Zaštita bilja

Glifosat je neselektivni herbicid za primjenu nakon nicanja korova (post-emergence). Ima široki spektar djelovanja i aktivna je tvar mnogih komercijalnih pripravaka herbicida.

Iz dana u dan raste svjesnost o važnosti poznavanja načina proizvodnje hrane koju jedemo. Posebno se to odnosi na poljoprivredne proizvode koje vrlo često konzumiramo u svježem stanju. Nastavno na to veseli činjenica da se sve više ljudi, koji se nikada nisu profesionalno bavili poljoprivrednom, okreću proizvodnji poljoprivrednih proizvoda za vlastite potrebe. No, mali poljoprivrednici često ističu kako za njih iz više razloga ne postoji odgovarajuća agronomska usluga, osobito u zaštiti bilja kemijskim sredstvima.

Najvažniji sastojak zrna pšenice su proteini (bjelančevine) i upravo je pšenica glavni izvor biljnih proteina za čovjeka. Njihova zastupljenost ovisi o više različitih faktora od vrste, sorte, klimatskih prilika, tipa zemljišta do agrotehničkih mjera proizvodnje. Ozima pšenica sadrži manje bjelančevina od jare, a meka pšenica manje od tvrde, dok pšenica iste sorte uzgajana u sušnim klimatskim uvjetima ima više bjelančevina nego pšenica uzgajana u vlažnim uvjetima.

S obzirom na mnogo upita o ponovnoj i sve većoj prisutnosti i širenju viline kose u lucerni (Podravina i Istra), šećernoj repi (istočna Slavonija, Srijem i Baranja), mrkvi (Vransko polje), posvuda uz putove na samonikloj flori, na korovima u maslinicima Šibenskog zaleđa i drugdje, odlučili smo čitatelje Gospodarskog lista ovim člankom ponovno posjetiti na ovaj problem.

Posljednjih godina bolest vinove loze Phomopsis viticola, poznata kao crna pjegavost, sve je prisutnija u vinogradima na čitavom području Hrvatske. Ova bolest vinove loze poznata je duže od 150 godina, a kod nas je detreminirana početkom 70-tih godina prošlog stoljeća. Uz sivu plijesan, to je tipična bolest „visokog standarda“ ili suvremenog načina uzgoja vinove loze, a razlog tomu je sve manja upotreba pripravaka na bazi bakra i sumpora u zaštiti vinove loze.

Kukuruzni moljac (Ostrinia nubilalis Hübner) ubraja se u polifagne štetnike, jer napada više od 200 biljnih vrsta, međutim najznačajnije štete pravi na kukuruzu, jer tu pronalazi najpovoljnije uvjete za razvoj i ishranu. Osim na kukuruzu štete pravi i na povrću, posebice na paprici gdje može uništiti 40-60% uroda, ako se ne primjeni odgovarajuća zaštita. Napada i velik broj korovnih vrsta, te je njegovo suzbijanje zbog toga dosta otežano.

Primjena odgovarajućeg proizvoda u pravo vrijeme i u pravoj dozi, ključna je za postizanje dobre zaštite poljoprivrednih usjeva, a time i visokih prinosa.

Suvremena poljoprivredna proizvodnja nezamisliva je bez dobro organizirane i sustavne zaštite kulturnog bilja od bolesti, štetnika i korova. Može se provesti različitim načinima, pri čemu se koriste različiti strojevi i pripadajući aparati. U Hrvatskoj još je uvijek najraširenija tzv. kemijska metoda zaštite bilja. Ona se obavlja prskalicama i raspršivačima koji se mogu uspješno koristiti tijekom mirovanja vegetacije i tijekom rasta bilja, pri čemu je moguća primjena insekticida, fungicida i herbicida, te svih drugih pesticida za zaštitu bilja topivih u vodi bilo u obliku emulzije ili suspenzije.

Koštičave voćne vrste, među kojima su vrlo raširene breskve i nektarine, napada više od 90 uzročnika bolesti i približno 300 različitih štetnih organizama životinjskog podrijetla (uglavnom kukaca). Ipak, u našoj zemlji na breskvama i nektarinama uglavnom svake godine od uzročnika bolesti bilježimo kovrčavost lišća (Taphrina), krastavost (Venturia), pepelnicu (Sphaerotheca), šupljikavost lišća (Stigmina), te palež cvijeta i trulež plodova (Monilinia).

Proizvođači krumpira ove jeseni dojavljuju štete na gomoljima tipične za vruće i suhe proizvodne sezone, a među njima su najčešće uzročnici krastavosti i suhe truleži gomolja.

Svake godine, početkom listopada podsjećamo na preporuke u zaštiti ozimih žitarica od korova, te provedbi svih potrebnih agrotehničkih mjera za siguran prinos i kvalitetnu proizvodnju žitarica.

U prošlom broju Gospodarskog lista, najavili smo mogućnost pojave i potrebu suzbijanja jesenskih štetnika uljane repice, što se potvrdilo dojavama proizvođača, koji su uočili u svojim usjevima pojavu štetnih gusjenica.

S obzirom na specifičnost vegetacije uljane repice, štetnici koji ugrožavaju usjeve, prema vremenu pojave, mogu se podijeliti na jesenske i proljetne. Najvažniji jesenski štetnici koji mogu pričinjavati veće štete su buhači, repičina osa listarica i pipa terminalnog pupa.

U našim se vrtovima svake godine redovito javljaju iste teškoće s neželjenim životinjama. Bitke s puževima, krticama, a ponegdje i pticama neprekidne su.

U proizvodnji povrtnih kupusnjača lišće i glave tijekom ljetnog razdoblja osobito su napadnute od većeg broja štetnih organizama životinjskog podrijetla, među kojima se gotovo svake sezone u vrlo štetnim populacijama pojavljuju kupusni buhači (Phyllotreta spp.), kupusna brašnena lisna uš (Brevicoryne brassicae), kupusne stjenice ili ciganke (Eurydema spp.), duhanov trips (Thrips tabaci) i više vrsta štetnih gusjenica: velikog kupusnog bijelca (Pieris brassicae), kupusnog moljca (Plutella xylostella), te gusjenice povrtnih i kupusnih lisnih sovica (Mamestra, Autographa). Lokalno se pojavljuju još štete od poljskih glodavaca (npr. hrčak, divlji zec i slično) i puževa.

Primjena sredstava za zaštitu bilja kemijska je mjera u zaštiti bilja koja se primjenjuje samo kad su sve druge mjere u zaštiti bilja iscrpljene, a prisutnost štetnih organizama iznad kritičnog broja (praga odluke). Prema tome sredstva za zaštitu bilja koristimo samo onda kada je to uistinu nužno u skladu s uputama za primjenu koja se nalaze uz svako sredstvo uključujući poštivanje načela dobre poljoprivredne i okolišne prakse.