Osnovni preduvjet uspješne proizvodnje rajčice namijenjene preradi je mogućnost natapanja tijekom čitavog razdoblja vegetacije izdašnim količinama kvalitetne vode. Zbog toga proizvodne površine na kojima se planira proizvodnja rajčice moraju imati mogućnost natapanja.
Nažalost, u kontinentalnom dijelu Hrvatske još je uvijek premalo uređenih poljoprivrednih površina obuhvaćenih javnim sustavom natapanja. Oni sustavi koji su izgrađeni još uvijek nisu u punoj funkciji zbog čega su proizvođači primorani individualnim rješenjima od kojih su najčešća ona s bušotinama na vlastitim površinama i korištenjem podzemnih voda za natapanje.
Za rajčicu su prikladnija laganija tla bogata humusom
Što se tiče teksture tla, za proizvodnju rajčice prikladnija su ona nešto laganija, bogata humusom te dobre vododržnosti i usklađenih vodozračnih odnosa.
U kontinentalnim područjima to su svakako aluvijalna tla u porječju rijeke Drave kao i ona uz druge vodotoke.
Izuzetno važno je da su površine bez depresija i da se mogu dobro poravnati. To će omogućiti kvalitetno natapanje i mehaniziranu berbu uz što manje gubitaka. Poželjno je da su tla ravna ili blagog nagiba što je moguće boljih sunčanih položaja. Nepovoljna su ona teška za obradu te ona s prisustvom kamena, što uzrokuje značajne poteškoće prilikom mehanizirane berbe.
Rajčica je dosta tolerantna na kiselost tla i može se uzgajati u širokom rasponu pH vrijednosti od 5.5 do 8. Naravno tla pH vrijednosti niže od 5 trebalo bi izbjegavati ili ih prethodne godine kalcificirati.
Obavezan je uzgoj rajčice u plodoredu
Obavezan je uzgoj u plodoredu gdje rajčica na istu površinu ne dolazi barem svake 3 – 4 godine. Dobre pretkulture za rajčicu su strne žitarice i bjelančevinaste zrnate i krmne kulture. U višepoljnom plodoredu se može izmjenjivati i s uljanom repicom ili šećernom repom. Svakako nepoželjne pretkulture su krumpir, paprika i suncokret te kukuruz.
Sustav obrade tla za proizvodnju rajčice ovisi o pretkulturama. Ako su pretkulture bile strne žitarice ili kulture koje u slično vrijeme napuštaju tlo, nakon žetve je potrebno obaviti plitko oranje ili konzervacijsku obradu tla uz sjetvu mješavine prikladnih međukultura koje će očuvati tlo čistim od korova, a njihova će biljna masa zaoravanjem u jesen popraviti strukturu tla i povećati njegovu biogenost. U jesen, na tlima na kojima gnojidba organskim gnojivima nije obavljena, za pretkulturu poželjno je tlo pognojiti stajskim gnojem u količini od oko 40 t/ha i zaorati na dubinu od 30 – 35 cm.
Poželjna peletirana ili pilirana gnojiva
Kako je padom stočarske proizvodnje u Hrvatskoj izuzetno malo gospodarstava koja uz komercijalnu biljnu, imaju i stočarsku proizvodnju te vlastito organsko gnojivo, s ciljem očuvanja biogenosti tla poželjno je upotrijebiti tvornički obrađena peletirana ili pilirana organska gnojiva koja imaju sličan utjecaj na održavanje biogenosti tla kao stajski gnoj no unatoč tome da imaju i desetorostruko veći sadržaj osnovnih biljnih hranjiva u odnosu na stajski gnoj, zbog ekonomski podnošljive cijene troškova proizvodnje uglavnom se koriste u manjim količinama od 750 – 1.500 kg/ha, što je premalo da značajnije popravi strukturu tla. Tvornički obrađena peletirana ili pilirana organska gnojiva mogu se primjenjivati rasipačima mineralnih gnojiva, osim prije osnovne obrade i prije predsjetvene pripreme tla i uz samu sadnju presadnica.
