Zanimljiva je i poučna priča supružnika Radmile i Mladena Katića, oboje šezdesettrogodišnjih umirovljenika koji žive u malom selu Perenci, u brdskom dijelu Požeško-slavonske županije. Tamo su se preselili iz Požege, posvetili se poljoprivredi u mirovini. Uživaju u prekrasnoj prirodi i, kako kažu, mirnijem i zdravijem načinu življenja o kakvom su nekada samo sanjarili i maštali.

-Dok smo bili mlađi živjeli smo u stanu u Požegi. Imali smo svatko svoju privatnu tvrtku u kojima smo intenzivno radili po cijele dane, pa i navečer. Sve se svelo na trku za poslom i svojevrsne stresove. Nezadovoljna takvim načinom življenja jednom sam rekla kako imam osjećaj da živim nečiji tuđi život, da to nije život koji želim i ne znam kuda to sve skupa vodi.

Onda me je suprug Mladen pitao želim li čitav život provesti u tom stanu i trci za poslom, ili da odemo živjeti u Perence, malo pitomo slavonsko selo u kojem sam odrasla. U selo koje tada još nije imalo asfalta, telefona, trgovine, pa ni drugih uvjeta za normalan život. Rekla sam da želim imati lijepo dvorište, pse, mačke, svoj mirNismo dugo oklijevali; donijeli smo odluku o preseljenju, priča nam o važnoj prekretnici u životu umirovljena diplomirana ekonomistica Radmila Katić. Ona se s velikom radošću, zajedno sa suprugom Mladenom, odlučila se za Perence i za neki novi ljepši život ispočetka.

Godine 2000. odlučili smo otići iz Požege i doseliti se ovdje u ovo lijepo malo i mirno selo. Napravili smo kuću, uredili okoliš i počeli se baviti poljoprivredom. Do tada nismo živjeli od poljoprivrede, jer smo imali svoje tvrtke. Odlučili smo živjeti mirnije, bez stresova, u lijepom i zdravom okolišu sa zdravom pitkom vodom, čistim zrakom i zdravom hranom koju sami proizvodimo. To smo i učinili. Kad smo stekli uvjete za odlazak u mirovinu, zatvorili smo svoje tvrtke. Sada uživamo u ovom lijepom krajoliku, priča nam umirovljeni diplomirani inženjer građevinarstva Mladen Katić.

S terase njihove lijepe kuće izvan sela, okružene alejom velikih borova, voćnjacima sa starim sortama voća, bogatim povrtnjacima i velikim cvjetnim gredicama, pruža se pogled i na predivan krajolik sa šumama i livadama, pa vlada osjećaj kao da ste zakoračili u neki drugi svijet i zalutali u neku prelijepu bajku.

U međuvremenu Katići su kupovali zemlju i sada je njihov dom sa svih strana okružen s pedeset hektara zemlje. Na toj zemlji se njihovo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo bavi ekološkom poljoprivredom.

Radmila i Mladen bave se ekološkim uzgojem voća, povrća i ratarskih kultura

Jedan od najljepših voćnjaka sa starim sortama

Uz okućnicu površine 2 hektara s puno cvijeća i povrća, imaju i voćnjak površine 3,5 hektara; desetak hektara šume,  dvadesetak hektara livada sa travnim smjesama za hranidbu stoke, lijepe prirodne livade i pašnjake. 

Katići su, kažu, ispočetka planirali posaditi mali voćnjak i povrtnjak da si proizvedu dio hrane koju koriste kao vegetarijanci. U međuvremenu ta strast prema ekološkoj poljoprivredi prerasla je njihove prvotne planove i potrebe. Stalno su sadili razne vrste voćaka i njihovi voćnjaci se sada prostiru na 3,5 hektara. Na njima uzgajaju stotinjak starih sorti jabuka, krušaka, trešanja, oraha, bresaka, šljiva, bobičastog i drugog voća i grožđa.

Dok šetamo kroz jedan od najljepših voćnjaka takve vrste u Slavoniji, a vjerojatno i u Hrvatskoj, domaćin nam priča da nasad nije čisto komercijalni; samo dio plodova prodaju, ostalo koriste u svježem stanju ili kao prerađevine; dobar dio poklone prijateljima i poznanicima koji rade jabučni ocat, rakiju jabukovaču, cider i pekmeze. Dio plodova ostane i kao hrana ježevima, žunama, šojkama i drugim pticama i životinjama. Lani nije bilo plodova, jer im je mraz načinio štetu u voćnjaku.  

Otkad živimo ovdje naše jabuke nikad do sada nisu stradale od mraza kao prošle godine. Ipak, neke sorte su dobro urodile. Više je razloga tomu. Voćnjaci se nalaze na lokaciji s povoljnim klimatsko-zemljišnim uvjetima sa stalnim strujanjem zraka. Posadili smo stare otporne sorte na podlogama sjemenjaka koje uzgajamo kao visokostablašice. Zatim krošnje u vrijeme cvjetanja nisu izložene najnižim temperaturama, onima kakve su pri samom tlu.

Vjerujemo da je povoljna okolnost i to što se pored voćnjaka nalazi duboka dolina. U nju uglavnom ode većina najhladnijeg zraka. U voćnjaku i oko njega kosimo travu koja tijekom zime trune i fermentira i tako oslobađa dio topline. To također vjerojatno utječe na smanjenje šteta od kasnih mrazova. Zanimljivo je da smo prošle godine imali izvrstan urod bresaka vinogradarki, iako je to voće stradalo u mnogim dijelovima Hrvatske. Stare sorte uzgajamo bez rezidbe, gnojidbe i zaštite pesticidima, a one redovito obilno rađaju. Mislim da ni znanost još ne zna dovoljno o tome kolika je snaga žive zdrave zemlje koja je nezagađena, u kojoj nikad nije bilo kemije, a što smo mi u praksi doživjeli i iskusili, kaže Mladen.

