Voćke se režu odavna pa je stečeno mnogo praktičnog znanja i iskustva. Prije 2000 godina stari pisci poljoprivrednih priručnika pisali su da se rezom može prisiliti voćke da bolje i redovito rode. Tako je na primjer u prvom stoljeću poslije Krista prvi znanstvenik iz poljoprivrede Junius Modestus Columella pisao ovako: “Ako obrađuješ tlo u masliniku tada masline moliš da ti rode, ako uz to i gnojiš tada ih zaklinješ da rode, ali ako ih redovito i pravilno režeš tada ih prisiljavaš da rode”.
Rezidba voćaka vrlo je složen i odgovoran posao, koji se još ne obavlja dovoljno stručno, odnosno pravilno. Nestručnim rezom može se pričiniti više štete nego koristi. Za pravilno obavljanje reza potrebno je puno stručnog znanja i iskustva. Posebice treba poznavati morfologiju ili obličje rodnih i nerodnih pupova i izbojaka. Zatim treba upoznati osnovne principe fiziologije rasta rodnih i nerodnih oblika izbojaka. Treba poznavati ponašanje voćaka prema rezu ovisno o ostalim uvjetima uzgoja. Jednom riječju za rez je potreban kompletan stručnjak.
No, ne smijemo gubiti hrabrost i izbjegavati rezidbu voćaka. Naš narod lijepo kaže “Tko reže griješi, ali još više griješi tko ne reže”. Osim toga u narodu je prisutna i izjava “Dvaput promisli, a zatim odreži”. U ovom članku želimo voćarima približiti spoznaju o rezu. Želimo voćare naučiti i ohrabriti u tom poslu. Po učinku reza, odnosno po rodnosti voćaka prepoznaje se rezač. Rodnost je najbolja ocjena stručnosti rezača. Danas pouzdano znamo, na temelju praktičnog iskustva da je prvi preduvjet redovite i obilne rodnosti uravnotežen rast voćke. To je poljodjelac davno opazio. Stoga ćemo često čuti izreku “Dobro uravnoteženo, dobro orezano”.
Napomenimo još i to da se rezidba voćaka ne može dobro naučiti isključivo iz knjige već se najbolje svladava samim zahvatima i praćenjem odraza pojedinih zahvata na voćki. Mi običavamo reći da se voćarstvo najbolje može svladati u voćnjaku ili u prenesenom smislu da je voćnjak najbolja knjiga o voćarstvu. To je doista najbolja knjiga, ali je svatko ne zna čitati. Prije nego se počne “čitati” na voćkama u voćnjaku potrebno je iz knjige ili časopisa naučiti puno o voćkama.
Kažemo da je svaka voćka pisac svoje biografije i da se na njoj mogu očitati sve povoljne i nepovoljne promjene kroz koje je prošla. No, malo je onih koji te promjene u cijelosti uočavaju i koji znaju dobro čitati na voćkama u voćnjaku. U ovom članku pokušati ćemo to na najbolji mogući način naučiti. U voćnjaku je potrebno budno pratiti promjene nakon rezidbe, jer ćemo na taj način najbolje naučiti tehniku reza, uočiti gdje smo pogriješili a gdje dobro rezali. Kada sami uočimo greške, lako ćemo ih otkloniti i izbjeći u daljnjem radu. Potrebno je, dakle, steći vlastito iskustvo.
Rezidba voćaka – vrijeme, načini i intenzitet
Rezidba voćaka se može obavljati u vrijeme mirovanja vegetacije, pa tada govorimo o zimskoj rezidbi ili rezidbi u zrelo. Pravilo je da se rez obavi prije početka kolanja sokova ili buđenja vegetacije kada se počinju prebacivati rezervna hraniva iz korijenova sustava, debla i debljih skeletnih grana u mlađe grane i izbojke. Na taj se način bolje gospodari hranivima jer se pri prorjeđivanju i prikraćivanju, odnosno odstranjivanju suvišnog ne gube ona rezervna hraniva iz korijenova sustava, debla i debljih skeletnih grana, koja su potrebna na početku vegetacije, jer se prvi rast odvija uvijek na račun rezervi, dok se ne razvije novo lišće koje će fotosintezom skupljati hraniva.
Ako režemo u vrijeme vegetacije tada govorimo o lijenoj ili zelenoj rezidbi. Ovu rezidbu treba provoditi po završetku prvog intenzivnog rasta mladica, tj. u vrijeme kada završi rast mladica. To je obično krajem lipnja ili početkom srpnja što ovisi o klimatskim prilikama godine.
