Zbog globalnih klimatskih promjena i sve blažih zima, početak vegetacije vinove loze ove sezone u većini hrvatskih vinorodnih područja započinje petnaestak dana ranije nego u očekivanim prosjecima. Mladice su već krajem travnja u nekih vinskih sorata veće od dvadesetak cm, pa se skrivene ili primarne zaraze potencijalno većeg broja štetnih uzročnika bolesti “događaju” tijekom svibnja.
Vinovu lozu napada više od 80-ak različitih uzročnika bolesti, među kojima su najčešće (pseudo)gljivičnog podrijetla. Osim dominantnih pepelnice (oidija) i plamenjače (peronospore) zadnjih su nas desetak godina znale već tijekom i nakon cvatnje vinograda iznenaditi svojom pojavom i neke ne tako česte patološke promjene: npr. sušica cvata (Phoma), siva plijesan u cvatnji (Botritis) ili “iznenađenje” zadnjih pet godina: crna trulež grožđa (Guignardia) (vidi Sliku 4).
Koje bolesti možemo očekivati u ovoj vinogradarskoj sezoni?
Možemo zaključiti da količina i raspored oborina uz pripadajuće temperature tijekom svibnja određuje koju ćemo bolest na cvjetnim organima ili grožđu naknadno tijekom lipnja ili srpnja najviše vidjeti.
U proljetnim mjerama zaštite do početka cvatnje najčešće usmjereno suzbijamo plamenjaču (Plasmopara), pepelnicu (Erysiphe) i crnu pjegavost (Phomopsis). Pritom koristimo dopuštene fungicide, od kojih su neki istovremeno registrirani za suzbijanje crvene paleži (Pseudopezicula) (http://fis.mps.hr/trazilicaszb/) ili pokazuju dobru postranu učinkovitost na sivu plijesan (Botrytis). Tijekom prohladno-vlažnog kraja svibnja i početka lipnja 2013. u nekim smo vinorodnim područjima središnje i sjeverno-zapadne Hrvatske zabilježili sušicu cvata (Phoma), bolest koju rijetko vidimo. Epidemiologija sušice cvata je manje opisana, a registriranih fungicida za njeno suzbijanje u našoj zemlji nema.
Prema iskustvima iz 2013. godine među osjetljive vinske sorte na sušicu cvata ubrajamo: muškat žuti i otonel, silvanac zeleni, pinot sivi, traminac, sauvignon i chardonnay.
Cvatnju i oplodnju vinove loze ubrajamo među osjetljivija razdoblja vegetacije u godišnjem biološkom ciklusu, kada se ne preporučuje obavljati nikakve radove. Ovisno o ekološkim uvjetima sredine i pojedine godine protječe i brzina ove faze, a prosječno traje 10-20 dana. Primjerice u 2018. smo bilježili jednu od najranijih cvatnji kontinentalnih vinograda (npr. chardonnay započeo otvarati cvjetove već 19. svibnja), a godinu nakon toga u 2019. cvatnja je započela vrlo kasno (npr. Chardonnay započeo otvarati cvjetove tek 14. lipnja). Za početak cvatnje vinove loze nužno je da najniža temperatura ne bude <15°C, ali je optimum između 20° i 25°C, uz lijepo sunčano vrijeme s laganim povjetarcem.
Nepovoljnim se uvjetima u cvatnji smatraju jaki i suhi vjetrovi, kišovito vrijeme i slabije osvjetljenje. Slaba oplodnja uvjetuje pojavu “rehuljavih” grozdova, a tijekom cvatnje se mogu pojaviti biljne bolesti, npr. plamenjača (Plasmopara), pepelnica (Erysiphe/Uncinula), siva plijesan (Botrytis) i drugi štetni organizmi, npr. “cvjetna” ili prezimljujuća generacija gusjenica grožđanih moljaca (Lobesia).
VAŽNO: Vrlo velike štete od biljnih bolesti nastaju kada početak vegetacije vinove loze započinje neuobičajeno rano, a zbog prohladno-vlažnog svibanjskog vremena početak cvatnje bude “neočekivano zakašnjeli”. Tada ne valja “preskakati” mjere zaštite čekajući početak cvatnje već tijekom svibnja valja poduzeti mjere zaštite vinograda protiv skrivenih zaraza različitih uzročnika bolesti (vidi Tablice 1. i 2.).
