Dobrobit životinja postaje sve važnija stanovnicima zapadnog razvijenog svijeta. Hrvatska je ulaskom u Europsku uniju preuzela obvezu usklađivanja zakonodavstva u području stočarstva i dobrobiti životinja. Dobrobit životinja danas ima presudnu ulogu u održivosti uzgoja i proizvodnje domaćih farmskih životinja.
Kako uvjeti držanja oblikuju dobrobit životinja: ravnoteža između visokih prinosa i zdravlja stada
Dobrobit životinja procjenjuje se na različite načine: od utvrđivanja zdravstvenog stanja, praćenja ponašanja, uvjeta držanja, hranidbe do drugih parametara. Jedan od kriterija za procjenu dobrobiti farmskih životinja jest i razina proizvodnje. U većini slučajeva smanjena proizvodnja znak je narušene dobrobiti. Međutim, kod nekih visokoproizvodnih genotipova čak i visoka razina proizvodnje može biti izvor stresa, što znatno utječe na dobrobit životinja.
Narušena dobrobit povezana sa stresom negativno utječe na brojne pokazatelje proizvodnosti. Smanjuju se prirasti, slabija je proizvodnja mlijeka i jaja, lošija je kakvoća proizvoda te je veća osjetljivost životinja na bolesti. Selekcijom domaćih životinja, poboljšanjem hranidbe i uvjeta držanja proizvodnost se višestruko povećala u posljednjih stotinjak godina. Selekcija usmjerena na uzgoj visokoproizvodnih genotipova smanjila je njihovu mogućnost prilagodbe uvjetima okoliša. Odabir jedinki na temelju samo jednog proizvodnog svojstva ili manjeg broja njih (povećanje količine mlijeka kod krava ili mesnatosti kod svinja) doveo je do narušavanja ravnoteže organizma i povećane osjetljivosti na stres.
Kod nekih visokoproizvodnih genotipova sama razina proizvodnje može biti izvor stresa. Odabir jedinki na temelju samo jednog svojstva (količina mlijeka ili mesnatost) često narušava ravnotežu organizma i povećava osjetljivost na bolesti.
Stoga se na manjim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima koja se bave stočarskom proizvodnjom često ne drže visokoproizvodni genotipovi goveda, svinja, ovaca, koza ili peradi, rjeđe hibridi ili križanci, a češće čiste pasmine koje, osim zadovoljavajuće proizvodnje, imaju dobru otpornost na stres i bolesti te su robusne i dugovječne. Za razliku od intenzivnih proizvodnih sustava, na obiteljskim gospodarstvima uglavnom se drži manji broj životinja određene vrste ili više vrsta, najčešće lokalnih ili autohtonih pasmina koje su dobro prilagođene uvjetima okoline.
Kako bi uzgajivači na obiteljskim gospodarstvima mogli procijeniti dobrobit svojih životinja, potrebna je određena edukacija radi osiguravanja optimalnih uvjeta smještaja, hranidbe, ali i mogućnosti izražavanja prirodnih oblika ponašanja. Svako odstupanje ili nemogućnost pokazivanja prirodnog oblika ponašanja potencijalni je signal da postoji određeni problem s dobrobiti životinja.
Hromost i uvjeti držanja među najvećim su problemima u govedarstvu
Govedarska proizvodnja jedna je od najvažnijih stočarskih proizvodnji u Hrvatskoj, s obzirom na to da od goveda dobivamo dva najvažnija proizvoda animalnog podrijetla: mlijeko i meso. Dvije kategorije goveda kod kojih je uočeno najviše problema s dobrobiti jesu mliječne krave i telad, a nešto manje rasplodne junice i junad.
Kod mliječnih krava najčešći problemi s dobrobiti povezani su s reprodukcijom, mastitisom (upalom mliječne žlijezde, odnosno vimena) i hromošću. Posljednjih godina sve je više problema povezanih s hromošću. Hromost je vrlo bolno stanje koje općenito utječe na proizvodnu sposobnost krava.
Zbog bolesti i oštećenja papaka krave otežano stoje, slabije konzumiraju hranu, a mliječnost im se često smanjuje i do 20 %. Nadalje, hromost negativno utječe i na plodnost, što dovodi do prijevremenog izlučivanja goveda iz uzgoja. S obzirom na to da su troškovi liječenja prilično visoki, hromost nije samo problem dobrobiti, nego uzrokuje i znatne ekonomske gubitke.
