Pogodan položaj i uvjeti za uspješan uzgoj smokve

Smokva (Ficus carica) voli suha, topla ljeta i blage zime, no tijekom mirovanja vegetacije može podnijeti zimske temperature i do -15 stupnjeva Celzijevih. Ipak, temperature niže od -10 kroz duže vremensko razdoblje ne podnosi. Otpornost stabala smokve na hladnoću ovisi o zrelosti drveta – stariji, dehidrirani ljetorasti s više škroba i smole bolje podnose mraz. Životni vijek stabla kreće se o d 50 do 70 godina.

Smokva, jedna od najstarijih kultiviranih voćaka na svijetu koja pripada porodici dudova (Moraceae) treba puno sunčeve svjetlosti. Na osnovu pronađenih fosilnih ostataka, znanstvenici su zaključili da se uzgajala prije ječma i pšenice. Potječe iz Male Azije, s područja između istočne Turske i sjeverne Indije.

Položaj za sadnju

Sorte smokava razlikuju se po količini i intenzitetu izravne sunčeve svjetlosti koja im je potrebna za postavljanje plodnih pupova. Dnevno im je potrebno najmanje šest do osam sati. Zato za sadnju, odnosno uzgoj, treba odabrati osunčano, zaštićeno mjesto s dobro dreniranim, laganim tlima, poput vapnenačkih ili aluvijalnih. Isto taklo, valja osigurati zaštitu od hladnih vjetrova i niskih temperatura, posebno za mlada stabla. Tijekom ljeta, u sušnim razdobljima, posebno u intenzivnim nasadima treba osigurati navodnjavanje, što će rezultirati krupnijim i kvalitetnijim plodovima. Kako bi se očuvala vlaga u tlu, poželjno je malčiranje organskim materijalima. U kontinentalnim područjima treba provesti mjere zaštite od zimskih mrazeva, kao što je prekrivanje korijena i omotavanje stabla. 

Pojedine sorte smokava su otpornije na hladno vrijeme, neke se mogu uzgajati u područjima s blagim ljetima, neke su prikladne za vlažnu klimu, a veliki broj sorata dobro će uspijevati i davati sočne plodove i na temperaturama od 38-43°C.

Za uspješan uzgoj smokava potrebno je 800 mm oborina godišnje. Stablo smokve ima vrlo razvijen korijen koji prodire duboko u tlo, pa dosta dobro podnosi sušu i nekultivirane terene. Korijen se iznimno dobro prilagođava strukturi tla, prodire i kroz pukotine stijena. U suvremenim nasadima, za visoke urode i kvalitetu plodova postavlja se sustav navodnjavanja kap po kap. U takvim nasadima korijen nema potrebu prodirati duboko u tlo jer mu je osigurano dovoljno vode relativno plitko. Smokva voli plodna, rastresita i lakša tla. Dosta dobro se prilagođava na različite tipove tla jer podnosi sušu i slanost tla. Optimalna pH vrijednost kreće se između 6 i 7,8.

Priprema terena za sadnju

Prije svega, treba izravnati teren i očistiti od zaostalog grmlja i kamenja. Tijekom tri godine prije sadnje, u više navrata treba provesti kalcizaciju unošenjem vapna u tlo, dvije do tri tone po hektaru. Nakon toga slijedi duboka obrada tla i osnovna gnojidba, kako bi se mladim sadnicama osiguralo dobro ukorijenjavanje. Nakon rigolanja označe se redovi i obilježe sadna mjesta u redu. Zatim se kopaju jame za sadnju dubine 40 cm i 50 cm širine. Na površinama na kojima nije izvedeno duboko oranje, jame za sadnju trebaju biti većih dimenzija. Kod kopanja jama treba voditi računa da se ne pomiješaju oranični i dublji sloj, jer nakon sadnje ih treba vratiti, a da se pri tom ne promijeni položaj u profilu.

Razmnožavanje

Tri su načina razmnožavanja smokava – reznicama, cijepljenjem i sjemenkama. Razmnožava li se reznicama, odrvenjele reznice dužine 20-tak cm uzimaju se s matičnih stabala u drugoj polovici siječnja. Spremaju se i čuvaju u vlažnom pijesku/trapu u kojem je temperatura pet stupnjeva Celzijevih. U proljeće se premještaju u kontejnere sa supstratom gdje provode godinu dana, sve do sadnje. Razmnožavanje cijepljenjem kod smokve podrazumijeva okuliranje, na budni i spavajući pup te cijepljenje na rascjep.

Ramnožavanje sjemenkama vrlo kasno daje plod, na prve plodove čeka se i do 10 godina. Naime, sjemenjaci su neujednačeni u porastu, neke biljke ukorijenjuju se bolje, neke slabije, neujednačena je rodnost i kvaliteta plodova.

Sadnja

Uoči sadnje, sadnicama se skrati korijenje, a korijen se namoči u smjesu ilovače i goveđeg stajanjaka. Nakon postavljanja sadnice u jamu, na istu dubinu na kojoj je bila u rasadniku, korijen se pokriva slojem tla i lagano se sabije, kako ne bi bilo šuljina. Na postavljeni sloj tla stavlja se gnojivo, pazeći da ne dira direktno korijen, a zatim se stavlja drugi sloj tla. Nakon sadnje, u uzdignutu brazdu oko sadnice, obilno se zalije. Razmak sadnje ovisi o bujnosti pojedine sorte, podloge, plodnosti tla i uzgojnog oblika. Uobičajen je razmak između redova šest m, a razmak između sadnica četiri do pet m.

Održavanje nasada i gnojidba

Kako bi se oblikovao željeni uzgojni oblik, nakon sadnje radi se rez. Nakon što stablo uđe u reproduktivnu dob, u cilju visokih i stabilnih uroda, rez se radi svake druge godine. Rezibe smokve, ljetna i zimska uglavnom se kombiniraju, a uključuju prikraćivanje (skraćivanje dužine izbojaka) i savijanje izbojaka (kako bi se osigurao željeni oblik krošnje) te prorijeđivanje. Ako se nasad navodnjava, rezidba ranih sorti je poslije berbe, a kasnih u svibnju.

U jesen ili pak nakon berbe u tlo se unosi NPK gnojivo koje sadrži malo dušika, a dosta više fosfora i kalija. Svake treće godine unosi se stajsko gnojivo. Razlog je što male količine dušika pospješuju rad bakterija koje rade mineralizaciju zaoranih biljnih ostatka.U rano proljeće gnoji se UREOM, a kasnije KAN-om. Tijekom rigolanja unosi se stajski gnoj u količini od 40 do 50 t/ha. Sirmošna tla zahtijevaju unošenje 600 kg/ha fosfora i 700 kg kalija.

Jeste li znali?

Najčešći uzgojni oblici smokve su piramida i vaza. U slobodnom uzgoju krošnja smokve je raširena, u piramidalnom obliku, grane se razvijaju u svim smjerovima.

Berba

Ovisno o sorti, plodovi dolaze u tri boje – zeleno-žućkasti, ljubičasti i tamno ljubičasti do crni. Komercijalna berba, sa značajnijim urodom je između pete i sedme godine nakon sadnje. Berba je sukcesivna, od lipnja do listopada jer plodovi ne dozrijevaju istovremeno, što je ovisno i o sorti.

Plodovi smokve osjetljivi su tijekom manipuliranja i transport. Zato se beru u rukavicama, s peteljkom, i pažljivo slažu u plitke kašete, svaki plod zasebno. Konzumni plodovi u svježem stanju čuvaju se u hladnjačama na temperaturama od 0 do 4 stupnja Celzijeva, s relativnom vlagom zraka od 85%. U takvim uvjetima uspješno se čuvaju 20-tak dana.

Svježi plodovi puni su antioksidansa koji štite organizam od prijevremenog starenja, karcinoma i različitih srčanih oboljenja – karotena, tanina, luteina, vitamina A, C, B I K.  Plodovi namijenjeni sušenju, bilo na suncu ili u sušarama trebaju biti posve zreli jer tada sadrže najviše šećera. Kako bi se spriječila pojava bolesti, prije stavljanja na sušenje plodovi se sumpore. Suhe smokve imaju puno prednosti – iznimno su ukusne, dostupne su tijekom cijele godine, njihovo konzumiranje povoljno djeluje na organizam, od njih se rade ukusne slastice, salate, kompoti, pekmezi i dr. proizvodi. Suhe smokve izvanredan su prirodni, koncentrirani izvor nutrijenata – sadrže brojne fitonutrijente, vitaminime i antioksidanse.

Izvor: Gospodarski kalendar 2026