U otvorenim brazdama tlo ostaje preko zime. U proljeće čim se brazde prosuše zatvaraju se sjetvospremačima ili strojevima koje ga površinski plitko poravnaju i razrahle.
Dva do tri tjedna prije planiranog roka presađivanja, ako gnojidba nije obavljena u jesen, tlo se pognoji osnovnim količinama kompleksnih mineralnih gnojiva. Njihova se količina određuje temeljem opskrbljenosti tla biljnim hranivima.
Ishrana rajčica
Plan ishrane rajčice za preradu ovisi o načinu natapanja. Ako je ono sustavom kapanja onda se osnovna količina gnojiva unosi u tlo prije presađivanja. Ostatak dodaje fertirigacijom tijekom vegetacije. Takvim načinom racionalnije se koriste gnojiva i odnos hraniva i njihova količina usklađuju se s fazama rasta i razvoja biljaka. Ako iz određenih razloga nije moguće natapanje kapanjem već površinski kišnim topovima ili rasprskivačima, tada se prije sadnje primjenjuju veće količine gnojiva u osnovnoj gnojidbi. Prihrana krutim granuliranim se gnojivima obavlja tijekom međuredne kultivacije, a manji dio tijekom vegetacije folijarno vodotopivim gnojivima.
Na tlu srednje plodnosti uobičajeno se primjenjuje oko 800 kg/ha NPK mineralnog gnojiva 7:20:30 i 150 kg/ha UREE. Ono se zaorava u jesen ili se oruđima za predsjetvenu pripremu unosi u tlo u proljeće. Kako dobar dio tala potencijalno pogodnih za uzgoj rajčice u kontinentalnim područjima Hrvatske ima relativno nizak sadržaj fosfora, takva tla u osnovnoj je gnojidbi potrebno pognojiti i fosfornim gnojivima kao što je Superfosfat 46 %, najčešće u količini 100 – 150 kg/ha. Kod uzgoja gdje je natapanje kišenjem, pred sam početak intenzivnog porasta, nakon što su se zametnuli prvi plodovi, potrebno je obaviti prihranu s po 150 kg/ha KAN-a ili kalcijevog nitrata. Tijekom razvoja plodova do početka promjene njihove boje u crvenu, prihranu je potrebno obavljati folijarnim gnojivima s naglašenim sadržajem kalija. Kalij pospješuje bolju obojenost plodova i pridonosi većem sadržaju suhe tvari.
Jenda trećina hraniva u osnovnoj gnojidbi
Kod rajčice namijenjene preradi uzgajane u natapanju kapanjem, u pravilu jedna trećina potrebnih se hranjiva dodaje u osnovnoj gnojidbi. To je oko 250 kg/ha NPK mineralnog gnojiva 7:20:30 i 50 kg/ha UREE koje se zaorava u jesen ili se oruđima za predsjetvenu pripremu unosi u tlo u proljeće. Ostatak se dodaje tijekom vegetacije fertirigacijom prema niže navedenom shematskom prilogu.
Primjena vodotopivih gnojiva kroz sustav za natapanje obavlja se na način da se prvo u sustav pustiti čista voda od približno ¼ planiranog obroka natapanja, zatim se započne s fertirigacijom te nakon ¾ planiranog obroka natapanja sustavom se opet pusti čistu vodu. Preporučenu količinu gnojiva treba raspodijeliti po obrocima natapanja kroz čitavu pojedinu fazu razvoja. Otopina gnojiva priprema se u za to prikladnom spremniku na način da njena koncentracija ne prelazi 20 %, tj. otopi se do 20 kg vodotopivog gnojiva u 100 l vode. Treba voditi brigu da se gnojivo potpuno otopi i miješanjem osigurati da ne dođe do ponovne njegove kristalizacije.
Foto: prof. dr. sc. Zdravko Matotan
