Japanska jabuka (kaki) kod nas se uzgaja, doduše pojedinačno u vrtovima, posebice u Istri i Dalmaciji, a na tržište dolazi uglavnom ono iz uvoza. Japanska jabuka (Diospyros kaki L.) podrijetlom je iz Azije i u prirodi raste u Japanu, Kini, Burmi i na obroncima Himalaje, sve do 2500 m nadmorske visine.
Iz svojega prirodnog staništa kaki se proširio u druge zemlje, pa je tako u Europu donesen u 15. stoljeću u zemlje oko Sredozemlja. Danas se japanska jabuka uzgaja u tropskim i suptropskim područjima po cijelom svijetu. Nalazimo je u Sjevernoj i Južnoj Americi, srednjoj Americi, Australiji i južnoj Europi (Sredozemlje), gdje se i plantažno uzgaja.
Japanska jabuka (kaki) – karakteristike
Japanska jabuka je dugoživuće, 4 do 18 m visoko listopadno drvo, kratkog debla i otvorene ili poluotvorene razgranate krošnje. Listovi su sjajni, kožasti, tamnozelene boje, ovalna oblika, a ujesen postanu crvenonarančasti. Biljka je odvojenih spolova i cvate u svibnju i lipnju. Ženski cvjetovi su jednostavni svijetložuti i dolaze pojedinačno po granama,. Za razliku od muških koji su zelenkasti i dolaze u skupinama do 5 cvjetova u pazušcima listova. Nakon oplodnje razvijaju se plodovi u početku zeleni, a kad sazriju izgledaju poput rajčice, teški i do 200 grama. Oko hvatišta peteljke ostatak je čaške kao 4 suha listića.
Izgled ploda kakija
Plodovi mogu biti okrugli, ovalni, često konični, prekriveni čvrstom sjajnom kožicom koja kod zrelih plodova može biti žuta, narančasta ili crvena. Ispod kožice nalazi se mesnata sočna, želatinozna pulpa žutonarančaste do smeđe boje. Plodovi mogu biti bez sjemenki ili sadrže 4 – 8 plosnatih, ovalnih tamnosmeđih sjemenaka. U nezrelih plodova meso je blago gorko, ali sazrijevanjem postaje sočno, slatko, ugodna okusa na marelicu i krušku. Kako bi poprimili svoju punu aromu, plodovi moraju biti potpuno zreli pa se obično beru kasnije ujesen, nakon prvih mrazova. Danas se uzgaja nekoliko desetaka kultivara kakija, a odlikuju se različitim oblikom, veličinom i bojom te okusom plodova.
Zašto jesti kaki
Kaki je niskokalorično voće, u 100 g ima 20 Kj. U 100 g zrelih plodova sadrži 80 posto vode, 580 mg proteina, vrlo malo masti (19 mg), ali čak 18,5 g ugljikohidrata, a što je za probavu posebice važno i 3,6 g vlaknatih tvari. Obilje minerala i vitamina posebice pridonosi vrijednosti kakija. Tako zreli plodovi sadrže vrlo mnogo kalija, kalcija, magnezija i fosfora, a u manjoj količini dolaze i važni mikroelementi kao što su cink, bakar, magnezij i selen. Od vitamina sadrži najviše vitamina C, a nešto manje vitamina iz B skupine te vitamina A i E.
Kaki sadrži i velik broj aminokiselina, od kojih u večoj količini dolaze triptofan, leucin, lizin, alanin, asparaginska kiselina i dr. Nezreli plodovi obično su gorki zbog veće količine tanina, koja se smanjuje kako plodovi sazrijevaju. Jedna od novijih sorti “Sharon”, uzgojena u Izraelu, ne sadrži tanin pa se može jesti prije nego potpuno sazrije.
 kod nas se uzgaja, doduše pojedinačno u vrtovima, posebice u Istri i Dalmaciji, a na tržište dolazi uglavnom...){kind=link}