvažnije svojstvo kultivara bundeva što omogućuje dobru održivost u skladištenju. Kod nas se najviše uzgajaju okrugli i okruglosplošteni ekotipovi sivobijele glatke kore i intenzivno žutog mesa, mase 3-10 kg.
Vrlo popularna bundeva u našim krajevima je turkinja (C. maxima var. turbaniforme). Jestiva je i ima oblik ploda koji podsjeća na turban. Može težiti i do 5 kg. Ima koru zelene boje, s pjegama ili linijama, a žuto-narančasto meso ima okus koji podsjeća na lješnjak. Zbog vrlo čvrste kore koristi se u dekorativne svrhe.
Poseban je tip „špageti bundeva“ okruglih, glatkih, žutih plodova oko 1,5 kg. Meso im je vlaknasto pa se nakon kuhanja cijele ili polovice, meso ploda vadi viljuškom i servira poput špageta.
Hokkaido bundeva jestiva je bundeva podrijetlom iz Japana. Ima oblik glavice luka i teži oko 1 kg, a može narasti i do 5 kg. Kora je jarkonarančaste ili crvene boje. Njeno aromatično, slatko i ukusno meso, čiji okus podsjeća na kesten, svrstava je među najbolje i najcjenjenije jestive bundeve. Dobar okus ima čak i njezina kora koja se narezana na manje komade može dodati i kuhati u juhi.
Zentner bundeva velika je, pomalo spljoštena jestiva bundeva koja ima blijedožutu ili crvenkastu koru. Može težiti do 50 kg, a uz posebnu njegu i više od 150 kg. Od njenog ukusnog žuto-narančastog mesa prave se savijače i bučnice, a posebno je dobra pripremljena kao salata.
Bundeva stambolka ima čvrstu i debelu koru zelene, crvene ili žute boje. Pogodna je za pečenje.
Bundeva se koristi u fiziološkoj zrelosti od jeseni tijekom zime jer se može čuvati i do 6 mjeseci. Cijelu bundevu je najbolje čuvati na hladnom i suhom mjestu, dalje od izvora topline i svjetlosti. Tako je možete sačuvati i do nekoliko tjedana. Bundevu u komadima možete čuvati par dana u frižideru, a u zamrzivaču do šest mjeseci.
Bundeva razrezana na kriške i pečena u pećnici popularni je desert u mnogim krajevima, a savijača „bundevara“ specijalitet je u istočnoj Slavoniji. Ukusno meso bundeve čest je sastojak ukusnih slatkih pita, kolača, juha, pirea i drugih slanih jela.
Lako se sprema i što je posebno važno, bundeva je i vrlo zdrava. Sadrži više od 90% vode i ima nisku energetsku vrijednost (100 g/26 kcal) Njena intenzivno narančasta boja odaje pravo bogatstvo alfa i beta-karotena koji jačaju imunitet. Meso bundeve je vrlo bogato mineralima (Ca, P, K, Zn, Mg, Mn), vitaminima B grupe (posebno folnom kiselinom), vitaminima C i E, a sadrži obilje dijetnih vlakana. Bundeve se koriste za pripremu dječje hrane zbog visokog sadržaja karotena.
Izvor: Gospodarski kalendar
 pripada rodu Cucurbita koji je zastupljen s deset vrsta, ali samo se pet uzgaja kao povrće.){kind=link}