Hromost se češće javlja kod visokoproizvodnih krava. Na zdravlje papaka utječu brojni čimbenici: od njege, genetike i hranidbe do načina smještaja, držanja pa čak i ponašanja životinja. Papci kod krava stalno rastu (7 – 8 mm mjesečno), pa se problemi s papcima najbolje sprječavaju redovitom korekcijom dva puta godišnje. To je osobito važno kod krava koje se drže na vezu, kod kojih se papci slabije troše.
Slobodno držanje kravama omogućuje prirodnije ponašanje
Dva su osnovna načina držanja krava: na vezu ili skupni slobodni način držanja. U odnosu na skupni slobodni način, vezani način držanja krava ima određene prednosti: ekonomičniju hranidbu prema potrebi svake pojedinačne životinje, lakši nadzor zbog veće preglednosti, lakše čišćenje kože te jednostavnije postupke s kravama (od osjemenjivanja i dijagnostike bređosti do liječenja). Međutim, zbog brojnih nedostataka vezanog držanja danas se u intenzivnoj proizvodnji uglavnom primjenjuje slobodni način držanja mliječnih krava.
Najčešće spominjani nedostaci držanja krava na vezu jesu lošija mikroklima i slabija osvijetljenost u staji, veća pojavnost ozljeda i upala vimena, bolesti lokomotornog sustava, veća učestalost teških teljenja, slabija otpornost i podložnost sekundarnim infekcijama, kao i narušena društvena interakcija između krava. Pri slobodnom načinu držanja krave se osjećaju prirodnije, boljeg su zdravstvenog stanja, imaju bolji apetit, veću proizvodnju mlijeka i manje problema u reprodukciji.
Dobar smještaj i mikroklima temelj su dobrobiti goveda
Osnovna pretpostavka za osiguranje dobrobiti goveda jest dobro dizajniran prostor u kojem borave. Radi izbjegavanja sukoba u skupini potrebno je osigurati dovoljno hranidbenih mjesta i prostora za odmor kako bi sve životinje u staji istovremeno mogle uzimati hranu ili ležati. Sljedeći bitan čimbenik koji izravno utječe na dobrobit jest toplinska udobnost. Goveda relativno dobro podnose niske temperature (donja je kritična temperatura za mliječne krave čak -15 °C), no vrlo su osjetljiva na visoke temperature (iznad 26 °C), osobito u kombinaciji s visokom relativnom vlagom zraka, što može dovesti do toplinskog stresa.
Dobrobit teladi bitan je dio govedarske proizvodnje koji je i zakonski definiran. Telad starija od osam tjedana ne smije biti smještena u pojedinačne odjeljke, osim u slučaju liječenja, o čemu odlučuje veterinar. U pojedinačnim odjeljcima telad mora imati vizualni kontakt i mogućnost dodira s drugom teladi. Za telad koja se drži u skupnim boksovima mora se osigurati dovoljna površina po životinji (primjerice, za tele do 150 kg tjelesne mase treba osigurati najmanje 1,5 m²).
Za izgradnju objekata za držanje teladi, odjeljaka te opreme ne smiju se koristiti materijali koji štetno djeluju na životinje. Prostor u kojem boravi telad mora se redovito čistiti i dezinficirati, a nepojedena hrana uklanjati kako ne bi privukla kukce i glodavce. Podovi u stajama moraju biti čvrsti i glatki, ali ne sklizavi, kako bi se izbjegle ozljede nogu. Ležište za telad mora biti udobno i čisto, a za telad mlađu od dva tjedna mora se osigurati stelja.
U objektu za držanje teladi mora se osigurati odgovarajuća ventilacija radi postizanja optimalnih mikroklimatskih uvjeta. Također je potrebno osigurati odgovarajuće osvjetljenje radi dobrobiti životinja, ali i lakše kontrole. Bolesnu i ozlijeđenu telad mora se premjestiti u zasebne boksove sa suhom i udobnom steljom. Telad se u pravilu ne smije vezati, osim u skupini za vrijeme hranjenja mlijekom ili mliječnom zamjenicom. Telad se mora hraniti najmanje dva puta dnevno, a ako se hrani po volji, sva telad u skupini mora dobiti hranu istovremeno. Hranidba mora biti prilagođena dobi i tjelesnoj masi, s posebnim naglaskom na dovoljnu količinu željeza u hrani i sadržaj vlakana. Osim hrane, teladi u dobi od dva tjedna nadalje mora biti osigurana dovoljna količina svježe vode.
