Imati vlastiti voćnjak, odnosno uzgajati voće za vlastite potrebe je uvijek bilo popularno i primamljivo zbog rekreacije, suživota s prirodom kao i činjenice da je „voće iz vlastitog voćnjaka najslađe“. Kod amaterskog načina uzgoja nije potrebna razina profesionalnosti kao kod profesionalnog uzgoja. Međutim, određena razina znanja je nužna kako bi se pravovremeno mogli provoditi određeni agro i pomotehnički zahvati koji će osigurati bolji vegetativni razvitak voćke kao i zadovoljavajući urod.

Nisu sve voćne vrste jednako zahtjevne za uzgoj (iako ne postoji vrsta koju „treba samo pustiti da raste“), a breskva predstavlja jednu od kompleksnijih voćnih vrsta. Stoga u ovom članku pokušat će se sažeti sve mjere koje su bitne pri kultivaciji breskve, ali s naglaskom na one koje dolaze u narednim mjesecima (s izuzetkom rezidbe u mirovanju). Breskva je koštičava voćna vrsta čiji plodovi se na ovim prostorima konzumiraju ljeti u svježem stanju.

Ovu voćnu vrstu odlikuje brza izmjenjivost sortimenta, pa se sortiment otprilike svakih 15 do 20 godina mijenja u korist boljih sorata te je to jedan od razloga zašto kod breskve nisu poznate sorte kao kod jabuke.

Kao i za većinu ostalih voćnih vrsta, tako su i za breskvu opasni kasni proljetni mrazovi. Za pupove u otvaranju kritične temperature su od -0,7 do -5,5 °C, za otvorene cvjetove od -1,1 do -3,5 °C, a za zametnute plodove od -1,1 do -2,2 °C. Za uzgoj breskve su prikladna duboka, dobro drenirana tla lakšeg teksturnog sastava, dobre strukture i dobro opskrbljena humusom i biogenim elementima. S obzirom na teksturu tla mogu se odabrati odgovarajuće podloge. Za lakša tla prikladne podloge su sjemenjaci vinogradarske breskve i hibridi između breskve i badema, a za teža tla mogu doći u obzir podloge raznih strogo određenih vrsta šljiva. Kvalitetni plodovi bresaka se nalaze na mješovitim rodnim šibama, a lošije kakvoće su oni na kratkim rodnim šibama (loš odnos lisne površine i plodova).

Kako gnojiti?

Breskva je jako bujna i produktivna kad se uzgaja na plodnim tlima optimalno opskrbljenim hranivima i s optimalnom opskrbljenosti vodom. Mnoge lokacije gdje se breskve uzgajaju ne posjeduju navedena svojstva. Nutritivni zahtjevi breskve mijenjaju se kroz njezin životni vijek i pod utjecajem su mnogih faktora kao: podloga, opterećenje urodom, tlo, klimatski uvjeti itd. Kao i kod drugih biljaka, breskva zahtijeva barem 16 elemenata za optimalan rast i produktivnost. Deficit bilo kojeg elementa dovest će do redukcije uroda, kakvoće plodova, vegetativnog rasta i zdravstvenog stanja stabla. Najviše pažnje se, kao i kod svih drugih voćaka, daje dušiku, fosforu i kaliju.

Dušična gnojiva se primjenjuju u proljeće, u prvom navratu pred kretanje vegetacije (2/3 preporučenih količina) te u drugom navratu krajem travnja (1/3 preporučenih količina). Ne preporučuje ih se primijeniti tijekom ljeta jer može zategnuti ulazak voćke u mirovanje zbog čega može doći do ozbiljnih ozljeda od niskih temperatura.

Potreba za dušičnim gnojivima se može i vizualno procijeniti. Breskve do treće godine starosti bi u prosjeku trebale imati godišnji izrast novih izbojaka od 45 do 61 cm. Ako je taj izrast iznad 61 cm nije potrebno primjenjivati dušik. Stabla starija od 4 godine bi trebala imati prosječan godišnji izrast izbojaka od 30 cm (ne uključujući vodopije). Dušik se lako transportira i nije ga potrebno deponirati na dubinu, no preporučljivo je prekriti ga slojem zemlje. Prve godine nakon sadnje od dušičnih gnojiva dodaje se 30 do 50 g UREE ili 50 do 70 g KANA po voćki, a druge godine uzgoja količina navedenih gnojiva povećava se za 50 %. Za breskve u rodu gnoji se sa 20 g/m2 UREE ili 38 g/m2 KANA. Prve godine uzgoja, u osnovnoj (jesenskoj) gnojidbi dodaje se 100 do 150 g NPK 7-20-30. U drugoj godini uzgoja količina gnojiva se povećava za 50 %. Za breskve u rodu gnoji se sa 40 do 50 g/m2 NPK 7-20-30 ili 5-15-30. Ako niste u jesen ili tijekom zime primijenili fosforna i kalijeva gnojiva, tada u proljeće možete primijeniti gnojiva koja sadrže sva tri elementa u jednakim omjerima (N-P-K: 15-15-15) u količini od 100-200 g za mlada stabla (ovisno o starosti voćke) i oko 400 g za stabla u rodu. Fosfor i kalij se dodaju jesenskom gnojidbom te ih je potrebno unijeti na odgovarajuću dubinu pošto su to slabo transportabilna hraniva. U amaterskom voćnjaku u rodu to se može tako da se štihača zabode u tlo vertikalno u odnosu na voćku (kako bi se što manji broj korijenovih žila oštetio) do dubine od otprilike 20 cm i u procijep ubaci mala količina gnojiva. Na taj se način napravi dovoljan broj uboda kako bi se aplicirala odgovarajuća količina gnojiva. Treba iznimno paziti da se u procjep ne stavi previše gnojiva, jer će se voćka osušiti, jer ovako gnojivo može doći u izravan kontakt s korijenom. Navedeni način je samo za voćke u rodu, odnosno ne smije se izvoditi kod tek posađenih voćaka.

Prilikom gnojidbe (bilo u jesen ili proljeće) gnojivo se mora ravnomjerno rasporediti unutar i dijelom izvan oboda krošnje, jer ako se koncentrira na jedno mjesto može doći do sušenja voćke. Za određivanje gnojidbe preporučljivo je raditi analizu tla ili lista svake 3 do 4 godine, no to je obično amaterskim uzgajivačima preskupo. Ako breskva redovito i dobro rađa te izgleda „zdravo“ znači da se treba uobičajenom gnojidbom nadoknaditi količina iznesenih hraniva urodom i vegetativnim rastom. Treba biti svjestan da, iako nema vizualnih simptoma, kod voćke određeni sadržaj hraniva ne mora biti optimalan te kad se još jače poremeti balans voćka će naglo pokazati vizualne simptome. Stoga poželjno je povremeno gnojiti gnojivima koja sadrže i ostale elemente (u slučaju nužde folijarno). U svrhu poboljšavanja strukture tla, ali i zbog prethodnog razloga, preporuča se svake treće godine pognojiti stajskim gnojem.

U kasno proljeće i rano ljeto potrebno je osigurati dovoljne količine vode jer u to vrijeme intenzivno rastu mladice, plodovi i vrijeme je diferencijacije generativnih pupova iz kojih će se razviti urod sljedeće godine. 

Kako prorijeđivati plodove i obaviti zelenu rezidbu?

Prorijeđivanje plodova je iznimno bitna mjera kod breskve. Breskva stvara jako puno rodnih pupova te upravo zbog toga kod nje se ne može kao kod jabuke desiti negativna pojava alternativne rodnosti (kad jedne godine previše rodi, pa druge ne rodi i tako u krug). Zbog velikog zametanja plodova u optimalnim uvjetima, plodovi ne postignu zadovoljavajuću kvalitetu jer ih breskva ne može sve ishraniti, stoga ih je potrebno prorijediti.

Kod mladih bresaka, do 3. godine starosti, uklanjaju se svi plodovi kako bi se breskva primila i što prije razvila. Generalno pravilo je da se plodovi kod bresaka u rodu prorijeđuju tako da razmak između njih bude 12, 15 i 20 cm za sorte s velikim, srednjim i malim plodovima (respektivno).

Prorjeđivanje plodova breskve
Mješovita rodna šiba breskve – 2 generativna pupa sa strane, a u sredini jedan vegetativni izbojak

Ponekad se umjesto razmaka između plodova prorijeđuje tako da se određuje broj plodova po rodnom izbojku. U donjem dijelu krošnje preporuča se dva do tri, u srednjem dijelu krošnje tri do četiri, a u gornjem dijelu krošnje pet plodova po izbojku. Broj plodova po izbojku koji se preporuča također može ovisiti i o sortimentu, za rane sorte je tri, a za kasne sorte od četiri do šest. Također, pri ručnom prorjeđivanju se uklanjaju i svi plodovi koji su stradali tijekom vremenskih neprilika, plodovi koji su pretrpjeli oštećenja prilikom napada određenog štetnika, bolesni plodovi i plodovi zaostali u rastu. Što se prije prorjeđivanje provede, to će biti veći efekt na veličinu plodova. Generalno, rane sorte imaju male plodove i zahtijevaju ranije i ozbiljnije prorijeđivanje od kasnih sorata. Osim navedenoga, opterećenje urodom se može smanjiti i zimskom rezidbom (tada se pogotovo uklanjaju kratke rodne šibe zbog loše kakvoće plodova na njima) i prorijeđivanjem cvjetova u cvatnji.