Uz redovito suzbijanje plamenjače (Plasmopara) i pepelnice (Erysiphe) postrano dajemo bolju zaštitu protiv uzročnika crne pjegavosti (Phomopsis), crvene paleži (Pseudopezicula) i crne truleži (Guignardia). Najveća je nepoznanica u prognozi i suzbijanju već prije cvatnje sušica cvata vinove loze (Phoma).
Tablica 1. Meteorološki uvjeti bitni za primarni i epidemiološki razvoj nekih uzročnika bolesti vinove loze
| Uzročnik bolesti | Uvjeti razvoja |
| Plamenjača (Plasmopara) | Vlažnost tla, zraka i biljke (kiša), zadržavanje vlage na biljkama barem 6 sati, toplije noći (>13°C) uz povišenu vlažnost zraka (95-100 %), dnevno barem 10 mm proljetnih kiša, optimalna temperatura 18-22°C (10-30°C), jutarnje ljetne rose pri 20°C u trajanju barem 3-4 sata. |
| Pepelnica (Erysiphe) | Toplina i sparina (optimalne temperature 20-27°C uz vlažnost zraka 60-100 %), lagani vjetar i difuzno svjetlo. Pepelnici ne pogoduju učestale i obilne oborine. |
| Siva plijesan (Botrytis) | Razvija se pri širokom rasponu temperatura 1-30°C (optimalno 18°C), uz najmanje 15 sati vlaženja osjetljivih biljnih organa pri 15-20°C i relativnu vlažnost zraka >90 %. |
| Crna pjegavost (Phomopsis) | Nekoliko uzastopno kišnih rano-proljetnih dana, pri početnom razvoju mladog tkiva (mladice 3-10 cm), zadržavanje vlage u trajanju nekoliko sati (7-13 h), raspon temperatura 8-18°C i visoka vlažnost zraka (100 %). |
| Crveni palež (Pseudopezicula) | Jače proljetne kiše (>10 mm) i temperature >13C°. Zadržavanje vlage na lišću promjera barem 5 cm u trajanju 16-48 sati, uz temperature 15-20°C. |
| Sušica cvata (Phoma) | (?) Izmjena prohladno-kišnog razdoblja (tjedno 60-80 mm pri 6-16°C), dugotrajno zadržavanje vlage prije i tijekom cvatnje, uz naknadno vrlo vruće (28-38°C) i sparne dane (75 %) (vlastita iskustva iz 2013. godine). |
Sušica cvata
Sušica cvata (Phoma glomerata) je manje poznata bolest našim vinogradarima, a opisana je u nama susjednoj Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Italiji i drugim mediteranskim zemljama. U našoj je zemlji opisana tek 1959. godine (Šarić-Sabadoš i sur. 1960), a dojavljena je pojava iz okolice Varaždina, Osijeka, Vukovara, Iloka, Volodera i s otoka Krka (Cvjetković, 2010). Nije česta, ali u godinama povoljnim za razvoj bolesti bilo je evidentirano od 30-80 % zaraženih cvjetova.
Loza je na napad sušice cvata vrlo osjetljiva od stadija prije cvatnje do zametanja bobica. Svi dijelovi cvata su vrlo osjetljivi, pa mogu propasti cvjetovi, peteljkovina i tek zametnute bobice. Peteljkovina može biti naknadno napadnuta tijekom cijele sezone, a bobice samo dok ne dosegnu promjerom veličinu graška. Peteljkovina vene i smeđi (vidi sliku). Suha peteljkovina s cvatom i osušenim bobicama dugo ostaje visjeti na trsu. Kad je napadnut cvat, cvjetovi poprimaju smeđu boju, osipaju se, a tek zametnute bobice pocrne i ostaju tvrde.
Kod djelomične zaraze, cvat ostaje prorijeđen ili slabo napreduje. Promjene na grozdu podsjećaju na simptom rane zaraze plamenjačom, dok kod sušice cvata nema “prljavo-bijele” sporulacije.Ali, kod sušice cvata nema nikakvih drugih promjena na lisnim organima ili drugim dijelovima vinove loze (što je tipično za plamenjaču ili peronosporu, fitoplazmatsku žuticu i apopleksiju).
Gljiva – uzročnik bolesti (Phoma glomerata) preživljava u posebnim plodištima (piknidi) na rozgvi (slično crnoj pjegavosti – Phomopsis). Razvija se pri širokom rasponu temperatura, od minimalnih vrijednosti 2-4°C, do najviših 37-39°C. Primarni ekološki uvjet za pojavu i razvoj ove bolesti je kiša. Proljetne mjere zaštite protiv crne pjegavosti, plamenjače i pepelnice suzbijaju i ovu bolest.
