Zaštita bilja

Azijska strizibuba je kukac koji pričinjava velike štete na brojnim vrstama bjelogoričnog drveća i grmlja koje rastu u šumama, parkovima, voćnjacima i vrtovima. U Europi ovaj kukac ima karantenski status, a unesen je iz azijskih zemalja trgovinom sadnica drvenastog bilja i drvenim materijalom za pakiranje. O samom štetniku više smo pisali ove godine u broju 20 Gospodarskog lista.

S obzirom da se u nekim časopisima i portalima društvenih mreža, učestalo piše o gigantskoj šapiki, novopridošloj, po ljudsko zdravlje vrlo opasnoj biljnoj vrsti, naš stručni suradnik, prof. dr.sc. Zvonimir Ostojić, sa Zavoda za herbologiju na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, donosi detaljan opis, raširenost, opasnost po zdravlje i mjere suzbijanja ove štetne vrste, kako bi na vrijeme upozorili na njezinu potencijalnu opasnost.

Iako Hrvatska ima velike potencijale za proizvodnju povrća i cvijeća u zaštićenim prostorima (plastenicima, staklenicima), prema službenim podacima sredinom prvog desetljeća u novom mileniju povrće se za tržište u svježem stanju uzgajalo na nešto više od 470 ha. Budući da se uzgoj u stabilnim plastenicima i staklenicima ponavlja iz godine u godinu, u takvom se uzgoju javljaju specifični štetni organizmi prilagođeni povišenim temperaturama i vlažnosti zraka - uzročnici biljnih bolesti, te štetni organizmi životinjskog podrijetla. Pojedinih sezona njihova pojava može potpuno onemogućiti uspješan uzgoj povrća i cvijeća u zaštićenim prostorima. Važno ih je na vrijeme prepoznati i poduzeti dovoljno učinkovite kemijske ili biološke mjere zaštite.

Štetni kukci hranidbom smanjuju težinu uskladištenih proizvoda i njihovu kvalitetu. Na smanjenje kvalitete utječu već samom prisutnošću, te izlučevinama. Mogu uzrokovati kemijske promjene proizvoda, smanjuju klijavosti sjemena. Jače zaraženi proizvodi zbog prisutnosti kukaca se zagrijavaju ili se u njima povisuje vlaga, čime se stvaraju povoljni uvjeti za razvoj gljivica i mikroorganizama, a proizvodi dobivaju loš izgled i miris. Neki štetnici mogu uzrokovati alergije, pri rukovanju zaraženom robom, a drugi mogu prenijeti uzročnike zaraznih bolesti na ljude i domaće životinje.

Na upit pretplatnika koji ima velikih problema sa zakorovljenim travnjakom, te nezna o kojem je korovu riječ i kako ga suzbiti , odgovara prof. dr. sc. Zvonimir Ostojić sa Zavoda za herbologiju, Agronomskog fakulteta u Zagrebu.

Ministarstvo poljoprivrede objavilo je Priručnik za sigurno rukovanje i primjenu sredstava za zaštitu bilja radi provedbe izobrazbe profesionalnih korisnika, distributera i savjetnika za stjecanje odgovarajućeg znanja o sigurnom rukovanju s pesticidima i pravilnoj primjeni pesticida, sukladno Zakonu o održivoj uporabi pesticida (NN 14/2014) i Pravilniku o uspostavi akcijskog okvira za postizanje održive uporabe pesticida (NN 142/2012).

Koštičave voćke nisu toliko osjetljive na bolesti i štetnike i zahtijevaju puno manji broj tretiranja zaštitnim sredstvima od primjerice, jabuke, no vrlo su zahtjevne u pogledu tla i klime. Manje zahtjevna voćna vrsta je šljiva i to je razlog što je najzastupljenija koštičava voćka.

Na pitanje pretplatnika iz okolice Aljmaša čime prskati vinograd nakon pojave pepelnice u zadnjim zaštitama, odgovara naš stručni suradnik, mr. sc. Milorad Šubić.

Karantenska bakterija Ralstonia solanacearum – uzročnik je smeđe truleži gomolja krumpira i bakterijskog venuća rajčice. Nazočnost ove bakterije nije potvrđena u Hrvatskoj, no prisutna je u zemljama EPPO regije, a za nas su važne države Nizozemska, Njemačka, Mađarska, Španjolska, Engleska, Cipar i Egipat. Budući da iz većine navedenih zemalja uvozimo krumpir, ulaskom ove bakterijske bolesti nastale bi značajne štete, ne samo na krumpiru već i na rajčici i nekim drugim kulturama.

Virusne bolesti agruma su, bez sumnje, najteže bolesti koje ne samo što umanjuju rodnost, nego skraćuju i vijek trajanja stabala. Po negativnom učinku razlikuju se manje opasne bolesti, pa do potpuno destruktivnih kao što je, primjerice, Tristeza. Kako se ove bolesti ne mogu liječiti sredstvima za zaštitu bilja, jedina mjera zaštite je preventivna.

Vrtno cvijeće koje cvate cijelo ljeto, zvane ljetnice, uzgajamo najčešće na balkonima ili terasama Među najpopularnijim ljetnicama to su svakako viseće i uspravne ili zonalne pelargonije, petunije, viseće petunije surfinije, milion bells i dr., karanfili, verbene, begonije, fuksije, vodenike, bacope i još mnoge druge manje popularne vrste.

Unatoč provođenju kemijske zaštite, procjenjuje se da su posljednjih desetljeća u našoj zemlji gljivične bolesti uništile gotovo jednu trećinu uroda grožđa. Bez primjerene zaštite, plamenjača (Plasmopara viticola) uzrokuje potpuni gubitak svih zelenih organa vinove loze, a početkom novog milenija usprkos pojavi novih skupina vrlo djelotvornih fungicida i upozorenjima putem globalnih informacijskih sustava prosječne su sezonske štete od 30-ak % česte u mnogim vinorodnim regijama razvijenih država okruženja.

Stabljikina nematoda (Ditylenchus dipsaci), štetnik je mnogih kulturnih biljaka. Ova nematoda može parazitirati i na brojnim vrstama korova i nekultiviranog bilja. Veliki gubici u prinosima zabilježeni su na žitaricama, leguminozama, šećernoj repi, krumpiru, mrkvi i ukrasnom bilju. Također parazitiraju i na lukovičastom povrću, luku i češnjaku.

Trud oko uzgoja u vrtu ponekad nam umanji pojava biljnih bolesti ili štetnika, a osobito pojava puževa. Puževi su uglavnom biljojedi, usitnjavaju dijelove biljaka. Druge su vrste puževa pak mesojedi i hrane se ostacima životinja. Oni su korisni dio ekosustava. Pri vlažnom i kišovitom vremenu puževi biljojedi izuzetno su aktivni, te vrtlarima predstavljaju velike teškoće oštećujući biljke.

U skladu sa Zakonom o održivoj uporabi pesticida (NN 14/2014) i Pravilnikom o održivoj uporabi pesticida (NN 142/2012), strojevi za primjenu pesticida podliježu redovitim pregledima radi utvrđivanja ispunjavaju li sve potrebne sigurnosne, ekološke i zdravstvene zahtjeve kako bi se osigurao pravilan rad prskalica i raspršivača, sigurnost primjenitelja, zaštita zdravlja primjenitelja, radnika, ljudi i životinja te zaštita okoliša.

Blaga zima i vrlo kišoviti travanj prouzročili su brzi rast trave i najezdu puževa svih vrsta. Dok veće vrste puževa s kućicom (živičnjak, hrapavac i vinogradnjak) pričinjavaju manje štete, a veliki vinogradnjak (Helix pomatia) jede čak i jajašca puževa golaća, te na taj način pridonosi regulaciji broja puževa u vrtu, puževi golači (rodovi Arion, Limax i Deroceras) tijekom vlažnih ljeta vrlo brzo se množe i u mnogim vrtovima postaju jedna od najvećih pošasti. Patke kao njihovi prirodni predatori bit će nam od velike pomoći u njihovu suzbijanju.