Trešnja je omiljeno proljetno i ljetno voće čija stabla krase brojna dvorišta i vrtove. Osim slatkim plodom, ističe se lijepim cvatom i vrijednim drvom. Trešnja je po proizvodnji i površinama važna voćna kultura u Hrvatskoj. Nažalost, pred domaćom proizvodnjom trešnje stoje ozbiljni izazovi. Uzgoj trešnje ugrožavaju klimatske promjene, sve izraženiji nedostatak radne snage, konkurencija na tržištu, općenito smanjeni interes za voćarstvo i slabija ulaganja u suvremenu tehnologiju proizvodnje. U takvim okolnostima, bolesti i štetnici trešnje predstavljaju relativno manji rizik u proizvodnji. To nikako ne znači da zaštita trešnje od bolesti u intenzivnim voćnjacima nije zahtjeva.
Zaštita trešnje tradicionalno je usmjerena na najvažnijeg kukca štetnika te kulture, trešnjinu muhu. Uz tog nadaleko poznatog uzročnika „crvljivosti“ ploda, vlasnici stabala u vrtovima i okućnicama svako proljeće se susreću s napadom crne trešnjine uši, koja kovrča vrhove mladica. Međutim, velike štete na trešnji mogu uzrokovati i biljne bolesti. Profesionalni voćari ozbiljno pristupaju njihovom suzbijanju. Na pojedinačnim stablima u dvorištima ili okućnicama zaštita se uglavnom ne provodi. U takvim uvjetima, štetnici i bolesti „odnose“ veliki dio slatkih plodova.
Smeđa trulež ploda ili monilija
Najštetnija i najčešća bolest trešnje je smeđa trulež ploda, poznata i kao „monilija“. Ta gljivična bolest napada i breskvu, nektarinu, marelicu, šljivu, krušku i jabuku. Prepoznaje se po pojavi sivkastih, smeđih ili žućkastih jastučića na zaraženom plodu. Plod tamni i omekša te ostaje visjeti na stablu. Bolest najčešće zahvaća zreli plod. Razvija se i nakon berbe. Upravo je smeđa trulež najčešći razlog brzog propadanja plodova trešanja obranih sa stabala gdje se bolest nije suzbijala. U vrlo kišovitim proljećima i na osjetljivim sortama, smeđa trulež može zahvatiti cvjetove i mladice. Cvjetovi se suše, smeđe i bivaju „spaljeni“, dok na zaraženim mladicama ostaju visjeti smeđi, osušeni listovi. U intenzivnim nasadima provode se mjere zaštite od smeđe truleži ploda i paleži cvijeta trešnje, s kritičnim razdobljima u doba cvatnje te u vrijeme dozrijevanja ploda. Kao i većina biljnih bolesti, smeđoj truleži pogoduju česte kiše i visoka vlažnost.
Lisne bolesti trešnje
Na trešnji se javljaju i one bolesti koje napadaju listove. Ipak, takve bolesti manje su česte i štetne u usporedbi s nekim drugim voćarskim kulturama. Najčešća lisna bolest trešnje je šupljikavost. Prepoznaje se po pojavi nepravilno raspoređenih manjih ili većih rupa na listovima. Listovi trešnje zapravo se pokušavaju riješiti zaraze pa sami ograniče rast parazita i „amputiraju“ zaraženi dio. Bolest na listovima obično ne dovodi do posebnih šteta, osim ako gljiva uzročnik ne zahvati pupove ili plodove. Zaraženi pupovi se suše, a na plodovima se javljaju tamne udubljene pjege. Na trešnji se može javiti i druga lisna bolest, kozičavost. Javlja se u vidu sitnih crvenkastih točkica (pjega) koje gusto prekrivaju list. Trešnja je manje osjetljiva na kozičavost od višnje, na kojoj je ta bolest glavni uzrok preranog otpadanja lišća. Kozičavost rijetko „ogoli“ trešnju, iako postoje voćnjaci i područja u Hrvatskoj gdje je pritisak bolesti jači.
Bakterijski rak i trulež drva
Za razliku od spomenutih bolesti, trešnju mogu napasti i one koje dovode do odumiranja dijela krošnje ili čitavog stabla. Takve bolesti vrlo su opasne u intenzivnom uzgoju te su općenito u porastu. Glavni razlog tome su sve češći klimatski ekstremi, povezani sa smrzavanjem drva trešnje. Tijekom toplih jeseni trešnja kasnije ulazi u razdoblje mirovanja i dugo je aktivna. Ukoliko naglo zahladi, utoliko dolazi do šoka i smrzavanja. Slično tome, topli kraj zime može „probuditi“ trešnju iz mirovanja. Ako tada naglo zahladi, opet dolazi do šoka i oštećenja drva. Takvi uvjeti idealni su za zarazu dvjema opasnim bolestima. Jedna se naziva bakterijski rak, dok je druga trulež drva.
Bakterijski rak najčešći je uzrok odumiranja stabala trešnje u suvremenim voćnjacima, ali može biti poguban i na većim starijim stablima u vrtovima i okućnicama. Glavni simptom bakterijskog raka je obilato lučenje smole. Time se trešnja brani od zaraze bakterijom, no često ju ne uspijeva zaustaviti. Ispod kore, bakterija uništava drvenasto tkivo koje tamni i odumire. Ako se kora zareže na mjestu lučenja smole, odumiranje (nekroza) drva jasno se može vidjeti. Odumiruće tkivo ima intenzivan aromatični miris. Bakterija uzročnik raka može u povoljnim uvjetima zaraziti i listove ili plodove, na kojima uzrokuje pjegavost.