Svinjama treba više prostora za prirodno ponašanje
Svinje su domaće životinje koje u prirodnim uvjetima držanja pokazuju velik broj specifičnih oblika ponašanja (društveno, spolno, odnos krmača – prasad, ugodbeno ponašanje, istraživačko ponašanje i dr.). Mnoge od tih oblika ponašanja u intenzivnim sustavima proizvodnje svinje ne mogu pokazati, čime se dovodi u pitanje njihova dobrobit. Jedan od osnovnih uvjeta osiguranja dobrobiti svinja jest prikladan način držanja.
U suvremenoj industrijskoj proizvodnji čovjek narušava prirodnu hijerarhiju stada smještajem svinja u pojedinačne ili skupne boksove prema određenim kriterijima (dob, tjelesna masa). Time se zbog novonastalog grupiranja često potiče agresija među životinjama do uspostavljanja nove stabilne skupine. U ograničenim životnim uvjetima (primjerice u čekalištu uz ograničenu hranidbu) često se javlja agresija krmača tijekom hranjenja, što dovodi do stresa, ali i do slabijih proizvodnih rezultata plodnosti.
Iako je znatan napredak u dobrobiti svinja ostvaren zabranom držanja krmača u individualnim boksovima tijekom cijeloga graviditeta, još uvijek ima prostora za poboljšanje kod različitih kategorija. Krmače se moraju od četvrtog tjedna gravidnosti pa sve do tjedan dana prije prasenja držati u skupnim boksovima. Iako držanje u skupnim boksovima ima brojne prednosti u odnosu na individualne boksove (sloboda kretanja, društveno ponašanje), i kod držanja krmača i nazimica u skupini uočavaju se određeni problemi. Naime, tijekom prvih nekoliko dni, do uspostavljanja hijerarhije u novoformiranoj skupini krmača u čekalištu, dolazi do pojavljivanja agresije.
Nadalje, u uvjetima osiromašene okoline u suvremenim objektima te pri ograničenoj hranidbi krmača tijekom graviditeta isključivo koncentriranim krmivima, javlja se agresija na hranilištu ako sve životinje nemaju istovremeni pristup hrani. Agresija je često vidljiva u obliku ozljeda na koži i podljeva, a javlja se i hromost. Iako je količina obroka tijekom graviditeta ograničena na svega 2,0 – 2,5 kg krmne smjese (što je dovoljno za potrebe krmača i normalan razvoj plodova), ta relativno mala količina hrane stvara stalan osjećaj gladi kod životinja, koje to često pokazuju slinjenjem i grizenjem cijevi na boksovima.
Jedan od najčešće spominjanih problema dobrobiti krmača u suvremenim prasilišnim boksovima javlja se neposredno prije samog prasenja, a odnosi se na nemogućnost izrade gnijezda za prasad, što je prirodni oblik ponašanja krmača pred prasenje. U suvremenim prasilišnim boksovima nalazimo uklještenja koja sprječavaju kretanje krmače tijekom rane laktacije kako bi se smanjila uginuća prasadi zbog prignječenja. S jedne se strane smanjenjem smrtnosti prasadi nastoji poboljšati njihova dobrobit, dok se s druge strane žrtvuje dobrobit krmača. Upravo su ovi problemi, vezani uz nedostatak prirodnih materijala poput slame za izgradnju gnijezda i nemogućnost kretanja krmača zbog fiksiranja uklještenjem, doveli do novijih inovativnih sustava držanja krmača i prasadi tijekom laktacije.
Slobodno prasenje donosi više prostora krmači i prasadi
Dva trenutno najpopularnija sustava držanja krmača i prasadi tijekom laktacije jesu sustav slobodnog prasenja i sustav skupne laktacije. Sustav slobodnog prasenja omogućuje slobodno kretanje krmače u prasilišnom boksu, izražavanje specifičnoga prirodnog ponašanja (poput izgradnje gnijezda od slame) te bolju interakciju s prasadi.
