Uzgoj konja na području Republike Hrvatske kroz povijest je uglavnom bio vezan uz ergele u vlasništvu veleposjednika, crkve ili vojske. Konji su se koristili kao radna snaga i prijevozno sredstvo. Ratovi, transport, komunikacija i poljoprivredni radovi bili su nezamislivi bez konja. Danas je sve popularnija upotreba konja u sportske i jahaće svrhe te za rekreacijsko i terapijsko jahanje i mnoga obiteljska poljoprivredne gospodarstva drže konje.
Značaj uzgoja konja u Hrvatskoj nekad i sad
Uzgoj konja na teritoriju Republike Hrvatske ima dugu tradiciju. Od velikog je značaja za ljude i podneblje gdje su uzgajani. Tako se spominjanje Slavonije u tekstovima uvijek veže uz lipicance, konje bijele boje, elegantnih kretnji, upregnutih u tradicionalno okićene zaprege. Razvijenost neke zemlje u povijesti se poistovjećivalo s brojem konja što pokazuje koliko su konji bili važni u gospodarstvu. Sredinom pedesetih godina 20. stoljeća u Hrvatskoj u zemaljskom uzgoju bilo je evidentirano oko 350.000 konja. Oni su uglavnom služili za transport, nošenje tereta ili rad u polju.
U Beču i Budimpešti zbog snage i izdržljivosti bili su cijenjeni međimurski konji koji su vukli tramvaje. Konji su ostavili neizbrisiv trag u ratovanjima bilo da su sudjelovali kao konjica za proboj, za logistiku, nošenje tereta, vuču topova i slično. Uvođenje mehanizacije i intenzivno korištenje u poljoprivredi, deagrarizacija i depopulacija sela dovode do značajnog smanjenja broja konja. U Hrvatskoj je 1999. godine bilo registrirano između 3.500-4.000 grla. To je u usporedbi sa 1951. godinom samo 1% tadašnje populacije. Takvo drastično smanjenje na kvantitativnoj i kvalitativnoj razini dovodi do gubitka genske raznolikosti, uzgoja u srodstvu. U najgoroj varijanti dovodi i do izumiranja populacije. No, devedesetih godina 20. stoljeća počinje sustavna briga za očuvanje genskog stočnog fonda izvornih pasmina na razini države.
U zadnjih dvadesetak godina (2002.-2021.) broj konja u Hrvatskoj bilježi lagan, uzlazni trend.
Prema navodima Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu (2021.) trenutno je u Hrvatskoj registrirano oko 29.000 aktivnih kopitara različitih kategorija i dobnih skupina. Razlog oporavka je početak kontinuiranog uzgojno selekcijskog rada, osiguranih potpora koja država dodjeljuje uzgajivačima, promjene ekonomskih uvjeta i socijalnih kretanja unutar društva. U današnje vrijeme glavni vid uporabe konja uglavnom je usmjeren na sport i rekreaciju. To je razvidno u blagom povećanju udjela toplokrvnih konja.
Najpopularnije konjičke discipline u Hrvatskoj su preponsko jahanje s prosječno 30 natjecanja tijekom godine i dresurno jahanje sa 15-ak natjecanja. Zadnjih nekoliko godina velik interes pobuđuje daljinsko jahanje (endurance). Ono predstavlja izazov za konja i jahača u prolasku staza dugih od 16 do 160 km. Jahači iz Hrvatske u ovoj disciplini postižu vrlo dobre rezultate na nacionalnim i na međunarodnim natjecanjima. Mogu se istaknuti plasmani u Italiji (osvojeno 17. mjesto na utrci od 160 km) i Slovačkoj (osvojeno 1. mjesto na utrci od 120 km). Jedan od najstarijih natjecateljskih konjičkih sportova, poznat još iz vremena starih grka je vožnja zaprega. U Hrvatskoj je oko 10-ak aktivnih natjecatelja (vozača) koji se natječu u vožnji zaprega.
Jedno od najdinamičnijih konjičkih natjecanja zasigurno je konjički višeboj (eventing, military). On je u Hrvatskoj prvi put organiziran 2007. godine u Zagrebu. Iako je skroman broj natjecanja, zadnjih nekoliko godina konjički višeboj uključen je u kalendar natjecanja HKS. To pokazuje mogućnost njegovog daljnjeg širenja i popularizacije među jahačima. Od konjičkih trkaćih sportova poznate su galopske i kasačke utrke koje su, u usporedbi s drugim konjičkim disciplinama, slabije zastupljene. Također, natjecanja poput voltažiranja (akrobatsko jahanje), western jahanja, pola i slično samo su neka od mogućnosti koja otvaraju vrata i povećavaju ponudu bavljenja konjima.
Osim sportskih natjecanja, konji se koriste u različite rekreacijske i tradicijske svrhe. Poznate su konjičke turističke staze (npr. bilogorska konjička staza) koje obogaćuju raznovrsnost agroturističke ponude i rekreativne sadržaje. Ovakav vid terenskog jahanja sve više je zastupljen u gorskim i priobalnim dijelovima Hrvatske. Dio vojno-konjičke povijesti očuvan je u viteškim natjecanjima, Sinjskoj alci i Trci na prstenac. U današnje vrijeme poseban vid uporabe konja je sudjelovanje u brojnim folklornim manifestacijama i priredbama u kojima prenose duh tradicije i kulturne baštine. U Slavoniji su poznati Đakovački vezovi, Vinkovačke jeseni, Brodsko kolo, u Bjelovaru Terezijana i mnogi drugi sadržaji.
Poseban način uporabe konja u današnje vrijeme je terapija pomoću konja sa više različitih programa (jahanje, timarenje konja, hranjenje konja, itd.) koji su prilagođeni polaznicima i njihovim stanjima (npr. autistične osobe, osobe oboljele od posttraumatskog stresnog poremećaja, osobe s poteškoćama u razvoju i drugo.), a kojima je glavni cilj postizanje različitih terapijskih učinaka (fizičkih, emocionalnih, socijalnih, edukacijskih, itd.).
Na kršovitim i visokim planinskim područjima i rubnim terenima koji su nedostupni mehanizaciji konji su zadržali radnu ulogu (nošenje tereta, rad u šumi i izvlačenje drva).
Postoje i drugi načini gospodarskog korištenja konja kao što je proizvodnja mesa i mlijeka. Za to se uglavnom koristi hladnokrvna skupina konja. Zbog veće tjelesne mase i izraženije mišićavosti te prilagodljivosti ekstenzivnom načinu uzgoja hladnokrvni konji pogodni su za ovaj vid proizvodnje. Prema podacima tržišnog informacijskog sustava u poljoprivredi (2022.) bilanca izvoza mesa kopitara za razdoblje od 1-8 mjeseca 2022. iznosi oko 93 tone odnosno, protuvrijednost od 239.200 € (2,57 €/kg mesa).
Pasmine konja u RH
U Hrvatskoj se uzgaja više od 90 različitih pasmina i tipova konja pri čemu je značajno povećanje populacije hladnokrvnih konja. Od ukupnog broja kopitara gotovo 70% kopitara pripada izvornim pasminama. Najbrojnije su populacije hrvatski hladnokrvnjak (~9.600 grla) i hrvatski posavac (~7.100 grla). Pasmine odlikuje adaptabilnost i preživljavanje u specifičnim ekstenzivnim uvjetima držanja. Stoga se u većoj mjeri koriste za proizvodnju mesa u sustavima niskog ulaganja. Boravkom na otvorenim površinama sprječavaju sukcesiju invazivnih biljnih vrsta te na taj način doprinose očuvanju bioraznolikosti staništa.
Nadalje, obje pasmine neizostavni su dio kulturnih i folklornih događanja, tradicijskih manifestacija koje promoviraju način života podneblja u kojem se uzgajaju. Sustavni praćenje i brigu o pasmini preuzima Središnji savez udruga uzgajivača hrvatskog hladnokrvnjaka i Središnji savez udruga uzgajivača konja hrvatski posavac koji ujedno sudjeluju u provedbi uzgojnog programa. Obje pasmine prema stupnju ugroženosti nalaze se u skupini „ranjivih“. Međimurski konj je težak, snažan i izdržljiv radni konj čija populacija danas broji samo nekoliko desetaka grla (36) te je svrstan u skupinu kritično ugroženih.
Uglavnom se koristi za rekreaciju i sudjeluje u tradicionalnim događanjima. Lipicanac je najzastupljenija tradicionalna toplokrvna pasmina konja (~2.200 grla). Pri tome je 89% populacije orijentirano na privatni uzgoj, a 11% populacije uzgaja se u državnim ergelama Đakovo i Lipik. Uporabni naglasak stavljen je na sportska događanja u zaprežnim i dresurnim natjecanjima te sudjelovanja na tradicionalnim manifestacijama i folklornim događanjima. Selekcijski rad pod ingerencijom je međunarodne krovne organizacije Lipizzan International Federation, čija je članica i Hrvatska. 
Velika raznolikost toplokrvnih pasmina konja odraz je većeg broja održavanja sportskih natjecanja kao i prilagodba legislative između Hrvatske i Europske Unije. Od uzgojnih tipova najzastupljeniji su hrvatski športski konj (755 grla) i hrvatski toplokrvnjak (482 grla) koji dominiraju u preponskom sportu. U blagom su porastu populacije konja namijenjene za preponsko i natjecanje izdržljivosti kao npr. engleski (435 grla) i arapski (201 grlo) punokrvnjak, gidran (101 grlo), trakener (95 grla), itd.
Pročitajte još:
