Uzgoj peradi na obiteljskim gospodarstvima u Hrvatskoj smatra se određenom tradicijom i gotovo je nezamisliv suživot ljudi bez peradi. Posljednjih je godina zabilježen sve veći interes za proizvodnjom mesa i jaja peradi na obiteljskim gospodarstvima. Sve ćešće to nije samo za vlastite potrebe već i za prodaju na kućnom pragu ili nekom drugom obliku izravne prodaje.
Veliki broj uzgajivača u proizvodnji mesa i jaja peradi koristi već postojeće pasmine, osobito dvije hrvatske izvorne pasmine peradi. To su kokoš hrvatica i zagorski puran. Osim njih, koriste se još neke koje se dugi niz godina uzgajaju u Hrvatskoj i trenutno se radi na njihovom priznavanju. To su posavska kukmasta kokoš, križevačka kukmasta kokoš i dravska guska. No, jedan dio, osobito mlađih uzgajivača je skloniji proizvodnji mesa peradi i jaja korištenjem modernih linijskih hibrida. Oni u puno kraćem vremenu postižu završne tjelesne mase pogodne za klaoničku obradu ili ako se govori o proizvodnji jaja, nesu veći broj jaja.
Proizvodnja pilećeg mesa
S godišnjom potrošnjom od gotovo 20 kg piletine po stanovniku, hrvatski su potrošači izjednačeni s europskim prosjekom. Ovaj se podatak odnosi na meso hibridnih tovnih pilića koji su kao jednodnevni proizvedeni u valionicama. Oko 75 % njih je utovljeno u registriranim proizvodnim sustavima i zaklano u službenim klaonicama peradi. Njih gotovo 25 % završilo je na poljoprivrednim gospodarstvima u samodostatnoj proizvodnji ili izravnoj prodaji. No, svakako treba spomenuti i određeni broj pilića koji se utove na gospodarstvima, a koji nisu linijski hibridi već pripadaju određenim pasminama ili različitim križancima. Oni se nigdje se ne navode u službenoj statistici.
Od pasmina koje su pogodne za proizvodnju mesa pilića na obiteljskim gospodarstvima treba spomenuti: Brahma; New Hampshire; Plymouth Rock; Sussex te dvije hrvatske pasmine koje su u fazi priznavanja; posavsku kukmastu kokoš i križevačku kukmastu kokoš. Ovo su kasnozrele pasmine kokoši, mirnog temperamenta. Odlikuje ih relativno brz rast, izvrsna kakvoća mesa te dobra prilagodljivost za uzgoj u vanjskim uvjetima držanja.
Tjelesne mase muških jedinki u dobi 4-5 mjeseci mogu biti od 3 pa i više od 5 kg, ovisno o pasmini. Ako se uzgajivači odluče za linijske hibride tada se na našem tržištu mogu pronaći jednodnevni Ross i Cobb pilići bijele boje perja. Također i Sasso hibridni pilići različite obojenosti perja (grahorasti, crveni).
Može biti i interesantna nabava tovnih hibridnih pilića starih 3 tjedna, za one uzgajivače koji nemaju previše iskustva s uzgojem pilića od prvog dana ili koji nisu u mogućnosti pilićima osigurati uvjete smještaja i hranidbe kako je niže opisano. Uzgoj pilića za proizvodnju mesa obično započinje u ranim proljetnim mjesecima. Tad se nakon prirodne ili umjetne inkubacije rasplodnih jaja koja traje 21 dan izlegu pilići. Iako uzgajivači na obiteljskim gospodarstvima ponekad razmišljaju da, kad se radi o uzgoju čistih pasmina ili njihovih križanaca, nije potrebno pratiti preporuke za tov hibridnih pilića, to nije dobro i nije preporučljivo. Životinje će, bez obzira o kojoj se pasmini radi, puno bolje i ranije postići odgovarajuće završne tjelesne mase ako im se u prvim tjednima uzgoja osiguraju uvjeti slični onima koje imaju i hibridni pilići na velikim farmama.