Vlastita opažanja unutar istog nasada i iste vinske sorte (muškat)
Primijećeno je da se sušica cvata češće javlja u vinogradima blizu šume, a jače su bili oštećeni cvjetni organi na mladicama koje rastu iz pupova smještenih na reznicima, za razliku od manje zaraženih cvjetnih organa koji se razvijaju na mladicama koje rastu iz pupova smještenih na lucnjevima.
Sušicu cvata smo zabilježili u vinogradima gdje su razmaci tretiranja krajem svibnja i početkom lipnja o.g. bili neopravdano dugi (čak 20-ak dana), odnosno gdje su vinogradari predugo “čekali” bez mjera zaštite početak i/ili završetak cvatnje.
Početkom 1980-ih godina u Italiji je “in vitro” potvrđena osjetljivost gljive Phoma glomerata na neke organske fungicide iz skupine ditiokarbamata (ziram) i benzimidazola (karbendazim, kaptafol).
VAŽNO: U uvjetima čestih proljetnih oborina preporučujemo skratiti razmake zaštite vinograda, te pri suzbijanju drugih bolesti (Phomopsis, Plasmopara, Erysiphe) naizmjenično koristiti kombinirane fungicide koji sadrže djelatne tvari iz skupine ftalimida (npr. folpet, kaptan) i strobilurina (npr. trifloksistrobin, azoksistrobin, piraklostrobin) i nekih triazola (tebukonazol, tetrakonazol, mefentriflukonazol).
Osipanje cvjetova
Osipanje cvjetova se opisuje kao štetno smanjenje broja boba u grozdovima ili “rehuljavost” grozda, što za posljedicu ima manje urode. Najčešći uzrok toj pojavi je anomalija u građi cvjeta, slaba klijavost peluda, kišno razdoblje u doba cvatnje, niske temperature u vrijeme cvatnje, nedostatak ili neravnoteže između pojedinih hranjiva (npr. mikro-hranjivo bor). Kod nedostatka bora negativne promjene se vide i na mladicama (skraćivanje internodija). Često se osipanje cvjetova pojavljuje u vinogradima jače gnojenih dušikom. Gnojidbom preko lista mikrohranivima s naglašenim sadržajem bora prije cvatnje (već početkom i sredinom svibnja) može se poboljšati oplodnja i tako smanjiti osipanje.
Najvažnije je do početka i početkom cvatnje poduzeti preventivne mjere zaštite vinove loze od većeg broja uzročnika bolesti (vidi Tablicu 1.) primjenom “tank-mix” kombinacija više djelatnih tvari, pa je tada nakon cvatnje manje zahtjevno očuvati zdravstveno stanje vinograda od ekonomski značajnih (pseudo)gljivičnih bolesti.
Tablica 2. Površinske ili kontaktne djelatne tvari koje pokazuju učinkovitost na različite uzročnike bolesti do početka cvatnje vinograda
| Uzročnik bolesti | Djelatne tvari |
| Plamenjača (Plasmopara) | ftalimidi (folpet) i ditianon (+ kalijevi fosfonati). |
| Pepelnica (Erysiphe) | sumpor |
| Siva plijesan (Botrytis) | umanjuju pojavu prije cvatnje neke djelatne tvari u kombiniranim pripravcima registriranim protiv plamenjače i pepelnice: npr. folpet, kaptan, boskalid |
| Crna pjegavost (Phomopsis) | ftalimidi (folpet) i ditianon (+ kalijevi fosfonati) |
| Crveni palež (Pseudopezicula) | ftalimidi (folpet) |
| Sušica cvata (Phoma) | ? |
Slike 1, 2, 3 i 4: Zbog blagih zima već sredinom zadnje dekade mjeseca travnja mladice nekih vinskih sorata u najsjevernijem vinogorju prelaze veličinu 20-ak cm (npr. muškat žuti, slika 1, chardonnay i druge), kada uz dovoljno vlage i temperature započinje skriveni razvoj većeg broja uzročnika bolesti. Premda najveći broj usmjerenih zaštita zadnjih 20-ak godina provodimo protiv pepelnice grožđa (Erysiphe – slika 2), zadnje dvije sezone dominantna bolest je bila plamenjača ili peronospora (Plasmopara – slika 3). Nakon ljeta 2019. pronašli smo novo patološko “iznenađenje” na međimurskom grožđu: crnu trulež (Guignardia – slika 4), koja je zadnjih pet sezona u dva navrata uzrokovala veće štete na nezaštićenom grožđu od plamenjače. Snimio M.Šubić.