Katićima predstavlja veselje i uzgoj oko 400 sorata bundeva
U bogatom cvjetnjaku prevladavaju dalije
U uzgoju voća bez kemijske zaštite pomažu im i ptice koje smanjuju broj štetnih kukaca i glodavaca

Okućnicu krasi oko tisuću vrsta cvijeća

Zanimljiva je podjela poslova na obiteljskom gospodarstvu ovih vrijednih i samozatajnih ljudi. Mladen najviše brine o voćnjaku, ratarskim površinama i posebno je velik zaljubljenik u cvijeće, pa je i to jedan od njegovih „resora“ Radmila s puno ljubavi, rada i truda brine o velikom povrtnjaku u kome svake godine proizvedu dovoljno hrane za svoje potrebe, a dio toga i podijele prijateljima i poznanicima. Ova vrijedna žena puno se angažira i na košnji velike okućnice.

Uzgajamo sve vrste povrća za svoje potrebe i za svoju zimnicu: bijeli i crveni luk, zimske salate, u proljeće proizvodimo i sadimo presadnice paprike, mnogo vrsta rajčica, patlidžana, kupusa, uzgajamo i razne vrste bundeva i tikvica i sve drugo povrće. Jako volim grahove, imamo puno sorti graha. Iako je prošla godina zbog vrućina bila malo nezgodna za proizvodnju graha, od svake sorte ipak ima nešto roda pa ćemo te sorte sačuvati od propadanja. Skuhali smo dosta rajčice, ukiselili papriku, spremili ciklu, napravili pekmeza od bresaka i jabuka… Svaki dan nešto radimo od zimnice, kaže Radmila ponosna na veliki i bogati vrt. Na nekoliko mjesta posadili su Katići i krumpir pod sijeno, riječ je o tzv. francuskom načinu sadnje, a uzgajaju i soju koju su prije tridesetak godina donijeli s eko-imanja biovrtlarke Zlate Nanić.

Mladen nam otkriva da mu je velika ljubav cvijeće, osobito starinsko. Imaju oko tisuću različitih sorti

Ljudi se čude kad vide to lijepo šarenilo raznovrsnih cinija, dvjesto-tristo vrsta dalija i drugog cvijeća. Pitaju nas šta radimo s tim. Ne radimo ništa, slažemo u vaze i dijelimo gostima kad dođu, uživamo u cvatnji od proljeća do jeseni. Nije nam cilj nikava zarada od cvijeća, to je za naš užitak, za oči i za dušu, očaran je Mladen tom cvjetnom ljepotom koja ih okružuje.

Katići su oduševljeni i sa svojim cvjetnim livadama u kojima obitava oko 350 vrsta samoniklih livadnih biljaka i mnogo vrsta leptira i drugih kukaca. Budući da bi ih bilo šteta preorati, Katići su ih prepustili prirodi, a kosidbu su prilagodili životnom ciklusu orhideja. Kažu da su znanstvenici iz Zagreba i Osijeka procijenili su da prošle godine po četvornom metru imali prosječno 300, a ponegdje i puno više orhideja.

Rekli su im da je to najveća gustoća orhideja u Hrvatskoj, a vjerojatno i mnogo šire. Ima ih više vrsta, a prevladava mali kaćun. Kad cvjetaju u travnju, te livade i dijelovi okućnice izgledaju kao ljubičasti tepih. Već je urađeno nekoliko znanstvenih radova na temu orhideja koje Katići čuvaju na svojoj cvjetnoj livadi.

Zadovoljni životom u prirodi i u skladu s prirodom

Ponosni su naši domaćini i na bogati ptičji i životinjski svijet. Na njihovom gospodarstvu determinirano je čak 87 vrsta ptica. To također govori o malom prirodnom fenomenu gdje žive. Među njima su četiri vrste žuna i tri vrste djetlića, a desetak godina uveseljava ih, kažu, i jedan par sjevernog jastreba, prekrasne bijele ptice grabljivice koji im dolaze sa sjevera Škotske. Bilo je i puno srna čiji je broj posljednjih godina, na žalost, smanjen zbog krivolova.

Naši domaćini kažu da nisu usamljeni slučaj, da je taj trend preseljenja iz gradske vreve, iz gradove na ruralna područja, sve izraženiji trend u Hrvatskoj, a osobito u zapadnoj Europi. Kažu da život treba pojednostavniti, živjeti smirenije i u skladu sa prirodom. Treba samo na vrijeme donijeti takvu odluku, u našim selima mnogo je napuštenih kuća i jeftinih imanja koja bi mogla oživjeti.

Nikada se nismo pokajali što već dulje vrijeme živimo u selu u prekrasnoj prirodi. Osjećamo veliko zadovoljstvo ovakvim životom, zdravi smo i smireni, u dvadesetak i više godina otkako živimo ovdje samo smo jednom bili kod liječnika na kontroli krvi. Liječnik se začudio nalazima i rekao da imamo krv kao da živimo u planini što i nije daleko od istine jer su oko nas šume i brda, čisti zrak, zdrava voda, zdrava hrana. To je za nas neprocjenjivo. Velika je razlika budite li se ujutro uz zvuke šlepera i gradsku vrevu ili uz cvrku ptica, kažu nam naši gostoljubivi domaćini Radmila i Mladen Katić, dodajući da su našli smisao života, ustvari, sada žive svoje prave živote iz snova.

Plodova ostane i za ježeve

Prirodne ljepote, starinski voćnjak i oko tisuću vrsta cvijeća, a ponajviše orhideja pružaju mir i spokoj u njihovoj seoskoj idili

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje