Povrćarstvo

Patlidžan ima velike zahtjeve za toplinom i zbog toga se, osim u kućnim vrtovima na otvorenome, uglavnom uzgaja u zaštićenim prostorima. Za uspješan uzgoj na otvorenome potrebno je najmanje 5 mjeseci bez mraza i...

U malim vrtovima rokovi sjetve korjenastog povrća lako se pomiču. Tamo glavni cilj nije dobivanje visokih prinosa i prodaja, nego podmirivanje potreba kućanstva. Razvojem prerađivačke industrije korjenaste kulture poput cikle i mrkve koriste...

Rajčica, paprika i patlidžan pripadaju biljnoj porodici pomoćnice (lat. Solanaceae). Uz krumpir su najznačajnije kulture povrća iz ove porodice u svijetu. Podrijetlom su iz tropskih područja Južne Amerike (rajčica, paprika), odnosno Azije (patlidžan). Njihova proizvodnja zahtjeva određena znanja i vještine, a proizvođačima često promaknu pojedini značajni tehnološki postupci u proizvodnji, nepoznavanje bolesti i štetnika, najznačajnijih korova i njihovo suzbijanje. U ovom prilogu pokušat ćemo ukratko prikazati one najznačajnije.

Šparoga (Asparagus officinalis) je vrlo popularna i zdrava biljka, puna vitamina i minerala, a siromašna ugljikohidratima. Za pretilost idealna namirnica, a na europskom je tržištu prisutan njezin manjak, pa ima svoje tržište.

Batat (Ipomoea batatas L.) višegodišnja je povrtna kultura tropskog i suptropskog klimatskog područja, podrijetlom iz Srednje i Južne Amerike i pripada botaničkoj porodici slakova. Iako ga na engleskom govornom području popularno zovu slatki krumpir, batat zapravo nema nikakve veze s krumpirom.

Neke vrste povrća i cvijeća možemo uzgojiti izravnom sjetvom na gredice, a za neke je bolje da imamo presadnice. Iako u proljeće možemo kupiti mnoštvo raznovrsnih presadnica, jednostavno ih možemo uzgojiti i sami. Možda imamo sjeme nekih...

Ljeti u srpnju se u vrtu siju ili sade povrtne kulture koje za berbu dospijevaju tijekom jesenskih mjeseci od rujna do pojave mrazeva. Kulture otporne na niske temperature mogu brati i u jesensko-zimskom dijelu...

Bundeve i tikve uzgajaju se od davnina i jedne su od najstarije kultiviranih vrsta. Smatraju se i kao najraznovrsnije među svim biljkama u prirodi. Uslijed prilagodljivosti različitim uvjetima okoliša raširene su po cijelom svijetu, a raznolikost im omogućuje bezbroj načina uporabe. Zanimljivost je u tome što pojedine vrste daju plodove koji mogu postići masu veću od 1 tone.

Kod rijetko koje povrtne kulture postoji tolika raznolikost oblika, boja, veličina i okusa plodova kao kod paprike. Zahvaljujući visokom stupnju stranooplodnje, tijekom vremena formirani su brojni lokalni ekotipovi, a iz njih su selekcionirane prve sorte. Prvi su kultivari bili sitnih plodova i ljuti, a oplemenjivanjem su dobiveni kultivari krupnih plodova bez ljutine.

Od svih namirnica koje nam majka priroda pruža, neke namirnice nude više od “botaničkog bogatstva”. Davne 1858. godine Louis Pasteur zapisao je da bakterija ugine nakon što je tretirana češnjakom. Još od srednjeg vijeka češnjak se koristio za liječenje rana, cijeli ili usitnjen stavljao se izravno na rane kako bi zaustavio širenje infekcije. Češnjak (lat. Allium sativum) jedna je od najstarijih uzgajanih povrćarskih kultura, koja je pored jestivih, imala i vrlo značajna ljekovita svojstva.

Glavna značajka povrtnih vrsta koje uzgajamo na armaturi ili bilo kojem drugom obliku potpore je dugačka, puzajuća stabljika. Bez potpornja rajčica bi puzala po tlu, a plodovi bi bili zaprljani tlom i „laka“ poslastica...

Glistinac, glistal ili lumbrihumus, vermikompost je visokovrijedno gnojivo nastalo kao proizvod prerade organskog otpada. Dobiva se metaboličkim procesima nekih vrsta kompostnih gujavica uz prisustvo korisnih mikroorganizama. Ovo biljno hranjivo i poboljšivač tla pokazalo se...

Batat (Ipomoea batatas L.) je višegodišnja tropska vrsta iznimno velike nutritivne vrijednosti korijena i lista. Pripada u skupinu funkcionalne hrane zbog značajne količine specijaliziranih biljnih metabolita, antioksidativnih tvari (vitamina, polifenola, karotenoida) i sadržaja esencijalnih...

Unutar ove značajne skupine kultiviranih biljaka, koje se još nazivaju leguminozama, postoji veliki broj povrtlarskih vrsta, od kojih se kod nas uzgajaju uglavnom grah i grašak. Na njima se može javiti veći broj bolesti, od kojih samo manji broj uzrokuje veće štete. Najvažnije bolesti na grahu kod nas su smeđa pjegavost ili antraknoza, hrđa i bakterioza graha, a na grašku palež, plamenjača i pepelnica.

Zdrava prehrana i ekološki uzgoj povrća u vlastitim vrtovima posljednjih godina sve više dobivaju na važnosti, zbog čega raste broj vrtlara amatera koji uzgajaju povrće na manjim površinama uz kuće i vikendice. Vrtlari amateri u svojim povrtnjacima i cvjetnjacima uglavnom siju kupovno sjeme i sade gotove presadnice koje kupuju na tržnicama ili u velikim trgovačkim lancima. Razočarani lošim nicanjem sjemena i izgledom biljaka koji se razlikuje od očekivanog, često odustaju od proizvodnje određenih kultura. Svatko tko ima povrtnjak može vrlo jednostavno proizvoditi vlastito sjeme slijedeći osnovna načela sjemenske proizvodnje, i imati povrtnjak kao riznicu vlastitih sorata povrća.

Bananu, ananas, naranču, limun, limetu, mandarinu, ogrozd, rogač, patlidžane, rajčice, kukuruz, datulje, grejpfrut, smokve, dinje, lubenice, mango, papaju ili kivi odavno smo prisvojili – iako im je stvarna domovina daleko od Hrvatske, mnoge od tih vrsta uspijevaju kod nas ili su toliko dugo prisutne u ponudi da svi znaju kako se jedu i pripremaju. Egzotični izgled i okus nepoznatih biljnih vrsta krije malu riznicu raznolikih vitamina, minerala i fitonutrijenata koji udruženim djelovanjem mogu zaštititi naš organizam od mnogih bolesti suvremenog svijeta. Danas u Hrvatskoj postoji mogućnost uzgoja i proizvodnje egzotičnih vrsta, ali i plasman egzotičnih plodova na sve zahtjevnije tržište željno noviteta. Razlika u kvaliteti egzotičnih proizvoda iz domaćeg uzgoja i proizvoda iz prirodnih staništa je očita. Razlog tome je što je egzotično voće i povrće vrlo zahtjevno.