Piliće je potrebno smjestiti u čist, dezinficiran i zagrijan prostor. Temperatura zraka u zoni boravka pilića treba iznositi 32-35°C. Voda za piće treba biti stavljena u pojilice nekoliko sati prije dolaska pilića kako bi se zagrijala. Hranu im treba ponuditi nakon dolaska u hranilicama, te manji dio rasipan po tvrdom papiru ili kartonu oko hranilice kako bi lakše pronašli hranu. U svakom slučaju potrebno je koristiti početnu krmnu smjesu za tov pilića (starter) s minimalno 21 % sirovih bjelančevina u prvih 3 tjedna uzgoja kod tova pilića koji potiču od neke gore spomenute pasmine.
Ovi su pilići sporog rasta pa im je potrebno dulje vrijeme davati hranu bogatu bjelančevinama. Hrana bogata bjelančevinama se daje radi boljeg porasta koštanog sustava na koji će se kasnije odlagati mišići i mast. Nakon toga je piliće i dalje potrebno držati u zatvorenom objektu tijekom noći. Danju im je potrebno osigurati zatravnjene ispuste u neposrednoj blizini objekta. U objektu je potrebno osigurati prostor u kojem će se moći smjestiti 11 – 12 pilića/m2 podne površine. Po jednom piletu potrebno je osigurati do 4 m2 u ispustu.
Radi zaštite od različitih predatora isti je potrebno ograditi gusto-pletenom žicom visine do 1,5 m. U prvim danima nakon izlaska pilića iz zatvorenog objekta potreban je povećani nadzor radi eventualne prisutnosti ptica grabežljivica. Također i radi eventualnih naglih promjena vremenskih uvjeta, koje kod peradi nenavikle na zaklon mogu povećati postotak mortaliteta.
Nakon trećeg tjedna se pilići u slobodnom uzgoju mogu započeti hraniti krmnom smjesom grover tijekom sljedećih 4 tjedna. Zatim krmnom smjesom finišer do kraja tova. Isto tako je preporučljivo koristiti tzv. superkoncentrate u koje se umiješavaju žitarice proizvedene na vlastitom gospodarstvu. Iako se, najčešće, u tovu pilića na obiteljskim gospodarstvima hranidba bazira isključivo na prekrupi žitarica ta se praksa ne preporučuje ako se želi da pilići ranije postignu odgovarajuće završne mase, već samo u zadnjih 4 tjedna tova.
Vodu za piće pilićima je potrebno osigurati samo u objektu isto kao i hranu. Ovime ćemo zaštititi hranu od ostalih ptica. One osim što konzumiraju krmnu smjesu mogu u uzgoj donijeti i određene zarazne bolesti. Potrebno je barem jedno tjedno oprati pojilice. Isto tako treba čistiti i hranilice kako se hrana u njima ne bi zalijepila i počela pljesniviti. Slobodni uzgoj pilića koji pripadaju gore spomenutim pasminama ili njihovim križancima u pravilu traje do dobi pilića od 4 do 5 mjeseci kad muške jedinke postignu tjelesne mase od 2,8 – 3,0 kg, a ženske od 2,3 do 2,6 kg.
U tovu linijskih hibridnih pilića (Ross i Cobb) se preporučuje koristiti krmnu smjesu starter do kraja drugog tjedna tova. Zatim je preporuka grover do 28 dana starosti i posljednjih 7 do 14 dana završnu krmnu smjesu za tov pilića (finišer). Kod Sasso pilića koji se isto mogu toviti u vanjskim ispustima, do dobi od tri tjedna preporučuje se hranidba krmnom smjesom starter, zatim krmnom smjesom za piliće u porastu s minimalno 18 % sirovih bjelančevina (grover) sve do kraja sedmog tjedna starosti. Nakon toga sve do kraja tova (84 dana) završnom krmnom smjesom za tov pilića (16 % s.b.). Isto tako je moguće zadnjih 7 dana tova koristiti samo mljeveni kukuruz ili smjesu mljevenih žitarica (kukuruz + ječam ili pšenica). Ovi pilići do dobi od 84 dana postižu masu od oko 2,5 kg.
Objekti za klanje
Pravilnik o registraciji i odobravanju objekata te o registraciji subjekata u poslovanju s hranom (NN 123/2019.) propisuje postupke registracije i odobravanja objekta te postupak registracije subjekata u poslovanju s hranom, način vođenja upisnika objekata i subjekata u poslovanju s hranom, uvjete kojima moraju udovoljavati objekti u poslovanju s hranom i posebna pravila o izravnoj prodaji kroz kratke lance opskrbe malim količinama primarnih proizvoda životinjskog podrijetla kojima proizvođač opskrbljuje krajnjeg potrošača ili lokalni objekt u maloprodaji koji izravno opskrbljuje krajnjeg potrošača. Njime je definiran i objekt za klanje peradi na gospodarstvu podrijetla.
U tom objektu dozvoljeno je klanje do 5000 jedinica vlastitih životinja godišnje. Jedinica životinje određuje se po sljedećem izračunu: pile, kokoš i uzgojen jedan kljun pernate divljači predstavlja 1 jedinicu; patka predstavlja 2 jedinice; pura i guska predstavlja 3 jedinice i ostala; pojedinačni kljun peradi, predstavlja 1 jedinicu.
Objekt za klanje peradi na gospodarstvu podrijetla mora imati najmanje prostoriju za obavljanje omamljivanja, klanja, čerupanja/skidanja kože, prostoriju za evisceraciju u kojoj je osigurana vremenska odvojenost između pojedinih radnji na način da se spriječi kontaminacija hrane, rashladnu komoru ili uređaj za hlađenje odgovarajućeg kapaciteta i sudoper s toplom i hladnom pitkom vodom.
Trupovi zaklanih životinja koji potječu iz objekta za klanje peradi na gospodarstvu podrijetla moraju biti označeni evidencijskim brojem na pakiranju i mogu se stavljati na tržište krajnjem potrošaču na gospodarstvu podrijetla, u lokalnim maloprodajnim objektima koji izravno opskrbljuju krajnjeg potrošača koji se nalaze na području iste ili susjedne županije i u vlastitoj, ili lokalnoj turističkoj ponudi.
Proizvodnja konzumnih jaja
Moderna peradarska proizvodnja u zatvorenim objektima sa strogo kontroliranim mikroklimatskim uvjetima i s visoko selekcioniranim hibridnim linijama peradi, dosegla je fantastične proizvodne rezultate te predstavlja bazu za prehrambenu industriju i praktički svakodnevnu prehranu velikog broja ljudi.
Međutim, paralelno sa specijaliziranom industrijskom proizvodnjom peradi, sve se više javlja svijest i potreba za proizvodima dobivenim ekstenzivnom proizvodnjom „u prirodi“ od autohtonih pasmina peradi. Njene su vrijednosti i značaj nemjerljivi i dragocjeni iz puno aspekata.
U Hrvatskoj trenutno imamo priznatu izvornu pasminu kokoši – kokoš hrvaticu. Odlikuje ju nesivost od oko 200 jaja godišnje prosječne mase od oko 55 g. Uz nju postoje i već spominjane pasmine križevačka kukmasta kokoš i posavska kukmasta kokoš. One tijekom jedne godine snesu do 180 jaja prosječne mase od oko 65 g. Uz njih se za proizvodnju jaja mogu koristiti i strane priznate pasmine peradi kao što su Leghorn i Rhode Island.
No, danas se u proizvodnji konzumnih kokošjih jaja na obiteljskim gospodarstvima uglavnom koriste linijske hibridne nesilice. One nesu jaja smeđe boje ljuske, a mogu se koristiti u proizvodnjama s i bez ispusta. Hibridne kokoši nesilice su relativno male tjelesne mase od 1,5 do 2 kilograma. Godišnje mogu proizvesti oko 300 jaja prosječne mase 60 grama, odnosno oko 18 kilograma jajne mase.
Ako se nabavljaju hibridne pilenke u dobi od 16 do 18 tjedana, one trebaju biti s farmi na kojima je proveden, uobičajen, kompletan program vakcinacije kako bi se spriječila pojava virusnih i bakterijskih bolesti u kasnijem držanju kokoši nesilica. Sam uzgoj pilenki od jednodnevnih pilića do proneska može biti veliki izazov za proizvođača na obiteljskom gospodarstvu. Potrebno je uložiti veliki napor da bi se dobila kvalitetna nesilica. Ako se taj uzgoj ne provodi po ustaljenim principima koji se provode kod velikih uzgajivača, moguće je da loše uzgojene kokoši nesilice tijekom proizvodnog ciklusa neće ostvariti rezultate koji se od njih očekuju.
PROČITAJTE JOŠ:
UZGOJ GUSAKA NA MALIM GOSPODARSTVIMA