Zelena rezidba je bitna kod mladih bresaka pri oblikovanju uzgojnih oblika kako bi voćke što prije formirale uzgojni oblik. To je važno sredstvo jer zahvati koji se provode u vegetaciji su manje traumatični i uzrokuju manju reakciju voćke u odnosu na zimsku rezidbu. Umjesto uklanjanja određenog izbojka rezidbom u mirovanju, ono se za vrijeme ljetne rezidbe može poviti u željeni kut i smjer rasta, pincirati, zalomiti itd. Kod bresaka u rodnosti ljetnom rezidbom i uklanjanjem lišća oko plodova postiže se veće izlaganje ploda svjetlu i kad se provede pravilno, postiže se bolja obojanost plodova. Ako se ne provede pravilno (prejaki intenzitet preblizu berbi) ima negativan utjecaj na veličinu i slatkoću plodova (zbog redukcije dostupnih asimilata uslijed smanjenja vegetacijske površine), zbog čega neki proizvođači to primjenjuju, a neki ne. Uglavnom se provodi u nasadima bresaka s velikom gustoćom sadnje gdje jaka zasjena može uzrokovati gubitak rodne površine u donjim dijelovima krošnje.

Berba bresaka

Zaštita breskve je kompleksna, a najveći problem je bolest zvana kovrčavost lista breskve (Taphrina deformans) koja je detaljno opisana u Gospodarskom listu br.5 (15.3.2020.)

Tipični simptomi listova breskve zaraženih bolesti kovrčavost lista breskve

Plodovi breskve dozrijevaju rapidno i imaju kratku mogućnost čuvanja nakon berbe (3 do 4 tjedna ovisno o raznim čimbenicima). Breskva spada u klimakterijsko voće, što znači da može dozrijeti na stablu ili nakon berbe ako je pravovremeno ubrana. Određivanje optimalnog roka berbe je ključno kako bi se postigao maksimalan urod, veličina i organoleptička svojstva plodova. Generalno, ranije ubrani plodovi su nešto slabije kvalitete, ali imaju dobru mogućnost čuvanja, a kasnije ubrani plodovi su nešto bolje kvalitete, ali se mogu i kraće vrijeme skladištiti. Za amaterske voćare promjena osnovne boje na plodu je orijentir za berbu jer se ona mijenja sukladno s promjenama u tvrdoći, slatkoći i hlapivih komponenti plodova. Osnovna boja kožice ploda je zelena ili žuta (zato se i zove osnovna boja), a dopunska može biti u različitim tonovima i nijansama crvene, narančaste itd. Kako se osnovna boja počne mijenjati iz zelene u žutu ili krem boju, to indicira dobro vrijeme za početak berbe.

Dopunska (crvenkastonarančasta boja) i osnovna (zelenkastožuta boja) boja na plodu breskve

Dopunska boja breskve može biti nejednaka i bezizražajna dok se osnovna boja ne promijeni iz zelene u blaže boje te je zbog toga određivane roka berbe na temelju osnovne boje pouzdanija metoda. Budući da svi plodovi breskve ne dozrijevaju u isto vrijeme na stablu, potrebno ju je brati u nekoliko navrata (2 do 4 puta). Pri berbi s plodovima se mora rukovati vrlo nježno jer uslijed nagnječenja mogu vrlo brzo propasti. Plodove se preporuča čuvati na temperaturi od oko 0 °C, a izlaganje određenih sorata temperaturi od oko 5 °C može značajno smanjiti njihovo razdoblje skladištenja.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje
Prethodni članakAgencija za plaćanje za koji dan će objaviti rang liste za mjere koje su na čekanju još od 2018. godine!
Sljedeći članakKad i zašto sakupljati pelud?
Avatar
Asistent na zavodu za voćarstvo Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: učinak agroekoloških čimbenika na kakvoću voća, introdukcija manje poznatih voćnih vrsta, podloge voćaka i lupinasto voće. Pred diplomski studij, usmjerenje hortikultura, je završio na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu 2013. godine na temu „Djelovanje podloga na kakvoću plodova voćaka“. Diplomirao je na istoj znanstvenoj ustanovi 2015. godine, usmjerenje voćarstvo, na temu: „Vegetativni i generativni rast i kakvoća ploda crne bazge (Sambucus nigra L.)“. Trenutno je zaposlen kao asistent na zavodu za voćarstvo Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu gdje sudjeluje u provedbi europskog projekta na temu nisko pesticidne, održive proizvodnje voća. Znanstveni interesi su: učinak agroekoloških čimbenika na kakvoću voća, introdukcija manje poznatih voćnih vrsta, podloge voćaka i lupinasto voće.