Sustav skupne laktacije predstavlja napredni sustav upravljanja u kojem se više krmača (4 do 8) s prasadi drži u velikom boksu tijekom razdoblja dojenja. Ovaj sustav držanja potiče društvenu interakciju i ponašanje koje je najbliže prirodnom ponašanju divljih svinja. Još jedna prednost ovoga sustava vidljiva je prilikom formiranja skupina u uzgajalištu, u kojima prasad puno jednostavnije uspostavlja hijerarhiju uz manju pojavu agresije, upravo zato što je tijekom laktacije boravila u istom prostoru i imala priliku za međusobno upoznavanje.
Držanje više krmača s prasadi u zajedničkom prostoru potiče prirodno društveno ponašanje. Prasad iz takvih sustava kasnije puno lakše uspostavlja hijerarhiju i pokazuje znatno manje agresije pri formiranju novih skupina.
Kod smještaja krmača i nazimica radi poboljšanja dobrobiti izuzetno je važno osigurati odgovarajuće uvjete držanja. Poznato je da su svinje općenito osjetljive na toplinski stres, a posebno rasplodne kategorije – krmače, nazimice, pa i nerasti. Stoga važan element u poboljšanju dobrobiti krmača i nazimica obuhvaća smanjenje toplinskog stresa tijekom ljetnih mjeseci pojačanim protokom zraka, odnosno raspršivanjem vode.
U prasilištima je potrebno osigurati optimalne temperaturne uvjete za krmače i prasad, što je osobito velik izazov u prvim danima nakon prasenja, kad je optimalna temperatura u zoni boravka prasadi znatno viša u odnosu na optimalnu temperaturu za krmače. Stoga je pravilna izvedba gnijezda s grijanjem za prasad od presudne važnosti za osiguranje dobrobiti obje kategorije svinja. U slučaju pregrijavanja krmača dolazi do slabije konzumacije hrane, što izravno utječe na proizvodnju mlijeka i rezultate u uzgoju prasadi; krmače se rashlađuju aktivacijom nipl pojilica i time dodatno narušavaju mikroklimatske uvjete jer uz visoku temperaturu u objektu povisuju i razinu relativne vlage zraka, što je izuzetno stresno.
Grizenje repova upozorava na probleme u uvjetima držanja
Jedan od pokazatelja narušene dobrobiti svinja kod odbijene prasadi i tovljenika jest pojava grizenja repova i uški. Ova se pojava uglavnom javlja u objektima s velikom gustoćom naseljenosti i na rešetkastom podu bez stelje. Dodatak stelje (slame) u boksove, kao i određenih naprava za zanimaciju (užad ili lanci koji vise sa stropa), znatno umanjuje pojavu grizenja repova i uški.
Preventivno se ovaj problem rješava skraćivanjem repova, međutim taj se postupak ne bi trebao provoditi rutinski, bez prethodnog poboljšanja uvjeta držanja svinja (povećanje podne površine po životinji, dodatak stelje). Problem kod grizenja repova i uški, osim boli i stresa koji se javljaju kod napadnute životinje, jesu i krvarenje te moguća infekcija rane, koja zahtijeva izolaciju ozlijeđene životinje.
Skraćivanje repova ne bi se trebalo provoditi rutinski. Pojava grizenja repova i uški upozorava na preveliku gustoću naseljenosti i nedostatak stelje — dodavanje slame ili naprava za zanimaciju znatno smanjuje ovaj problem.
Činjenica jest da su svinje od najranije dobi izložene brojnim postupcima koji mogu narušiti njihovu dobrobit. Skraćivanje repova, sječenje ili brušenje sjekutića, kastracija muške prasadi, davanje željeza, označavanje, odbiće – sve su to postupci koji se u suvremenoj proizvodnji svinja provode unutar prvog mjeseca života. Neki od navedenih postupaka regulirani su pravilnicima i moraju se provesti do određene dobi ili unutar nje. Na primjer, skraćivanje zuba mora se provesti unutar sedam dana od prasenja, a kastracija muške prasadi i skraćivanje repova mogu se provesti i kasnije, nakon sedmog dana života, ali obavezno uz primjenu anestezije i analgezije. Postoje određene razlike i u stručnim preporukama, kao i pokušaji pronalaska alternativnih rješenja koja će biti više u skladu s dobrobiti svinja (imunokastracija i tov nerastića umjesto kirurške kastracije).
Svinje su vrlo prilagodljive domaće životinje koje je moguće držati u različitim proizvodnim sustavima. Česta je percepcija da su svinje koje se drže na otvorenom oslobođene problema s dobrobiti. I u sustavu držanja na otvorenom, koji je najbliži prirodnim uvjetima, postoje određena pravila koja se moraju poštovati kako bi se osigurala dobrobit. Na prvom mjestu treba svakako navesti ograđivanje dvostrukom ogradom kako bi se spriječio kontakt domaćih svinja s drugim domaćim i divljim životinjama.
Svinje na otvorenom potrebno je zaštititi od nepovoljnih vremenskih uvjeta izgradnjom skloništa ili nadstrešnica. Kaljuže u kojima se svinje rado rashlađuju tijekom toplog razdoblja moraju se održavati čistima kako ne bi postale izvor zaraze, a zemljište na kojem svinje borave mora se održavati čistim i povremeno slobodnim od životinja kako bi se spriječio razvoj parazita.
Ni držanje na otvorenom ne jamči dobrobit ovaca i koza
Iako se ovce i koze najčešće drže u ekstenzivnom, otvorenom sustavu držanja, suvremeni trendovi u uzgoju uključuju i intenzivne sustave držanja u zatvorenim objektima. Postoji opća percepcija da držanje životinja poput ovaca i koza u prirodnijim uvjetima isključuje probleme s dobrobiti, međutim to nije u potpunosti točno. U svakom od ova dva temeljna sustava može doći do problema.
Najviše problema s dobrobiti ovaca i koza proizlazi iz njihove nedovoljne zaštite, smještaja, hranidbe, njege i zdravstvene kontrole. U ekstenzivnom držanju na otvorenom dobrobit je ugrožena zbog česte izloženosti nepovoljnim vremenskim uvjetima, nedovoljne opskrbe hranjivim tvarima, izloženosti grabežljivcima te vanjskim i unutarnjim parazitima. U surovim vanjskim uvjetima veća je i smrtnost janjadi te jaradi. Veliku odgovornost u osiguranju dobrobiti ovaca i koza držanih u ekstenzivnom sustavu na paši, daleko od civilizacije, ima pastir koji brine o svojim životinjama. Redovito promatranje hoda životinja i pravodobna kontrola papaka najvažniji su za rano otkrivanje problema poput šepavosti, koja može dovesti do velikih gubitaka u stadu.
Kao i kod drugih vrsta farmskih životinja, i u ekstenzivnom i u intenzivnom sustavu mogu se pojaviti problemi s ozljedama zbog neodgovarajućeg smještaja i opreme, hromost, reprodukcijski problemi, kao i brojni problemi s dobrobiti koji proizlaze iz postupaka sa životinjama tijekom uzgoja (odbiće, kastracija, kupiranje repova, striža ovaca). Problemi s dobrobiti ovaca i koza slični su, a osobito dolaze do izražaja u ekstenzivnim sustavima proizvodnje. Najčešće se odnose na nedovoljno napajanje, neodgovarajući smještaj, dugotrajno izlaganje lošim vremenskim prilikama (hladnoća, ali i vrućina), lošu tjelesnu kondiciju, pobačaje, nedovoljnu veterinarsku skrb, parazitske i druge bolesti. Posebna pozornost na dobrobit mora biti usmjerena tijekom prijevoza ovaca i koza, osobito na velike udaljenosti, te na postupke prije i tijekom klanja.
Kako prepoznati narušenu dobrobit ovaca i koza?
Kad govorimo o pokazateljima dobrobiti kod ovaca i koza, možemo ih podijeliti u nekoliko skupina prema načelu „pet sloboda”:
- pokazatelji gladi i žeđi: dužina hranidbenog prostora po grlu, opterećenost pašnjaka, dostupnost vode te provođenje analiza kakvoće hrane i vode
- pokazatelji fizičke i toplinske neugode: parametri poput veličine smještajne površine po životinji te mikroklimatski parametri (temperatura, vlaga zraka, odnosno temperaturno-humidni indeks)
- pokazatelji boli, ozljeda i bolesti: pojave hromosti, proljeva, čistoća ili uprljanost vune/dlake, opadanje vune/dlake, češanje, ozljede kože, promjene na vimenu (mastitis), kondicija životinja te proizvodnost koja je često smanjena zbog navedenih uzroka
- pokazatelji straha i stresa: očituju se pojavom bijega, zaobilaženjem ili udaljavanjem od čovjeka, izdvajanjem iz stada pa čak i pojavom agresivnog ponašanja prema drugim životinjama i čovjeku
- dokumentacija o provedbi mjera: dokumentacija kojom se dokazuje provođenje mjera za zaštitu dobrobiti (primjerice, dokumentacija o provedenom čišćenju i dezinfekciji objekata te dokumenti o kontroli kakvoće mlijeka, npr. broj somatskih stanica)
S obzirom na to da je ponašanje životinja jedan od najčešćih pokazatelja dobrobiti, bilo kakvo odstupanje od normalnog ponašanja može ukazati na potencijalne probleme. U pokazatelje poremećaja u ponašanju kod ovaca i koza često se ubrajaju patološki apetit, samosisanje, samoozljeđivanje te problemi u uspostavljanju hijerarhije u stadu.
Intenzivna proizvodnja najveći je izazov za dobrobit peradi
Proizvodnja peradi, bilo da je riječ o proizvodnji jaja ili mesa, uz svinjogojsku proizvodnju spada u najintenzivnije oblike proizvodnje farmskih životinja. Takav intenzivan uzgoj često ne zadovoljava potrebe životinja i dovodi do problema s njihovom dobrobiti. Dvije kategorije peradi koje su najviše izložene problemima s dobrobiti jesu kokoši nesilice i tovni pilići (brojleri).
Iako se zabranom držanja kokoši nesilica u konvencionalnim, neobogaćenim baterijskim kavezima 2014. godine općenito poboljšala dobrobit ove kategorije uvođenjem obogaćenih kaveza te alternativnih sustava držanja, još uvijek postoje određeni problemi oko kojih i struka često ima podijeljena mišljenja.
Obogaćeni kavezi za držanje kokoši nesilica moraju ispunjavati brojne uvjete kako bi se osigurala dobrobit životinja. U kavezima se mora osigurati površina od najmanje 750 cm² po kokoši, pri čemu ukupna površina kaveza ne smije biti manja od 2000 cm². Nadalje, visina kaveza iznad korisne površine mora iznositi najmanje 20 cm. U obogaćenom kavezu mora biti gnijezdo, mora se osigurati stelja za kljucanje i čeprkanje te prečke duljine najmanje 15 cm po jednoj kokoši.
U pogledu hranidbe i napajanja treba osigurati najmanje 12 cm prostora na hranilici po jednoj kokoši te dovoljan broj pojilica. U kavezima također mora biti prisutan odgovarajući materijal za trošenje kandži. Zbog lakše manipulacije peradi i nadzora prolaz između kaveza ne smije biti uži od 90 cm, a udaljenost od poda do prvog reda kaveza mora iznositi najmanje 35 cm.
Alternativni sustavi nesilicama omogućuju prirodnije ponašanje
Na obiteljskim gospodarstvima koja drže kokoši nesilice vrlo su popularni alternativni sustavi držanja. Ovi sustavi također moraju zadovoljavati minimalne zakonski propisane zahtjeve u pogledu smještaja i opreme. Uvjeti hranidbe propisuju da se mora osigurati najmanje 10 cm prostora iznad ravne, odnosno 4 cm prostora iznad okrugle hranilice. Slično uvjetima za hranidbu, propisuje se najmanje 2,5 cm prostora po kokoši iznad ravnih pojilica, odnosno 1 cm iznad okruglih pojilica.
U prostoru za držanje nesilica u alternativnom sustavu treba osigurati najmanje jedno gnijezdo na sedam kokoši, odnosno, ako se koriste zajednička gnijezda, mora se osigurati 1 m² površine gnijezda za najviše 120 kokoši. Po jednoj kokoši mora se osigurati najmanje 15 cm dužine odgovarajuće prečke, pri čemu prečke ne smiju biti postavljene iznad stelje, a udaljenost između prečki mora biti najmanje 30 cm. Površina sa steljom mora iznositi najmanje 250 cm² po kokoši i mora prekrivati najmanje jednu trećinu podne površine.