Druga važna bolest trešnje koja je često povezana sa smrzavanjem je trulež drva. To je izvana nevidljiva gljivična bolest koja se razvija u unutrašnjosti debla i grana. Drvo potamni i gubi boju te na kraju postaje mrvičasto. Posljedica propadanja drva je sušenje grana, dijela krošnje ili čak čitavog stabla. Stablo se bori i pokušava nadoknaditi izgubljeno drvo te pušta mladice iz spavajućih pupova, ili živ ostaje samo dio krošnje. Trulež drva rjeđe se javlja u intenzivnim nasadima, ali je vrlo česta bolest na starijim stablima u vrtovima. Na takvim stablima u proljeće i ljeto vide se suhe grane, rijetki listovi i često suhi vrh krošnje. Stabla životare i siromašna su plodovima. Posljedica smrzavanja, bakterijskog raka, a katkada i truleži drva ili bolesti korijena sve se češće vide i u intenzivnim voćnjacima. Stabla odumiru i suše se kroz nekoliko sezona, a prinos je drastično smanjen.
Virusne bolesti trešnje
Osim gljivičnih i bakterijskih bolesti, na trešnji se javljaju i brojni virusi. Simptomi virusnih bolesti uglavnom nisu jasno vidljivi, osim u slučajevima osjetljivih sorata i agresivnih virusa koji uzrokuju deformacije plodova. Zaraza virusima puno češće dovodi do smanjenog prinosa i skraćenog životnog vijeka stabala bez nekih posebno vidljivih simptoma. Virusnim bolestima posvećuje se pažnja u intenzivnim nasadima, dok u amaterskom uzgoju trešnje nemaju praktičan značaj.
Kako zaštititi trešnju od bolesti?
Pristup zaštiti od bolesti trešnje vrlo je različit u profesionalnim voćnjacima te u vrtovima ili okućnicama. Na bujnim starijim stablima koja su najčešće rastu na podlozi divlje trešnje vrlo je teško dosegnuti krošnju. Takva stabla se ne tretiraju sredstvima za zaštitu bilja. Zaštitu od bolesti na takvim stablima moguće je provesti rezom i uklanjanjem suhih grana, suhih dijelova krošnje i starog ili trulog drva. Rezidbom se može postići i veća prozračnost krošnje. Jaki rez starih stabala koja dugo nisu orezivana često doprinese boljoj cvatnji i zametanju plodova. Manja stabla u vrtovima i okućnicama također je preporučljivo orezivati.
Rez trešnje može se provoditi u doba mirovanja, no sve je češća praksa da se provodi i ljetna rezidba, nakon berbe. Uklanjanje bolesnog drva, uravnotežen rast i prozračnost krošnje pozitivno utječu na zdravstveno stanje stabala. Za ambicioznije voćare-amatere, stabla se u doba mirovanja mogu tretirati nekim sredstvom na osnovu bakra. Takvo „plavo prskanje“ može dati zadovoljavajuće rezultate i očuvati stablo od jače pojave bolesti. Još bolji učinak može se postići ako se tretiranje ponovi u jesen, u razdoblju otpadanja lišća. Osim bakarnih sredstava, na tržištu je danas i veći broj prirodnih ili ekološki povoljnih pripravaka koji se mogu koristiti za suzbijanje bolesti na trešnji u amaterskom uzgoju.
Zaštita u intenzivnim nasadima trešnje puno je zahtjevnija i traži stručnost. Profesionalni voćari pažljivo pripremaju teren za sadnju, vodeći računa o mogućim bolestima korijena koje bi mogle stabla zaraziti iz tla. Izbor sadnog materijala kod trešnje također je vrlo bitan. Za intenzivne nasade obično se odabire tzv. „bezvirusni“ sadni materijal, proizveden na način da pruža visoko jamstvo da nije zaražen virusima i drugim uzročnicima bolesti. Nasadi se nadziru i prate se razdoblja u kojima postoji rizik od pojave bolesti. U slučaju potrebe i u prikladno vrijeme poduzimaju se izravne mjere primjenom sredstava za zaštitu bilja. U velikoj većini nasada trešanja u Hrvatskoj provodi se integrirana zaštita bilja, što podrazumijeva i uporabu kemijskih fungicida. Površine pod trešnjom u ekološkom uzgoju još uvijek su zanemarive. U Hrvatskoj je trenutno registrirano 30-ak sredstava na osnovi 13 aktivnih tvari za suzbijanje bolesti na trešnji.
Uobičajeni program zaštite trešnje podrazumijeva tretiranje bakarnim pripravcima u mirovanju vegetacije, praćenje i suzbijanje paleži cvjeta, praćenje i suzbijanje bolesti lista prije i nakon berbe te suzbijanje truleži ploda u doba njihova sazrijevanja. Uz kemijske fungicide, raste ponuda mikrobioloških ili prirodnih sredstava koje na tržište dolaze kao sredstva za zaštitu bilja, kao biostimulansi, ili kao mikrobiološka gnojiva. Osim izravnog učinka na uzročnike bolesti, biološka sredstva najčešće potiču obrambene mehanizme biljaka te tako neizravno djeluju na njihovo zdravstveno stanje. Uporaba biostimulansa, ojačivača ili mikrobioloških gnojiva sve je češća u suvremenom voćarstvu općenito. Takvi pripravci se uklapaju u programe zaštite, pri čemu je posebno zanimljiva mogućnost njihove primjene neposredno prije berbe.
Foto: doc. Dario Ivić
Naslovna foto: Shutterstock
