Ovisno o vrsti štetnika propadaju mlade biljčice rasada ili tek iznikle ratarske kulture, a nisu rijetke štete u voćnjacima i to osobito u mladim nasadima. Zbog poremećene prirodne ravnoteže i vremenskih uvjeta u pojedinim godinama štetnici se namnože te su štete velike. Jedan od problema je neredovito suzbijanja, osobito poljskih glodavaca. Suzbijanje je potrebno obavljati i onda kad su populacije male i štete teško zamjetne, a ne dopustiti razmnožavanje štetnika čime rastu gubici na količini, kakvoći i financijski. Na žalost još uvijek su velike površine koje se ne obrađuju ili su zapuštene i tijekom proizvodnje što pogoduje razvoju štetnika koji na tim mjestima imaju svoja legla te odlaze na kultivirane površine prema potrebi.
Poljska voluharica (Microtus arvalis)
Trup je valjkast, glava široka i debela, a njuška tupasta. Uha su kratka iznutra dlakava. Krzno glatko, kratkih dlaka smeđe do žućkasto sive boje. Tijelo je dugačko 8,5-12 cm, a rep 2,5-4 cm, a težina je od 18-40 g.
Pojavljuje se na livadama i travnjacima niskog bilja, oranicama, djetelištima i lucerištima te nasipima.
Hrani se travom, djetelinom, lucernom, žitaricama, sjemenkama, a katkad korom drveća i kukcima.
Aktivna je danju, osobito ljeti te noću. Čini mreže hodnika s mnogo izlaza. Okruglo gnijezdo, pomoću trave, najćešće radi pod zemljom ili na travi pod snijegom. Zimsko gnijezdo je veće nego ljetno.
Tijekom godine se koti 3-6 puta, a u leglu može biti do 10 mladih. Živi jednu i pol do tri godine. Često se pojavljuju velike populacije svake četiri godine koje završavaju prirodnim smanjenjem.
Prirodni neprijatelji su ptice grabljivice, sove, mišar škanjac, rode, mačke, lisice, lasice te rovke.
Infestacija se može odrediti na osnovi broja uhvaćenih voluharica. U ljeti 1 voluharica/ 10 m2 znak je veoma velike infestacije, a 1/100 m2 znak je slabe infestacije. U razdoblju jesen – zima – proljeće, brojnost se populacije na polju određuje brojanjem aktivnih otvora nakon 24 sata na dvije površine od 100 m2. Kao kritične vrijednosti navode se dvije otvorene rupe u jesen ili jedna u proljeće na površini od 10 m2. Kod nas se najćešće primjenjuje skala prema kojoj se obavlja suzbijanje u razdoblju rujan – studeni, a određeno je od 10 do 5000 aktivnih otvora na hektar. S osnove da se suzbijanje ne obavlja na svim površinama valja ga provoditi tijekom cijele godine kad se primijeti prisutnost poljskih glodavaca ili aktivnih otvora.
Vodena voluharica (Arvicola terrestris)

Tijelo je dugačko 12-22 cm, rep 7-11 cm, a težina je 80-270 g. Uha su kratka skrivena u krznu. Krzno je gusto, a boja je od žuto smeđe do gotovo crne. Trbušni dio je svjetlo do tamno sive boje.
Pojavljuje se na bujnim, vegetacijom obraslim obalama stajaćih ili polako tekućih voda, nasipima, močvarama, oranicama na ugaru, livadama, jarcima, u vrtovima pa i u borovim šumama daleko od vode.
Hrani se šašem, vodenim biljem, korovima i njihovim korijenom, poljskim plodovima te korijenom voćaka.
Aktivna je danju i noću, dok se može promatrati ujutro i na večer. Živi ponekad u parovima. Dobro pliva i roni. Na strmim obalama gradi podzemne hodnike te gnijezdo i skladište. Kraj ulaza nalazi se hrpica izmiješane zemlje i trave. Kuglasto gnijezdo iz trave i biljnih dijelova napravi u šašu ili rijetkom grmlju iznad vode. Za zimu sprema nadzemne i podzemne dijelove biljaka. Krug kretanja je 50-150 m.
Tijekom godine se koti 2-5 puta, a u leglu može biti do 10 mladih. Živi dvije do četiri godine.
Prirodni neprijatelji su lasica, tvor, vidra, mačka, sove.
Infestacija se može odrediti na osnovi broja uhvaćenih voluharica u jesen. Tijekom zime nema znatnijeg smanjenja populacije te se suzbijanje provodi tijekom cijele godine. U voćnjacima i vinogradima preporučuje se suzbijanje u jesen. Na krmnom bilju, korjenasto-gomoljastom i drugom povrću suzbijanje se obavlja rano u proljeće. U intenzivnoj proizvodnji cvijeća, zaštiti nasipa i sustava za navodnjavanje suzbijanje se obavlja i pri pojavi pojedinačnih primjeraka.
Suzbijanje voluharica je najbolje obavljati kombiniranjem agrotehničkih zahvata i primjenom odgovarajućih rodenticida.
U jesen je najbolje obaviti duboko jesensko oranje, u proljeće plitku obradu, a u drugoj polovici ljeta plitko oranje jedan do dva puta.

Kao dopuna provedenom oranju kad se odredi prisutnost poljskih glodavaca potrebno je u aktivne otvore stavljati rodenticid. Aktivni otvori određuju se tako da se prvi dan hodajući poljoprivrednom površinom zemljom zagrnu ili nogom zagaze-zatvore svi otvori, a sutradan se samo u otvore stavlja rodenticid. Za tu namjenu mogu se koristiti rodenticidi na osnovi klorfacinona, gotovi mamci: Faciron forte mamac, Ratox mamac – S, ili se izrađuju mamci miješanjem žitne osnove s Faciron uljnim koncentratom, Klorfacinon uljnim koncentratom ili Chlorphacinonom. Važno je da ovi mamci budu dostupni glodavcima tijekom četiri do pet dana, tj. da ih mogu redovito uzimati u tom razdoblju. Akciju ponoviti nakon 10 do 14 dana. Također se mogu koristiti rodenticidi na osnovi bromadiolona: Brodilon mamac, Brodilon pelete, Bromadiolon pelete, Ratimor pelete, Ratimor žitni mamac, Rodexion komplex, Rodexion pelete, Suradiolon zrna, Terminator x žitni mamac, kao i na osnovi difetialona, Glodacid žitni mamac. Ako se primjenjuju rodenticidi na osnovi bromadiolona ili difetialona dovoljno je da ih glodavci konzumiraju jednom što znači da nije potrebno dopunjavati mamce već cijelu akciju ponoviti nakon 10-14 dana. Ako se nađe uginule glodavce na površini valja ih pokupiti i zakopati u zemlju.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakJesensko iskucavanje košnica
Sljedeći članakSamoborska salama – tradicija i kvaliteta
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.