U alternativnim sustavima držanja kokoši nesilica postoje i posebni zahtjevi ovisno o sustavu. Na primjer, kod držanja nesilica u unutarnjem avijariju ne smije biti više od četiri etaže, visina među pojedinim etažama mora biti najmanje 45 cm, a etaže moraju biti složene tako da izmet s gornjih ne pada na donje etaže. Kod slobodnog načina držanja nesilica uz uređen ispust mora biti osigurano više otvora za izlazak u ispust, visokih 35 cm i širokih 40 cm. Ispusti moraju biti dovoljno velike površine te imati zaklon od nepovoljnih vremenskih prilika i grabežljivaca. Gustoća naseljenosti u alternativnim sustavima držanja nesilica ne smije biti veća od devet kokoši po m² korisne površine.
Brz rast brojlera donosi i probleme s nogama
Dobrobit tovnih pilića također je regulirana pravilnicima, a najviše ovisi o smještaju, hranidbi, mikroklimi, ali i o selekciji. Hrana pilićima mora biti stalno na raspolaganju, a u objektu za držanje pilića mora biti ugrađen dovoljan broj pojilica. Pilići moraju imati pristup stelji.
Od mikroklimatskih uvjeta najviše pozornosti treba obratiti na temperaturu, vlagu zraka te osvjetljenje unutar objekta. Svi objekti moraju imati osvjetljenje intenziteta najmanje 20 luksa tijekom razdoblja osvijetljenosti, a tijekom 24 sata pilićima treba osigurati ukupno šest sati tame. Prije svakog useljavanja novog jata objekt, opremu i alat treba detaljno očistiti i dezinficirati.
Zbog selekcije na brzinu rasta kod pilića se javljaju deformacije nogu i pojava hromosti. Deformacije nogu dovode do poremećaja hodanja, što uzrokuje probleme u kretanju, stajanju te opskrbi hranom i vodom. S obzirom na to da zbog hromosti veći dio vremena leže, dolazi do pojave oštećenja kože. Osim problema povezanih s hromošću, kod intenzivno selekcioniranih pilića javljaju se i drugi metabolički poremećaji (sindrom iznenadnog uginuća, ascites, plućna hipertenzija) koji mogu dovesti do iznenadnog uginuća.
Gustoća naseljenosti tovnih pilića jedan je od najvažnijih čimbenika dobrobiti i ne smije prelaziti 33 kg/m², osim uz posebna odobrenja nadležnih tijela. Kod prevelike naseljenosti dolazi do povećane vlažnosti stelje, lošije mikroklime u objektu, rasipanja vode iz sustava za napajanje i pojave većeg broja ozlijeđene peradi.
Veća dobrobit životinja može značiti i bolju ekonomiku proizvodnje
Poticaji uzgajivačima za dobrobit životinja trenutačno se ostvaruju kroz intervenciju 70.06. AEC Plaćanja za dobrobit životinja, a odnose se na mjere koje uzgajivači poduzimaju radi poboljšanja dobrobiti životinja, nadilazeći propisane standarde i uobičajenu poljoprivrednu praksu. Intervencija uključuje plaćanja za dobrobit životinja u govedarstvu, svinjogojstvu, peradarstvu, ovčarstvu i kozarstvu.
Osim izravne financijske pomoći uzgajivačima domaćih životinja koji zadovoljavaju kriterije za dodjelu potpore, ključno je da uzgajivači shvate kako se poboljšanjem uvjeta dobrobiti životinja povećava i proizvodnja, što pozitivno utječe na ekonomičnost stočarske proizvodnje.
Kod svake vrste, kao i kategorije unutar vrste domaćih životinja, postoje određeni kriteriji na temelju kojih se procjenjuje dobrobit. Uzgajivači moraju biti upisani u Upisnik poljoprivrednika, a životinje u Jedinstveni registar domaćih životinja, uz minimalni broj životinja po gospodarstvu (4 uvjetna grla za goveda, ovce i koze, odnosno 5 uvjetnih grla za svinje i perad).
Tako se, na primjer, kod rasplodnih kategorija goveda i svinja (odnosno mliječnih krava i rasplodnih junica te krmača i nazimica) jedan od ključnih kriterija za procjenu dobrobiti odnosi na poboljšanu hranidbu, koja se provjerava donošenjem plana hranidbe i analizom hrane na plijesni i mikotoksine. Kod domaćih životinja koje se drže u zatvorenim sustavima dobrobit se poboljšava povećanjem podne površine, obogaćivanjem ležišta i osiguravanjem pristupa ispustu.
