Dud, dudinja ili murva (Morus), je rod listopadnog drveća ili grmlja srednje visine, od 6 do 15 metara, rasprostranjen u svim umjerenim i suptropskim područjima sjeverne polutke, osim Europe, u kojoj su njegovi predstavnici unesene vrste. U Europi su najčešći bijeli dud (Morus alba), crveni dud (Morus rubra) i crni dud (Morus nigra).
Sve tri ove poznate europske vrste rasprostranjene su kod nas, kao i u ostalim državama okolo. Bijeli dud poznat je po uzgoju dudovog svilca, čije larve proizvode svilu.
Duga povijest uzgoja duda
Dudovi rastu na siromašnijim tlima, pretežno pješčane teksture. Krošnja im je razgranata, kao i korijenje. Plodovi, veličine 2 – 3 cm, su sočni, aromatični i vrlo ukusni. Bijeli su, ljubičasti ili ružičasti do crveni.
Bijeli dud ili Sang Shen (Morus alba L.) je biljna vrsta koja pripada porodici dudovki (Moraceae) i rodu murvi (Morus). Potječe iz Indije, Kine i Japana gdje se više od 5000 godina koristi prvenstveno u svrhu uzgoja dudovog svilca (Bombyx mori) koji se hrani lišćem duda. Radi uzgoja svile, bijeli je dud u 12. stoljeću prenesen u Europu, pa je danas široko rasprostranjen u toplijim dijelovima srednje i istočne Azije te Europe, najčešće u nizinama kontinentalnih i primorskih predjela. Osim toga, prisutan je i na južnom području Sjeverne Amerike, sjeverozapadu Južne Amerike i na nekim područjima Afrike.
Bijeli dud raste u obliku grmlja ili drveća, visine 3-10 metara. Prema nekim izvorima, stablo bijelog duda može doseći visinu od čak 10 do 15 metara. Ima razgranatu, okruglastu krošnju s jakim, neravnomjerno raspoređenim granama. Kora je svjetlosmeđe boje i plitko, uzdužno izbrazdana. Listopadna je vrsta. Bijeli dud je anemofilna vrsta, oprašuje se vjetrom, i koja je uglavnom dvodomna (odvojene muške i ženske biljke), ali može biti i jednodomna (muški i ženski cvjetovi prisutni su na istoj biljci). Plod duda je sočni skupni plod građen od sitnih bijelih, ružičastih, slatkih i jestivih koštunica koje su poredane oko izduženog cvjetišta. Plod je duguljasto jajastog do elipsoidnog oblika, duljine 1-2,5 cm. Dozrijevaju u lipnju i srpnju te nakon toga otpadaju.
U većini zemalja koje uzgajaju dud, posebice u Kini i Indiji, dud se koristi zbog lišća koje služi kao glavni izvor hrane za gusjenicu dudovog svilca (Bombyx mori), tako da je uzgoj duda u tim zemljama usredotočen na povećanje proizvodnje lišća. Gusjenica dudovog svilca hrani se lišćem duda kako bi izradila svoju čahuru, koja je u konačnici izvor svile.
30-ih godina 20. stoljeća, Jugoslavija je bila peta država u svijetu po proizvodnji svile, s više od 2,5 milijuna stabala duda. Osim za uzgoj svile, listovi služe i kao stočna hrana jer su hranjivi i netoksični te mogu poboljšati proizvodnju mlijeka kod životinja koje se uzgajaju u te svrhe. Nadalje, od drveta se izrađuje sportska oprema, namještaj, posuđe za kućanstvo i poljoprivredni pribor. Vlakna dobivena iz kore koriste se za izradu tekstila i papira. U većini europskih zemalja, kao što su Turska, Grčka i Srbija, dud se prvenstveno uzgaja zbog sočnih plodova.
Bijeli dud ima dugu povijest upotrebe u tradicionalnoj orijentalnoj medicini. Gotovo se svi dijelovi biljke, uključujući koru korijena, listove i plodove, koriste u medicinske svrhe. Indijska su ga plemena koristila za tegobe poput astme, kašlja, bronhitisa, edema, nesanice, infekcija oka i dijabetesa. Vjeruje se da listovi bijelog duda imaju hipoglikemijski, hipotenzivni, diuretički i antitumorski učinak. Kora korijena koristi se kao antitusik, antipiretik, diuretik i kod upalnih stanja. Plod bijelog duda tradicionalno je kinesko jestivo voće koje se može konzumirati svježe ili osušeno.
Osim toga, od plodova se može praviti sirup, džem, sladoled, ocat, vino, kao i drugi prehrambeni te kozmetički proizvodi. U tradicionalnoj orijentalnoj medicini, širok je spektar upotrebe plodova. U narodnim lijekovima služi za zaštitu jetre i bubrega od oštećenja, za olakšavanje pražnjenja mjehura te za liječenje zatvora. U britanskoj farmakopeji, navodi se primjena Syrupus mori (pripremljen od plodova duda) kod umjerene konstipacije, bolnog grla i kašlja. Osim toga, upotrebljava se za prevenciju kardiovaskularnih bolesti i sniženje krvnog tlaka. Brojne su druge upotrebe plodova bijelog duda, primjerice u prirodnoj se medicini koristi za liječenje povišene temperature i groznice te anemije.
Vatromet u ustima
Crni (Morus nigra) i crveni dud (Morus rubra) vrlo su popularno voće u Turskoj. Zbog pozitivnog utjecaja na ljudsko zdravlje, sve je veći interes za crnim i crvenim dudom. Istraživanje je provedeno 2008.g., a određivala se antioksidativna aktivnost (FRAP),ukupni fenoli, ukupni antocijani, mineralni sastav, topljiva suha tvar, vitamin C i ukupna kiselost četiriju crnih i četiriju crvenih genotipova duda uzgajanih u Turskoj. Rezultati pokazuju da genotipovi crnog duda imaju veći udjel bioaktivnih tvari nego genotipovi crvenih dudova. Prosječna antioksidativna aktivnost genotipova crnog duda također je bila veća nego genotipova crvenog duda. Plod crnog duda (porijeklom iz jugozapadne Azije) i crveni dud ( udomaćen na istoku Sjeverne Amerike) imaju najjači okus, koji se opisuje kao kao “vatromet u ustima”.
Crveni dud je rasprostranjen u Sjevernoj Americi, a često su ga koristili nativni američki starosjedioci. Značajke i upotreba su slične crnom dudu, za upotrebu u svježem stanju, prerađen u vino, sokove, sirupe i džemove.
Crni je dud listopadno stablo, visine do 15 metara. Listovi su dugi do 20 cm, širine do 10 cm. Plodovi su crne boje, veličine do 3 cm, kod nas dozrijevaju od mjeseca lipnja. Neke od poznatijih sorti su :
- ‘Black Persian’: sorta velikih crnih plodova, dužine ploda oko 3 cm, te skoro iste širine
- ‘Chelsea’: plodovi su izduženi, finog okusa.
- ‘Kaester’: vrlo rodna, porijeklom iz Los Angelesa. Do 4 cm dugi, vrlo slatki plodovi.
- ‘Wellington’: vrlo rodna, plodovi cilindrično izduženi, oko 3 cm dugi i 1 cm široki plodovi.
Biljka se naturalizirala u skoro cijeloj Europi (na sjever do južne Švedske), uključujući i Ukrajinu, na istok je raširena sve do Kine. Najvažnija primjena je za jelo, kod nas i za pečenje rakije. U Europu je prvo unešena oko 1500. g., kako bi je se koristilo za ishranu dudova svilca, što se pokazalo pogrešnim, jer ličinke preferiraju lišće bijele murve. Plod je ukusan, hranjiv, bogat vitaminom C te antocijanima. Osim plodova listovi i mlade grančice, kao i kora, koriste se u narodnoj medicini, prije svega u Kini i Indiji. Plodovi i listovi mogu se koristiti i za dobivanje prirodnih bojila za tkanine. Može se uzgojiti iz sjemena, cijepljenjem, te reznicama. U Brazilu se crna murva uzgaja na velikim plantažama, prodaje se svježa ili konzervirana.
