Zaštita bilja

Osim opće raširenih bolesti kupusnjača, sve se više pojavljuju ranije manje poznati neželjeni organizmi prilagođeni visokim temperaturama i sparini: npr. bakterijska bolest tamne truleži žila (Xanthomonas campestris p.v. campestris) te nametnik kupusni štitasti moljac ili “bijela mušica” (Aleyrodes proletella)

Stranice u tiskanom izdanju: 71 Sponzorirani prilog Plamenjača je hrvatski naziv za bolesti koje uzrokuju patogene gljivice iz rodova Peronospora, Phytophtora,...

Stranice u tiskanom izdanju: 56 Nema čudotvornog sredstva koje rješava bolesti i štetnike u poljoprivredi. Jednostavno nema. Nema ni kemijskog sredstva koje može kao od šale eliminirati biljne bolesti i...

Proizvođači krumpira ove jeseni dojavljuju štete na gomoljima tipične za vruće i suhe proizvodne sezone, a među njima su najčešće uzročnici krastavosti i suhe truleži gomolja.

Posljednjih godina bolest vinove loze Phomopsis viticola, poznata kao crna pjegavost, sve je prisutnija u vinogradima na čitavom području Hrvatske. Ova bolest vinove loze poznata je duže od 150 godina, a kod nas je detreminirana početkom 70-tih godina prošlog stoljeća. Uz sivu plijesan, to je tipična bolest „visokog standarda“ ili suvremenog načina uzgoja vinove loze, a razlog tomu je sve manja upotreba pripravaka na bazi bakra i sumpora u zaštiti vinove loze.

Suvremena poljoprivredna proizvodnja nezamisliva je bez dobro organizirane i sustavne zaštite kulturnog bilja od bolesti, štetnika i korova. Može se provesti različitim načinima, pri čemu se koriste različiti strojevi i pripadajući aparati. U Hrvatskoj još je uvijek najraširenija tzv. kemijska metoda zaštite bilja. Ona se obavlja prskalicama i raspršivačima koji se mogu uspješno koristiti tijekom mirovanja vegetacije i tijekom rasta bilja, pri čemu je moguća primjena insekticida, fungicida i herbicida, te svih drugih pesticida za zaštitu bilja topivih u vodi bilo u obliku emulzije ili suspenzije.

Potaknuta rezultatima provođenja opsežnih monitoringa ostataka pesticida u namirnicama i okolišu, Europska unija nakon 2002. godine poduzima niz rigoroznih mjera u domeni primjene pesticida radi zaštite zdravlja ljudi, domaćih životinja i očuvanja okoliša. Pritom se pod utjecajem javnog mijenja i društvenih medija ponekad ignoriraju studije i mišljenja europskih agencija za sigurnost hrane (EFSA) i kemikalije (ECHA).

Rezistentnost, odnosno razvijanje otpornosti je jedan od najvećih nedostataka kemijskih mjera borbe protiv štetnih organizama (korova, uzročnika bolesti, štetnika). Prvi podaci o pojavi rezistentnosti korova na herbicide datiraju od kasnih pedesetih godina prošlog stoljeća kad je dokazano da maslačak pruža otpor prema 2,4-D herbicidu. Koncem šezdesetih utvrđeno je da kostriš (Senecio vulgaris) pruža otpor prema simazinu. Od tada do danas problem rezistentnosti sve više raste.

Zbog bolesti poljoprivredne biljke gube svoja proizvodna svojstva ili u potpunosti propadaju. Uz gljivice (i pseudogljivice), viruse i viroide, bakterije i njima vrlo slične fitoplazme posljednjih godina pričinjavaju sve veće ekonomske štete u hortikulturnoj proizvodnji (voćarstvu, povrćarstvu, vinogradarstvu, cvjećarstvu i rasadničarstvu).

Današnji uzgajivači žitarica suočeni su s brojnim izazovima; pod sve su većim pritiskom da učinkovito skrate rokove i smanje troškove ispravnim odlukama pri odabiru sorti i proizvoda za zaštitu, a da istodobno budu obaviješteni o novim propisima u području poljoprivrednog uzgoja.

Zemljišni štetnici (žičnjaci, gusjenice sovica, grčice hrušta i rovac) žive u tlu i napadaju gomolj krumpira ne samo na početku razvoja, nego i od početka tuberizacije, pa do vađenja iz tla. Na gomolju krumpira nanose velike štete prvenstveno u gubitku njegove tržišne vrijednosti s obzirom da su i mala oštećenja dobro uočljiva na površini gomolja i time odbijaju kupca.

Povrtne kulture uzgajamo direktnom sjetvom na gredice ili sadnjom presadnica na otvorenom čim nam to klimatske prilike dozvole. U našim se uvjetima na ovaj način najčešće uzgajaju paprika, rajčica, patlidžan, salata i gotovo sve kupusnjače. Sadnja presadnica osigurava nam raniju proizvodnju na otvorenom, bolji izbor ujednačenih i zdravih biljaka te ujednačen rast i dospijevanje u berbu.

Stranice u tiskanom izdanju: 30 Sponzorirani prilog Protekla blaga zima pogodovala je prezimljavanju velikog broja zemljišnih štetnika. Do nedugo, zemljišni štetnici su se suzbijali uglavnom zemljišnim insekticidima...

U prošlom broju Gospodarskog lista, najavili smo mogućnost pojave i potrebu suzbijanja jesenskih štetnika uljane repice, što se potvrdilo dojavama proizvođača, koji su uočili u svojim usjevima pojavu štetnih gusjenica.

Proizvodna 2018. sezona je bila iznadprosječno vlažna i topla, a opće je poznato da u poljoprivrednim usjevima tada bilježimo značajno veće štete od različitih uzročnika biljnih bolesti. U vrijeme nakon masovnijeg i potpunog otpadanja lišća koštičavog i orašastog voća treba planirati i provoditi završne usmjerene zaštite bakarnim pripravcima (krajem jeseni, početkom i krajem zime, početkom proljeća).

Osnovne prednosti kemijske zaštite bilja sadržane u brzom, jeftinom i učinkovitom suzbijanju štetnih organizama umanjene su negativnim posrednim utjecajem na zdravlje čovjeka, onečišćenje okoliša i ekološku ravnotežu. Stoga se, osim konvencionalne poljoprivrede, sve više proizvođača u razvijenim zemljama, pa tako i u našoj državi, usmjerava u integriranu, održivu ili samodostatnu i ekološku poljoprivredu.