Treću grupu biostimulatora na tržištu predstavljaju biostimulatori na bazi huminskih kiselina. Međutim, u grupi ovih proizvoda često se nalaze i tekuća organska gnojiva (koja mogu ali i ne moraju sadržavati huminske kiseline, ovisno o vrsti bazne sirovine) te je zakonska regulativa pomalo nejasna oko ove grupe proizvoda.
Problem je u baznoj sirovini iz kojih se proizvodi ova grupa biostimulatora. Za proizvodnju biostimulatora na bazi huminskih kiselina, izvorno se koristi fosilizirani humusni materijal leonardit. On je vrlo bogat različitim huminskim i fulvo kiselinama. Međutim, određeni dio huminskih i fulvo kiselina može se ekstrahirati iz različitih organskih materijala, naročito fermentirane biomase. Takvi proizvodi sadrže značajno manje količine huminskih kiselina, a veći postotak fulvo kiselina.
Što su huminske, a što su fulvo kiseline?
Humusne tvari u širem smislu su produkti intenzivnog raspadanja ostataka, kao i resinteze i humifikacije s time da se razlikuju nespecifične i specifične humusne tvari. Specifične humusne tvari su visokomolekulani kompleksni produkti humifikacije. Čine 85-95 % humusnih tvari, a u kemiji humusa, često se samo one i smatraju humusom u užem smislu riječi. Unutar te grupe razlikujemo huminske kiseline, fulvo kiseline i humate. Osnova za podjelu je topivost u otopinama različitog pH i vode. Huminske kiseline koje su najvažnije u biostimulativnom učinku na biljke, spojevi su koji su topivi samo u lužinama (visokog pH) dok su fulvo kiseline, spojevi koji su topivi u vodi, i imaju slabiji biostimulativni učinak na biljke.
Treća frakcija, humati potpuno su netopivi spojevi i biljke ih ne mogu iskoristiti. Upravo je ova podjela važna, jer da bi huminske kiseline postale pristupačne za biljke, moraju se ektrahirati lužinama iz osnovne sirovine (leonardita). Takvim procesom ekstrakcije dobivaju se vodotopivi kalijevi-humati. Oni su topivi u vodi i biljka ih može usvajati i koristiti u svojim fiziološkim procesima. Huminske kiseline djeluju u tlu kao lijepak za formiranje stabilnih agregata, sorbiraju i drže vodu, adsorbiraju ione i izmjenjuju ih, rezerve su biogenih elemenata u tlu. Sadrže stimulatore rasta koji potiču rast i razvoj korijena i prirodne antibiotike koji povećaju otpornost biljaka na bolesti.
Huminske kiseline su središnja grupa humusnih tvari koje utječu izravno na sva važna svojstva i dinamiku plodnosti tla. Imaju izravan biostimulativni učinak na biljku te bi u agrotehničkom kontekstu, količina huminskih kiselina bio važan parametar oko klasifikacije biostimulatora na bazi huminskih kiselina.
Važnost huminske kiseline u poljoprivrednoj proizvodnji
Huminske kiseline su proizvodi koji imaju višestruku važnost za primjenu u poljoprivrednoj proizvodnji, od kojih navodimo:
- povećavaju kapacitet adsorpcije hraniva u tlu
- neutraliziraju nagle promjene pH vrijednost tla, je imaju sposobnost puferiranja viška/manjka slobodnih vodikovih iona u vodenoj otopini tla
- poboljšavaju usvajanje hraniva iz tla u nepovoljnim uvjetima (niska temperatura tla, nedostatak vode u tlu, višak soli u tlu) (Duan i sur., 2003.)
- imaju sposobnost helatizacije za kationima (Fe, Mn, Zn) u alkalnim tlima i poboljšavaju usvajanje u karbonatnim/alkalnim tlima (Szilàgyi, 1971.)
- zadržavaju anorganska vodotopiva gnojiva u zoni korijena i smanjuju ispiranje mineralnih oblika hraniva iz tla
- potiču pretvorbu netopivih oblika hraniva (fosfor, mikroelementi) u topive, biljci, pristupačne oblike
- služe kao hrana svim mikroorganizmima u tlu, te poboljšavaju mikrobiološku aktivnost tla (povećanje produkcije CO2 u tlu)
- imaju sposobnost vezivanja toksičnih elemenata (teških metala poput olova, kadmija, žive i dr.) u tlu
- potiču rast i razvoj korijena biljaka (Varanini i Pinton, 1995.)
Huminske kiseline kao tekući preparati mogu se koristiti za zalijevanje biljaka (presadnica), potapanje kontejnera s presadnicama ili kroz sustav fertirigacije (samostalno ili u kombinaciji s ostalim gnojivima, naročito mikroelementima). Mogu se prskanjem aplicirati izravno na korijen sadnica drvenastih kultura (voćke, vinova loza) prije sadnje u tlo.
Primjena huminskih kiselina u strnim žitaricama
Tehnološki vrlo zanimljiva opcija je primjena huminskih kiselina nakon sjetve ozimih strnih žitarica. I to pogotovo na tlima koja sadrže vrlo niske količine humusa. Primjenjuje se u dozi od 20 lit/ha te osigurava potrebna količina huminskih kiselina, za brži i bolji razvoj korijena mladih biljčica nakon nicanja.
Tako razvijene biljke značajno bolje prezimljavaju nepovoljne zimske uvjete i ranije kreću s daljnjim razvojem vegetacije nakon zimskog mirovanja. Kako većina tala u ratarskoj proizvodnji sadrži vrlo malo humusa (često ispod 1,0 %) primjena huminskih kiselina prskanjem po tlu ima važno mjesto u agrotehnici strnih žitarica.
Doze primjene biostimulatora na bazi huminskih kiselina
Preporučene doze primjene biostimulatora na bazi huminskih kiselina ovise o koncentraciji huminskih kiselina u proizvodu. Kod tekućih proizvoda koji sadrže prosječno 15 % huminskih kiselina, primjenjuju se u dozi do 5-20 lit/ha u jednom tretmanu. Doza primjene ovisi o količini humusa u tlu, razvojnoj fazi poljoprivredne kulture i ukupnom broju tretmana tijekom vegetacijskog ciklusa.
Uvjeti u kojima se primjenjuju više doze huminskih kiselina:
- tla s niskom količinom humusa
- tla loše strukture (zbijena, nepropusna tla)
- zaslanjena tla
- kod pojave visoke EC vrijednosti vodene otopine tla (pogotovo u intenzivnoj proizvodnji povrća i jagode)
Pročitajte više:
Vodič za primjenu biostimulatora u poljoprivrednoj proizvodnji
Zakonski okvir na razini EU za primjenu biostimulatora u poljoprivrednoj proizvodnji
Biostimulatori na bazi aminokiselina
Biostimulatori na bazi ekstrakta morskih algi i mikroalgi
Elementi u tragovima kao biostimulatori
